Tuga.
Bezrazložna kažeš...
...u inatu
što ga sebi dadoh.
Niti bi, niti ne bi.
Ne, pojma nemaš
što patuljci pričaju!
K'o ni ja
što ne znam
potisnuti,
oprostiti,
prihvatiti,
na pola umrijeti...
I sve je kako kažeš
dok me ne uočiš
i uđeš
u dubine moje
k'o u ponore smrti;
forsirano polovičan,
lažno površan,
bolno neuspješan,
zbog svega frustriran.
Ne,
(smijem se)
sve je u redu;
...upravo
jer urednije ne može.
Samo kažem
da i mrak
manje mračan je
kad oči se
na njega naviknu.
Samo kažem...
Gust je zrak.
Treba ga disati
na slamku.
Jedino se ja ne mirim...
Sreća
što sam sutra
samo na manikuri,
jer gdje sam sve
noćas bila,
jedva se
čupati dadoh.
A ti,
ostaviš mi riječi
umirućeg,
da ti pratim trag.
Al' tvoj trag moj je
odavno,
opijen tišinom
besanih noći.
Dok ti mirno spavaš snom "pravednika"...