poetika žudnje

OPIS BLOGA

Blog je nastao 13.04.2014.
Na njemu objavljujem svoje ljubavne i erotske stihove, prozu rjeđe, a ponekad izbacim fotopost.
Ovdje su i tragovi stihova poznatih pjesnika, kao i onih nepoznatih.
Svi oni su u susretu sa životom, njegovu esenciju stihom uobličili...i poteče izvor ljepote koji za prisvajanje nije.
Dijeleći bistrinu ljepote tog izvora imena Poezija - bistroća ljepote življenja se umnožava!
Zato pišem...


zahira.1604@yahoo.com



moj drugi blog @Zahira




KUTAK U CRVENOM

MOLITVA LJUBAVI


Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i svijetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim.

Kad te nestane
odjednom potamnim.

Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine.

Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni.

Tek tako bih
nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša.

J. Pupačić







S ovog bloga objavljeno je u knjizi grupe autora "I ja imam post" na stranicama 330-340

"Trag u beskraju"


Veći od samog sebe

Jednota

Čuvat ću te

Našom ulicom

Kap

Stare duše

Bijelo

Usne

Struna

Poljubac

Spokoj

Zanos

Postojim

Mogla bih

Poezija tijela

Znaš

Kad uzme me daljina

Drugog puta

Trebaš mi

Pišem Ljubav





**********************************

PLAVI KUTAK

MORE

I gledam more
gdje se k meni penje
i slušam more
dobro jutro veli
i ono sluša mene
i ja mu šapćem
o dobro jutro more
kažem tiho
pa opet tiše
ponovim mu pozdrav
a more sluša
pa se smije
pa šuti
pa se smije
pa se penje
i gledam more
i gledam more zlato
i gledam more
gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem
more zlato
i dobro jutro more
more kaže
i zagrli me more
oko vrata
i more i ja
i ja s morem zlatom
sjedimo skupa
na žalu vrh brijega
i smijemo se
i smijemo se moru

J. Pupačić







Plavo s mog bloga


Moje Zlato (3)

Moje Zlato (2)

Moje Zlato (1)

U odmaku

Odsutna...od sutra

Moje Srebro

Život je lijep! (4)

Život je lijep! (3)

Život je lijep! (2)

Život je lijep! (1)

DAAAA...

Tu sam usidrena...





**********************************

Moji haiku pokušaji


Svaka klupa ima svoju priču

Klupa (nagrađen 1. mjestom na blogerskom natjecanju za "Haiku - tema jesen" sretan)

Maslina

List


poetika žudnje

utorak, 29.09.2015.

U slavu Ljubavi...

Pozove me nanovo pod skute svoje ona koja zna da osjeti moje bilo, ujedinjujući sva moja postojanja u smislenu cjelinu.
Uzdiže me na pijadestal opetovane požude.
Sjajim ulaštena njenim imenom koje u očima mi zapisala je, da bi "pravednici" skretali pogled od mog.
Uzima me u svoj zagrljaj i miluje žednu istine. Daruje plamenu svjetlost sa svoje voštanice, da bi znala na svjetlost ukazati drugima.
Na svakom je raskršću stajala uspravno, kao Kip slobode.
Izvlačila me iz mraka zabluda i noćas se nanovo opraštam od njih.
Upoznala sam sinoć stepskog vuka na cesti i želim da zauvijek mi izgubi trag.

I nije bitno što neki kažu nemoj voljeti, može boljeti.
Jer neki drugi govore - nemoj onda ni živjeti jer možeš umrijeti!

Zar bi moje ime negdje drugdje uopće moglo zapisano biti?

Jaka stvar.

Čist odabir!!!



- 19:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.09.2015.

Epitaf...

Kao da su riječi
oblakom kiše
s visine neba
u kaljužu pale,
dok usne su nijemo
ljubile usne
ne pitajuć' nikad
koliko su dale.

Nekud od nas ode
sva požuda silna
da vječnost se jednu
držimo za ruke,
nestade bez traga
k'o fantazija neka
ljubav tako živa,
a tiho i bez buke.

Ostadoše samo
neki dani pusti,
bez nas u njima
drugima se smiju,
onom istom srećom,
onim istim žudom,
neznajuć' za kapi
niz obraze što liju.

Sahranit ću noćas
u šikari pustoj
neka humka nema
zadnji jecaj tebe,
nek' se zatre ime,
sveto ime njeno
i trag nam svaki
jer izigrasmo sebe.

Tek mjesečina samo
nek' svjedokom bude
da položih te tiho
na odru od ruža,
i legoh pored tebe
jedne kobne noći
što od mog je života
postala mi duža.

I ne, nemoj ni ti
od tamo nas zvati
da se ikad, ikad
probudimo javom,
volimo se mili
šuštanjem lišća
na postelji od ruža,
obrasli travom.



- 06:14 - Komentari (27) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.09.2015.

Mjesec i ja...

Što učinit ćeš
s mjesecom noćas,
dal' dozvoliti mu
da me ljubi mili,
samoćom šutke
u postelju leći,
dopustiti njemu
da me nagu viri?

Il' ćeš noćas dušo
putujuć' do mene
na krilima žudnje
u san moj se skriti,
požudom me naći
međ' plahtama bijelim
ljubiti mi grudi,
čežnju moju spiti?

Taj voajer pravi
s neba mi se smije,
svjetlošću bi svojom
međ' bedra mi zaš'o,
pišuć' tvoje riječi
po mom tijelu nagom
zavodi me njima,
a usput ih je naš'o.



- 00:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.09.2015.

Jučer...ili još jedna o jeseni

Jučer se pitam
da li treba tako
da nam otkucaje prazne
tuđe ime broji,
da u našim snima
tuđi glas nam šapće
sve što znali nismo
reći voleć' tugom.

Prolazeć' kraj tebe
samo kad se oči
u pogledu nam sretnu
blago klimneš glavom,
a znam da još uvijek
o meni svima pričaš.
O, zašto nas vrijeme
zaboravilo nije?

I još uvije misliš
da ne poznam tugu,
a zavila je pola
mojih želja, sanja,
dok onom se drugom
polovinom smijem
sve dok nam se oči
u pogledu ne sretnu...



- 23:02 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 23.09.2015.

Jedno vrijeme...

U vječnosti jednoj
spava jedno vrijeme
snijuć' bujnost ćula
proljeća mi draga,
kad su usne moje
putovale žeđu
svim putima tajnim
tvoga tijela naga.

U pupak te smjestih
k'o jezero bistro
da tvoj odraz pamtim
mjesečevom mjenom,
među grudi moje
spavaš mi k'o tajna
što učini misao
o požudi nijemom.

Dok se zraka sunca
sa bedara mojih
uspinje na višlje
žudom tijela moga,
pomislim u sebi
da igra se sa mnom,
zlatom prati trag,
dodir daha tvoga.



- 21:11 - Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.09.2015.

Rastanak...

Zagrli me snažno,
stisni me uz sebe,
oko moga tijela
omotaj ruke svoje,
još je kratkog daha
noć što nama diše,
zora tek što nije
otela sve moje.

I budimo tiho
dok rastanak priča,
gledajmo se šutnjom
pogleda što žudi,
samo mi još jedan
poljubac spusti
u otkucaj srca,
među moje grudi.



- 11:03 - Komentari (21) - Isprintaj - #

subota, 19.09.2015.

Imaj me...

Po meni se razlij,
u sve pore uđi,
da te dišem vrelo
dok te kožom slutim;
slobodnog u tebi
mislima i djelom,
riječima kojim
moje brane rušiš.

Zaustavi svoj dah,
blizinu mi diši,
gipkošću tijela
nek' prostrujim tobom;
slobodnu pokretom
savladaj me svojim
imaj me nadamnom,
tu tvoju u meni.



- 18:13 - Komentari (33) - Isprintaj - #

petak, 18.09.2015.

Ledena pjesma...

Što bilo bi da
osjetiš me mrazom
u lijevoj klijetki
dok ulazim ti u srce,
da vrela krv ti
oplahuje inje
što okačih o stijenke
tvojih krvnih žila?
Što bilo bi da
zaledim ti osmjeh
dahom smrti
umirućih snova,
da čitav svijet ti
samo zimu pozna,
okovan ledom,
sabiven u kocku?



- 21:34 - Komentari (19) - Isprintaj - #

Dan D

Ovako je bilo...
Nije bio 6. lipnja, već 14.rujna.
Godina nije bila 1944. već 2015.
I nije bilo iskrcavanje na Normandiju, već u centar svita, pa me je lako bilo naći. :)))
Zapovjednik operacije nije bio Dwight D. Eisenhower, već zapovjednica koja je odmah na moj prvi upit mailom pristala voditi ovu operaciju "Book delivery", koja tako skromno priznaje da su joj se polupali lončići...hm....k'o da se nama koji drugačije nickove nosimo polupali nisu... :)))
Ok, ok...govorim u svoje ime!

:)))

E.....a zašto je Dan D?
Jer je bio:
- Dan Dugočekani
- Dan Dolazeći
- Dan Dočekani




Još asocijacija na D?
- Dan Dugine boje osmjeha
- Dan Drugačiji od uobičajnog
....jer "I ja imam post" - imam...iako iz manje-više (ne)poznatih razloga na promociju nisam mogla.

A zašto ovoliko kasnim s objavom ovog posta? Jer su mi uzeli knjige čim sam ih iz paketa izvadila i tek mi danas vratili jednu...da fotkam, objavim i zamislite šta - da ja NJIMA - vratim - SVOJU knjigu!
Hahaha...kako li se riječi u čas izvrnu u značenju.

- 01:10 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 16.09.2015.

Jednom...

Vraćam se tamo
gdje prošetat ću
cvjetnim livadama
s osmjehom na licu.

Mirisati cvijeća cvat
s požudnim mislima,
trčati za leptirom
bosonoga i gola.

I opet tu ću doći,
čim napijem se mirisa
kojeg dijelit ću
s tobom, jednim.

Jer jednom ću ti doći,
jednom hoću,
jedne noći i povesti te
zauvijek jednom...



- 22:18 - Komentari (21) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.09.2015.

Jutro...

U osvitu zore
dok svijet još spava,
trenuci se naši
u jedan zapletu;
kad šaptom me tiho
uz uho zapitaš
"Spavaš li mila?"

Dok ruka se tvoja
niz bedro mi spušta
srce zatreperi,
zatakti toplinom,
u poljupcu mekom
odgovor se krije:
"Ne spavam dušo,
budnan si mi san."

Kao nemir vode
torzom ti potečem,
žeđ u tebi gasim
s izvora svoga,
propinjem se željom
pred očima tvojim,
a nagost se trena
u vječnost pretvara.



- 06:44 - Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.09.2015.

Ti...

Ti, što nemir svoj
imenom tvojim zovem,
što beskraj zvijezda
mi uzglavlju približiš
i margine moje
u prostranstvu pomičeš.

Ti, sveprisutan
u odsutnosti uma,
ušuljaj se noćas
kroz vrata mojih slutnji,
zabilježi sebe
u moj tren postojanja.



- 22:28 - Komentari (20) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.09.2015.

Mogu li?

Mogu li prstima svojim
zasvirati tvoje žice,
dlanovima mekano
uzvisine ti poravnati?
Mogu li rukom tvojom
sebe od sebe oteti,
pokriti se tvojim tijelom
raskrivena i naga?
Mogu li svojom željom
tvoje srce zakucati,
snenog te ljubiti,
na grudima da mi spavaš?

Sada...



- 18:12 - Komentari (47) - Isprintaj - #

srijeda, 02.09.2015.

Pred polazak...

Umit ću se rosom
onog mladog jutra
koje godine ne zna
dodirima mojim.

I "ukrasti" jedan
blagi osmijeh ljeta
da se suncem smijem
onima u susret.

Ogrnuti plašt
preko nagih ramena
zvijezdama posut
nekog drugog svijeta.

Zakoračiti stazom
prekrivenoj notama
i biti nekom diva
u nebeskim očima.

Pred polazak šapnut ću
odrazu u ogledalu
da sve što je na meni
ništa tuđe nije...



- 20:30 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2015 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (8)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (15)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (14)
Kolovoz 2015 (14)
Srpanj 2015 (7)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (13)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (20)
Listopad 2014 (12)
Rujan 2014 (12)
Kolovoz 2014 (10)
Travanj 2014 (1)







IGRA PERLI

Pratimo se pogledima
u kao slučajnom susretu
kroz zavjesu dima
ispušenih cigareta
polupijanih gostiju
i neuglednog barmena.

Sitni su noćni sati...

Znam tok tvojih misli,
da golicam ti maštu,
znam sve puteve
nestanka s lica zemlje.
Gledamo u oči
nelagodi mogućnosti.

Otkucavaju minute...

Hrvaš se s njima.
Stavljam te na kraće,
povlačim na bliže,
otirem nervozu
ove zaparne noći
usnama, po tvom torzu.

I tražim te na niže...

Dozvoljavam ti da misliš
da kreator si trenutka
u kojem zaboravit ćeš
sve do sad viđeno,
da paradoks smo slučaja
poreći ćeš pred zoru.

I svoje godine i svoje ime...

Prešućujem mudro
da vrijeme je igri.
U dosluhu s trenutkom
čujem mu šapat:
"Kad ga ne bi bilo
trebala bi ga izmisliti!"

Oteli smo noć od nepozvanih...

@zahira



Image result for black lace and pearls




PRVI GUTLJAJ JUTRA

Osjećaš li, najdraža moja,
kako se ova blažena noć
polako približava kraju,
a mi bez straha vodimo ljubav,
jer naši vrući dodiri
ne odlaze u zaborav.
Naša postelja, mila,
i dalje nijemo gori,
i poljupci što u nama sjaje,
ne žele nikamo otići.
Zato slobodno kucaj srcem,
i ne traži u osmjehu
škrte tragove sjetnih svitanja.
Nema više slijepe magle
i ne guši tvoj san.
Nikakva opora i hladna tuga
u tvoje zagrljaje neće ući.

Znam, teško je pronaći
tišinu u šuštanju lišća,
ali vjeruj svome tijelu,
duboko udahni zoru
i sa moga željenog tijela
ispij prve gutljaje jutra,
usne će ti napuniti suncem.
Raširi me pod sobom,
pod topla bedra smjesti,
u vlažne uzdahe primi.
Sa plavetnih visina
svojom mirnom dušom uzmi
i s njom me zauvijek veži.
Ne boj se, jedina moja,
samo se prepusti meni,
jer na tvojim obrazima
i poslije mjesečine postojim.

Zal Kopp






ZAVOLJELA SAM

Izlomili smo pokretima tijela
mnoge noći bez sna
na onoj postelji što
neponovljivu priču čuva.
Zavoljela sam sjene na zidu,
miris kojim se opijam
kad uzbuđena sam
i tvoje dlanove na svojoj koži.
Često sam dolazila i odlazila zadovoljena,
privržena tvojim potrebama.
Na tvojim preponama
vječnost sam upoznala
i želju nepresušnu kojom sam
duboko ispunjena.
Zavoljela sam tvoj jezik
i maštovitost putanje
kojom istražuješ osjetila.
Podala sam se iscrpljenim jutrima
koračajući kroz dan
s mirisom tvojim u nozdrvama.
Udišem strast kad sam ti blizu,
dodirujem nježno pažnju kojom me daruješ
i povlačiš pod sebe - osjećam tvoje sve.
Zavoljela sam tvoje riječi i ugrize,
slatku bol koja struji i bridi
u mojim osjetljivim grudima
i njenim završecima.
U grudima čuvam te.
Jesam li ti ikad priznala
koliko sam u tebi izgubljena?
Zavedena i ushićena tvojim postojanjem
beskrajno ti zahvalna.
Zavoljela sam tvoju muškost,
glorificirajući pojam čvrstoće,
napete želje kojom prodireš
u srž ženstva mog.
Drobili smo čežnju
spojivši udaljene svjetove
i žudnju u prah smo pretvorili
prvim poljupcem nježnosti.
Miješali smo vlažnost uzavrele kože
stisnuti u strastvenom klinču
nesputanošću obdareni.
Kretnjama svojeg tijela
gipkošću nadjevena - probala sam te svakako.
Voljela sam svaki trenutak uz tebe.
Vrisak zadovoljstva
i uzdahe što vrhuncu streme.
Volim te i danas prelaskom bosih stopala
preko praga mog istinskog nemira.
Nazivam te svojim uzbuđenjem
i ljubavlju stvarnom.
Prokleto živom i postojanom.
U sebi čuvam te.

Gordana Majdak



Image result for black and white photography with red color splash




LINIJA

Požudna ja misao
gusto utkana
u zraku prostora
kojeg dijelimo;
blud se lijepi
za našu vlažnu kožu.

Procvale mi grudi
bestidno pozivaju
nemir tvojih dlanova;
tvoj se jezik
mokro
poigrava njima.

Potčinjenoj Erosu
što iz tebe kipti,
snazi vulkana
kojom eruptiraš u meni,
zapešća mi
prikovana držiš.

Ruke tvoje
na mojim bokovima
ritam predaje nameću;
sustižem te zračnom linijom
udaljenosti
od tebe do mene.

@zahira