četvrtak, 28.08.2014.

Poezija tijela

Dok bi tišina plela svoje niti ja pogledom bi pisala ti misli, tvojom rukom šaputala svoje. Nagost tebe moja strast bi bila; jezikom da oslikam ti stomak, grudima do bedara kliznem. Mjesec bi svjedokom bio da uzdahom bi tak'o moju žudnju što usnama i dahom dodiruje ti vrelo. Dok bi svirala glazba u pozadini svijesti tijelom bi sricala stihove po tebi...

- 14:27 - Komentari (33) - Isprintaj - #

utorak, 26.08.2014.

Zbrka u redosljedu događanja

Tuga. Bezrazložna kažeš... ...u inatu što ga sebi dadoh. Niti bi, niti ne bi. Ne, pojma nemaš što patuljci pričaju! K'o ni ja što ne znam potisnuti, oprostiti, prihvatiti, na pola umrijeti... I sve je kako kažeš dok me ne uočiš i uđeš u dubine moje k'o u ponore smrti; forsirano polovičan, lažno površan, bolno neuspješan, zbog svega frustriran. Ne, (smijem se) sve je u redu; ...upravo jer urednije ne može. Samo kažem da i mrak manje mračan je kad oči se na njega naviknu. Samo kažem... Gust je zrak. Treba ga disati na slamku. Jedino se ja ne mirim... Sreća što sam sutra samo na manikuri, jer gdje sam sve noćas bila, jedva se čupati dadoh. A ti, ostaviš mi riječi umirućeg, da ti pratim trag. Al' tvoj trag moj je odavno, opijen tišinom besanih noći. Dok ti mirno spavaš snom "pravednika"...

- 01:22 - Komentari (27) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.08.2014.

Igra bez granica

Proći ću jednom i pustinjom tvojom, pronaći riječi pod pijeskom vrelim; jer znam im mjesto, datum i sat rođenja u tmini samo ako želim... Proći ću jednom kroz isti labirint, ali misli tvojih i izlaz pronaći; jer znam im tok, uzrok i svrhu i kad poželim samo ću izaći... Al' hoćeš li moći bez straha mi dati, da te vodim tamo gdje će vrijeme stati?

- 00:08 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 19.08.2014.

Horizont

Nikad duže vrijeme! Beskonačno opraštanje, iz dana u dan, bez kraja, zaboravljenog početka, bez suze k'o spomen na sve prošle i one buduće rastanke zauvijek; istekle su dok smo trajali, jer smo znali umirati na rate. U vlastitom moru tišine... Koliko treba za mir noći, spokoj sna, osmjeh jutra, da počmem odbrojavati sate, dane, godine...? Glas tvoj od melodije harfe odavno već zvuči kao blues... Dok ja ti i dalje k'o slučajnom prolazniku pripremam postelju od valova, ti "svoj si čovjek" u tom grobu tišine... "Sve će se ovo jednom jučer zvati." - reče horizont pogledu. ŽIVOT JE MORE (Đ. Balašević)

- 01:11 - Komentari (33) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.08.2014.

Zatočenici

K'o dva smo kruga razdvojena tangentom da ne bi stvarali presjecanje, s diralištem kao središtem preklapanja koncentričnih krugova. Ali nema tko da opiše kružnicu. Mislit ćemo sutra...

- 07:25 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 13.08.2014.

Tu sam usidrena...

Pred smiraj dana zumiram NIRVANU, svaki oblutak je k'o moje krvno zrnce... S nekim sam tko osjeća se jednako kao i ja... I on se usidrio... Oznake: ljeto 2014

- 02:15 - Komentari (23) - Isprintaj - #

utorak, 12.08.2014.

Živjeti poricanje

Ako te budu pitali: Kako se izgubi nada? - Radi iluzije - reći ćeš. Kako se izgubi mir? - Ne gubi, ako ga našao nisi. Kako izgubiš sebe? - Nikako, ako se nemaš. Kako izgubiš sjećanja? - Uzaludnost ih preda zaboravu! Gdje pronaći toliku uzaludnost? - ...

- 02:45 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.08.2014.

Sjena

Ćutila sam noćas tebe pored sebe, s vremena na vrijeme učini mi se tako... Opet je jastuk pored mog udubljen i topao čak. Otvorih oči naglo, probuđena iz nečeg što snu ni nalik nije. Sklopim kapke opet da potraje čudo kako imam san i tebe u njemu. Onda sam molila anđele svoje da se ih sklope zauvijek... da krajičkom oka gotovo kao zbilju ne uhvatim sliku odlaska tvoje sjene. Bio si. Negdje jesi. Teško te nalazim... Netko jači od mene po nahođenju svom šalje me u nešto što snu ni nalik nije; u javu neku gdje o budnosti me uči kao malo dijete. Mnogo jači od mene... Opet ću preći nametnute granice, hodati po rubu tebi u susret; preskočiti forme, hrliti nespokoju, jer jedino smo tamo živi, kao jedinke i kao cjelina. Pjesnik reče da i u smrti se sniva! Nečije tijelo je pored mog, ruka je nečija u mojoj kosi, osjetih poljubac u potiljak... O Bože... dal' da otvorim oči?

- 02:10 - Komentari (22) - Isprintaj - #

petak, 08.08.2014.

Time

Kao što je postojalo vrijeme potrebe izvjesnog povlačenja s ovih bespuća, dođe i vrijeme ponovnog otisnuća, praćeno dobrim vjetrom u leđa. Možda je o tome trebao biti moj prvi post povratka, ali nešto mi reče, da nije vrijeme za njega. Htjedoh rezimirati, prvo u glavi, a zatim u riječi pretočiti, koja su me "putovanja" u proteklo vrijeme, držala u fazi "keep it movin' ". Htjedoh ih sabiti pod isti naslov, kao jedan post. Ali, bilo je to Sizifovo pisanje. U jedan post ne stanu, između ostalog zato jer "putovanja" nisu ni bila namijenjena samo jednoj duši, mojoj. Izmijenjivalo se vrijeme sreće, s vremenom tuge, vrijeme samo za mene, s vremenom za druge... Uostalom, kao što i jest od pamtivjeka i dovijeka bit će. Na prvi pogled ništa novo. Ali, ako shvatite vrijeme, kako nema unaprijed zapisano trajanje, već da su to trenuci u trajanju koje živimo sada i iz dana u dan, osjetit ćete kako je sve uobičajno, ipak nešto sasvim novo. Tako živite avanturu zvanu život! U tim trenutcima trajanja koja su nam dana, ispisujemo stranice svog života sami, čak i onda kada smo u pasivi. Moje sumnje u ovakvo poimanje vremena, davno su nestale, jer vrijeme u kojem jesmo, bez nas kao aktera događanja, zapravo ne bi ni postojalo. Iz drugog ugla na vrijeme gledamo, kada nas "centrifugalna sila", svakome od nas ponaosob poznata po razložnosti, izbaci iz središta zbivanja vani, izbaci iz sadašnjeg trenutka. Tada prestajemo biti kreatori, a vrijeme vidimo kao nešto, što ima svoj vijek trajanja. Možda zato što tad shvatimo, da je bez nas u njemu kao takvo isteklo. Zašto pišem o vremenu? Vjerovatno jer je upravo sada vrijeme za to. Nijedno vrijeme lošeg osjećanja nije toliko loše, kao ono kojeg smo zatočenici. Vjerujte mi! TIME (Pink Floyd)

- 18:14 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.08.2014.

Southern Comfort

U polumraku poznate sobe, zrak poput olova činio je moj udisaj gotovo nemogućim. Dok prolazio mi je nosnicama, ničeg potrebitog za moja krvna zrnca u njemu nije bilo. Znoj, dim, "Southern Comfort"...ispunjavali su me izvana i iznutra. Pogled na pepeljaru, s moje desne strane, izazivao je mučninu. Uz moj lijevi bok, ležao je utopljeni mi libido. Ustajem i hodam na prstima, preskačući razbacane kojekakvosti. Ulazim u kuhinju i palim svjetlo. Gledam u bistrinu vode iz slavine koja punila je čašu. Popih je naiskap. Razbistri me iznutra. Znala sam...da moj odlazak je započeo.

- 03:10 - Komentari (11) - Isprintaj - #