utorak, 29.09.2015.

U slavu Ljubavi...

Pozove me nanovo pod skute svoje ona koja zna da osjeti moje bilo, ujedinjujući sva moja postojanja u smislenu cjelinu. Uzdiže me na pijadestal opetovane požude. Sjajim ulaštena njenim imenom koje u očima mi zapisala je, da bi "pravednici" skretali pogled od mog. Uzima me u svoj zagrljaj i miluje žednu istine. Daruje plamenu svjetlost sa svoje voštanice, da bi znala na svjetlost ukazati drugima. Na svakom je raskršću stajala uspravno, kao Kip slobode. Izvlačila me iz mraka zabluda i noćas se nanovo opraštam od njih. Upoznala sam sinoć stepskog vuka na cesti i želim da zauvijek mi izgubi trag. I nije bitno što neki kažu nemoj voljeti, može boljeti. Jer neki drugi govore - nemoj onda ni živjeti jer možeš umrijeti! Zar bi moje ime negdje drugdje uopće moglo zapisano biti? Jaka stvar. Čist odabir!!!

- 19:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.09.2015.

Epitaf...

Kao da su riječi oblakom kiše s visine neba u kaljužu pale, dok usne su nijemo ljubile usne ne pitajuć' nikad koliko su dale. Nekud od nas ode sva požuda silna da vječnost se jednu držimo za ruke, nestade bez traga k'o fantazija neka ljubav tako živa, a tiho i bez buke. Ostadoše samo neki dani pusti, bez nas u njima drugima se smiju, onom istom srećom, onim istim žudom, neznajuć' za kapi niz obraze što liju. Sahranit ću noćas u šikari pustoj neka humka nema zadnji jecaj tebe, nek' se zatre ime, sveto ime njeno i trag nam svaki jer izigrasmo sebe. Tek mjesečina samo nek' svjedokom bude da položih te tiho na odru od ruža, i legoh pored tebe jedne kobne noći što od mog je života postala mi duža. I ne, nemoj ni ti od tamo nas zvati da se ikad, ikad probudimo javom, volimo se mili šuštanjem lišća na postelji od ruža, obrasli travom.

- 06:14 - Komentari (27) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.09.2015.

Mjesec i ja...

Što učinit ćeš s mjesecom noćas, dal' dozvoliti mu da me ljubi mili, samoćom šutke u postelju leći, dopustiti njemu da me nagu viri? Il' ćeš noćas dušo putujuć' do mene na krilima žudnje u san moj se skriti, požudom me naći međ' plahtama bijelim ljubiti mi grudi, čežnju moju spiti? Taj voajer pravi s neba mi se smije, svjetlošću bi svojom međ' bedra mi zaš'o, pišuć' tvoje riječi po mom tijelu nagom zavodi me njima, a usput ih je naš'o.

- 00:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.09.2015.

Jučer...ili još jedna o jeseni

Jučer se pitam da li treba tako da nam otkucaje prazne tuđe ime broji, da u našim snima tuđi glas nam šapće sve što znali nismo reći voleć' tugom. Prolazeć' kraj tebe samo kad se oči u pogledu nam sretnu blago klimneš glavom, a znam da još uvijek o meni svima pričaš. O, zašto nas vrijeme zaboravilo nije? I još uvije misliš da ne poznam tugu, a zavila je pola mojih želja, sanja, dok onom se drugom polovinom smijem sve dok nam se oči u pogledu ne sretnu...

- 23:02 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 23.09.2015.

Jedno vrijeme...

U vječnosti jednoj spava jedno vrijeme snijuć' bujnost ćula proljeća mi draga, kad su usne moje putovale žeđu svim putima tajnim tvoga tijela naga. U pupak te smjestih k'o jezero bistro da tvoj odraz pamtim mjesečevom mjenom, među grudi moje spavaš mi k'o tajna što učini misao o požudi nijemom. Dok se zraka sunca sa bedara mojih uspinje na višlje žudom tijela moga, pomislim u sebi da igra se sa mnom, zlatom prati trag, dodir daha tvoga.

- 21:11 - Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.09.2015.

Rastanak...

Zagrli me snažno, stisni me uz sebe, oko moga tijela omotaj ruke svoje, još je kratkog daha noć što nama diše, zora tek što nije otela sve moje. I budimo tiho dok rastanak priča, gledajmo se šutnjom pogleda što žudi, samo mi još jedan poljubac spusti u otkucaj srca, među moje grudi.

- 11:03 - Komentari (21) - Isprintaj - #

subota, 19.09.2015.

Imaj me...

Po meni se razlij, u sve pore uđi, da te dišem vrelo dok te kožom slutim; slobodnog u tebi mislima i djelom, riječima kojim moje brane rušiš. Zaustavi svoj dah, blizinu mi diši, gipkošću tijela nek' prostrujim tobom; slobodnu pokretom savladaj me svojim imaj me nadamnom, tu tvoju u meni.

- 18:13 - Komentari (33) - Isprintaj - #

petak, 18.09.2015.

Ledena pjesma...

Što bilo bi da osjetiš me mrazom u lijevoj klijetki dok ulazim ti u srce, da vrela krv ti oplahuje inje što okačih o stijenke tvojih krvnih žila? Što bilo bi da zaledim ti osmjeh dahom smrti umirućih snova, da čitav svijet ti samo zimu pozna, okovan ledom, sabiven u kocku?

- 21:34 - Komentari (19) - Isprintaj - #

Dan D

Ovako je bilo... Nije bio 6. lipnja, već 14.rujna. Godina nije bila 1944. već 2015. I nije bilo iskrcavanje na Normandiju, već u centar svita, pa me je lako bilo naći. :))) Zapovjednik operacije nije bio Dwight D. Eisenhower, već zapovjednica koja je odmah na moj prvi upit mailom pristala voditi ovu operaciju "Book delivery", koja tako skromno priznaje da su joj se polupali lončići...hm....k'o da se nama koji drugačije nickove nosimo polupali nisu... :))) Ok, ok...govorim u svoje ime! :))) E.....a zašto je Dan D? Jer je bio: - Dan Dugočekani - Dan Dolazeći - Dan Dočekani Još asocijacija na D? - Dan Dugine boje osmjeha - Dan Drugačiji od uobičajnog ....jer "I ja imam post" - imam...iako iz manje-više (ne)poznatih razloga na promociju nisam mogla. A zašto ovoliko kasnim s objavom ovog posta? Jer su mi uzeli knjige čim sam ih iz paketa izvadila i tek mi danas vratili jednu...da fotkam, objavim i zamislite šta - da ja NJIMA - vratim - SVOJU knjigu! Hahaha...kako li se riječi u čas izvrnu u značenju.

- 01:10 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 16.09.2015.

Jednom...

Vraćam se tamo gdje prošetat ću cvjetnim livadama s osmjehom na licu. Mirisati cvijeća cvat s požudnim mislima, trčati za leptirom bosonoga i gola. I opet tu ću doći, čim napijem se mirisa kojeg dijelit ću s tobom, jednim. Jer jednom ću ti doći, jednom hoću, jedne noći i povesti te zauvijek jednom...

- 22:18 - Komentari (21) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.09.2015.

Jutro...

U osvitu zore dok svijet još spava, trenuci se naši u jedan zapletu; kad šaptom me tiho uz uho zapitaš "Spavaš li mila?" Dok ruka se tvoja niz bedro mi spušta srce zatreperi, zatakti toplinom, u poljupcu mekom odgovor se krije: "Ne spavam dušo, budnan si mi san." Kao nemir vode torzom ti potečem, žeđ u tebi gasim s izvora svoga, propinjem se željom pred očima tvojim, a nagost se trena u vječnost pretvara.

- 06:44 - Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.09.2015.

Ti...

Ti, što nemir svoj imenom tvojim zovem, što beskraj zvijezda mi uzglavlju približiš i margine moje u prostranstvu pomičeš. Ti, sveprisutan u odsutnosti uma, ušuljaj se noćas kroz vrata mojih slutnji, zabilježi sebe u moj tren postojanja.

- 22:28 - Komentari (20) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.09.2015.

Mogu li?

Mogu li prstima svojim zasvirati tvoje žice, dlanovima mekano uzvisine ti poravnati? Mogu li rukom tvojom sebe od sebe oteti, pokriti se tvojim tijelom raskrivena i naga? Mogu li svojom željom tvoje srce zakucati, snenog te ljubiti, na grudima da mi spavaš? Sada...

- 18:12 - Komentari (47) - Isprintaj - #

srijeda, 02.09.2015.

Pred polazak...

Umit ću se rosom onog mladog jutra koje godine ne zna dodirima mojim. I "ukrasti" jedan blagi osmijeh ljeta da se suncem smijem onima u susret. Ogrnuti plašt preko nagih ramena zvijezdama posut nekog drugog svijeta. Zakoračiti stazom prekrivenoj notama i biti nekom diva u nebeskim očima. Pred polazak šapnut ću odrazu u ogledalu da sve što je na meni ništa tuđe nije...

- 20:30 - Komentari (19) - Isprintaj - #