subota, 31.10.2015.

Haiku za početnike...

Internet nudi mnogo informacija kako napisati kvalitetan haiku. Za početnike savjetujem slijedeće primjere...

- 17:15 - Komentari (26) - Isprintaj - #

petak, 30.10.2015.

Svaka klupa ima svoju priču...

Samotna klupa dozvala je sjećanja. Probudi ljeto!

- 00:08 - Komentari (65) - Isprintaj - #

utorak, 27.10.2015.

Haikuuu...

LIST Što crven, što žut na put s grane pade list otrgnut kišom. MASLINA Grbave grane starice moje, pune sazrelog ulja. KLUPA Sad klupa lišćem jesenskim odjevena o ljetu šuti.

- 21:48 - Komentari (33) - Isprintaj - #

Bulevar...

Ti, raspršen si stih što noću me budi dolutao niodkud. Učini me cijelom! Neka se usne usnama pruže, nek' ti se ruke s grudima druže. Zapjevaj me, zasviraj mi note, bulevarom mojim zapleši stranče!

- 11:20 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.10.2015.

Klupa...

Sad klupa lišćem jesenskim odjevena o ljetu šuti.

- 16:02 - Komentari (31) - Isprintaj - #

Odlazim...

Ja odlazim dok još sam tu, bez mnogo riječi razloga i povoda. Odlazim možda danas, možda sutra, možda sad. Odlazim, iako sam možda već tamo. Odlazim bez tebe, drugačija i sama. Ljepše stihove pisat će ti netko drugi...

- 00:13 - Komentari (23) - Isprintaj - #

subota, 24.10.2015.

Maslina...

Grbave grane starice moje, pune sazrelog ulja.

- 12:47 - Komentari (42) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.10.2015.

Moje Zlato (2)

Na putu smo prema prvom naselju Mezoporat, gdje ćemo popiti kavu u ambijentu u kojemu ti "ninder ni priša". Moje "slučajno oko", gotovo kao svjedočanstvo, uhvati na djelu sunce kako flertuje s morem. Ono se tako bestidno ogledava u njemu kao djevojka u ogledalo pred izlazak i zavodi ga... Tisuću golicajućih zvjezdica u njedra mu sipa, a ono se smješka i mreška... Nikad neću uspjeti taj njegov pogled u visine, s kojih tolika ljubav na njega liježe, na sebe skrenuti i znam da mu prva nisam. Pred ulazak u Mezuporat stišavamo brujanje brodskog motora prolazeći pored svjetionika da ne probudimo ga. Čitavu je noć bio anđeo čuvar, svjetlo u mraku mnogima koji su ovim morem prolazili. Naka taj orjentir zasluženo danju drijema! Jedrilicama "na sidru" najavljujemo buđenje... Mahali su nam neki sasvim nepoznati ljudi što i nije neobično kad se tako sretnete na moru. Uočavamo slobodno mjesto na muliću. Privezat ćemo se i prekrcati u manje plovilo da bi mogli ući u Modru i Medvidinu špilju. Tako se u njih ulazi...i normalno da na vesla. Ooopss! Nije dobro... Uočavamo brodicu u daljini kako se odnekud vraća u Mezuporat. Uplovljava ispred nas prazna, tj. bez ijednog izletnika. Vjerovatno su dečki bili provjeriti visinu valova pred ulazom prije nego ukrcaju nekog. Ta provjera se obavlja kad je more "sumljivo" da visokim valovima neće dozvoliti ulazak u špilju. Ako je tako, neću moći vlastitom fotkom "ukrasti" dio ljepote kojom sam vas željela impresionirati. Provjerit ćemo sumnju svakako! Otok Biševo, duž obalne crte od nekih 18 km, ima 8 špilja. To su informacije za izletnike. Samo dvije, Modra i Medvidina špilja, posjećuju se redovito u sklopu posjete otoku. Međutim, autohtoni govore da je špilja čak 26, što je i moguće s obzirom da je otok (bio) obitavalište impozantnog broja najugroženijeg morskog sisavca na svijetu iz porodice tuljana, tj. Sredozemne medvjedice. Toj životinjskoj vrsti su špilje pučinskih otoka omiljeno mjesto za odmor i podizanje potomstva. U prilog informaciji o tolikom broju špilja ide i povezanost između vapnenačke građe otoka i nastajanja morskih i podmorskih špilja, ali vam ja tu povezanost ne bih znala stručno objasniti. Točno, valovi su previsoki da bi ulaz u špilju bio moguć, objasni nam mještanin sa samo 2 riječi, tj. upotrebom 7 slova: - "Imo mora". S obzirom da zna da nismo obični izletnici, nije ni bilo potrebno da ih upotrijebi više. Čitav dijalog mogao se odviti i upotrebom svega 5 slova, samoglasnika: - A? (prevedeno: Danas se ne ide u špilju?) - E! (prevedeno: Tako je!) - I? (prevedeno: Nema nade, valovi su visoki?) - O! (Puno su visoki!) - U...(Baš šteta...) Tako da smo mi još i dobro prošli... Nemojte da vas ovakav dijalog asocira na nekomunikativnost...neeee, on je samo primjer specifično kratke otočke konverzacije. Na nijednoj fotki Mezuporta ne biste pretpostavili što se iza one punte (rta) događa. A znate zašto? Eno "bonace" na žalu... Vjetrićem mi pirkavo došaputa kako joj se iza onog rta danas ne ide i nastavi ljenčatiti pod suncem apsolutno nezainteresirana da mrdne odatle... Ali, toliko je tišine i mira unijela u ovo naselje da zrakom njegovu pitomost udišete, opija vas i smješkate se. Uopće u stanju niste ljutiti se na nju... Koliko li ljepote u sebi ima pogled na pučinu s prozora ovih kuća kad se škure otvore? Već je uveliko nastupio period godine kad one svoje kapke zatvore da bi sanjati mogle nekadašnji smijeh djece...jer tako se i sam život smije. Nekadašnji obični zemljani put koji vodi od mulića do prvih kuća Mezuporta lijepo je adaptiran... Zub vremena opasno je zagrizo ovu škuru... Na suprotnoj strani uvale crveni se nečija djedovina, sada ljetna oaza daleko od civilizacije. Čija jest da jest, svima ona priča da život u Mezuportu ipak zamro nije... Jest da nismo u potpunosti realizirali svrhu svog posjeta Mezuportu, ali nemojte biti žalosni. Nisam ni ja. Posjet špiljama doći će na red, ja vjerujem u to...jednog slijedećeg puta, možda kad se budem tome najmanje nadala. Moru još nitko zapovjedio nije... Idemo dalje... Taj slijedeći put, napuštajući Mezoporat, već sam vizualizirala, a vizualizacija je pola puta do cilja... Ulaz u Modru špilju (fotografija s net-a) Ulaz u Medvidinu špilju (fotografija s neta-a) Fotografije unutrašnjosti utrobe otoka vam neću stavljati s net-a, jer njih kao takvih, kao fotki s net-a, u mojoj vizualizaciji nema... Oznake: ljeto 2015.

- 18:58 - Komentari (47) - Isprintaj - #

srijeda, 21.10.2015.

List...

Što crven, što žut na put s grane pade list otrgnut kišom.

- 21:18 - Komentari (31) - Isprintaj - #

srijeda, 14.10.2015.

Moje Zlato (1)

Nedavno u jednom svom postu, uslijed spriječenosti da zaplovim morem i gotovo bolno pomirena s činjenicom da mi za ljeto 2015. radi zdravstvenih razloga nije preporučljivo šepurenje (čitaj skakutanje) po brodu dok mu pramac vale reže pod kutom za koji samo kapo znade zašto i kada, poželih putovati oblakom, i to baš ovim, koji nalazio se upravo ondje gdje u tom sam času poželjela biti. Ali kako nesreća nikad ne dolazi sama, pobježe mi i oblak, iako smo k'o ludi za njim cestom jurili, točno kako i napisah u gore navedenom postu. Na kraju prihvatih da ni oblaci me za člana posade ne žele ...i kao alternativnoj varijanti, tek nijansu manje primamljivoj u trenutku spoznaje o neželjenosti, zaputismo se prema plaži Srebrna, koja za mene ima značenje osobnog srebra osvojenog u prvom plivanju bez koluta... Ali imam ja i svoje zlato! Nisam vam željela o njemu pričati bez da njegovu ljepotu potkrijepim vlastitom fotkom. Mislila sam dogodine ću, kad jedrilicom zaplovim... Na 5 nautičkih milja udaljenosti među nama, jedino sam mogla pretpostavljati koje li to tajne jedno drugom otkrivaju moje zlato i oblak u prolazu...a tako sam željela u neposrednoj blizini besramno prisluškivati. Moje zlato, tako mi blisko, nikad udaljenije bilo nije...da pobojah se da ne zavoli drugu... Zlato moje je zlatom okupano... U postelji nježno plavoj, ni na nebu ni na zemlji, voljeli se nebrojeno puta... Kad plahte mu zgužvane posive, kad ne dade pristup sebi, zlato moje i dalje zlatno je. Na vjernost mu se zakleh... jer moje ga srce uvijek zlatnim vidi. Ploveći morem internet informacija kliknem na svoje zlato, da tek malo sjetu ublažim gledajući bar fotke...i pročitam slijedeće: "Ugledni irski magazin The Irish Times nedavno je u reportaži objavljenoj na duplerici među sedam najljepših plaža na svijetu uvrstio i PJEŠĆANU PLAŽU U UVALI PORAT NA BIŠEVU, uz dvije španjolske plaže Playa de las Arenas na Kanarskom otoku La Gomera i Las Islas Cies, zatim Bondi Beach u australskom Sydneyu, tajlandsku Railay Beach na otoku Krabi, White Bay na Britanskim Djevičanskim otocima i Urban Beach na Azurnoj obali u blizini Nice u Francuskoj." Dok ponos je osmjehom vidljivo titrao u kutu mojih usana, nisam mogla suspregnuti ushit radi dostupnosti mi takve ljepote, čije sve nijanse boja poznam još od malena. Onaj oblak što pobježe mi, vratio se da me sobom k'o u baršun omota i povede na plovidbu morem nebeskim. Lebdjela sam iznad smijeha djece koja zakopavala su jedno drugo u pijesak, a zakopani je imao zadatak glumiti mumiju iz nekog tada popularnog stripa, čijeg se imena trenutno sjetiti ne mogu. Netko je davne tisućudevetstosedamdeset i neke, spustio me u središte ljepote kugle zemaljske da opijam se njome, da vječito za riječima tragam opisivajući je, a da nikad je ispisati ne uspijem. Od tada, stalno joj se vraćam, a neobičnost tih vraćanja UNATRAG je što ona osnažuju korake vodeći prema NAPRIJED, pobijajući tako zakone fizike o kretanju... Ne postoji ljepota ljepša od ljepote koju u potpunosti u riječi pretočiti i ne želite, uvijek ostavljajući i za slijedeći put, da bi ljepota ljepotom i dalje postojala, da žeđ pogleda za njom ne nestane. Dok na nju ukazujete drugima, sami sebi ste misterija doživljaja, za čije razotkrivanje jedan život nikako dovoljan nije. Sav taj Božji dar koji osjetih u svom Biću malo je zakočen u izričaju bio, uslijed tihe sjete što svom zlatu doći nisam mogla. Jednom sam negdje pročitala da kad znaš što želiš, čitav svijet s puta ti se sklanja, a univerzum, potaknut željom ljubavlju čistog srca, usmjerava energiju njenom ostvarenju. Želja prestane samo željom biti, materijalizira se i desi – na način da ono što tek želja bi, stvarnost postane jednom... Čini mi se da po istoj recepturi, desilo se još jednom željeno jutro, kojemu je prethodila noć lošeg sna...jer moj san nije htjeo noć, već jutarnji spokoj usnulih jedrilica „na sidru“... koje lagano se iz sna bude... da bih ja sanjati mogla... točno od 8 sati ujutro kao i prethodnog puta. A što ja volim kad sat na rivi "tuce osan" !!! Sunce je obećavalo "dobar vjetar u leđa" na način da se preneseno značenje rečenog, našlo u istoj podudarnoj točki s doslovnim značenjem, što za jedrilicu je, kako joj i samo ime govori, veoma bitna podudarnost... Ostavljali smo za sobom još pospane brodice... neke zaista umorne od višednevnog ribarenja pučinom. Sve jače brujanje brodskog motora, poput glazbe je bilo, na koju su propele s morem valcer zaplesale... bilježeći trag kojim vratit ćemo se jednom... Od koordinata Zemljopisna širina: 43° 02’ N Zemljopisna dužina: 16° 05’ E koje u mom srcu su svilenim vezom izvezene da uvijek se pronaći mogu, žurila sam mislima u smjeru jugozapada, nepoznatom brzinom nautičkih milja na sat, ushićena susretom s tim skrivenim draguljom, kao da preduhitriti mogu zraku sunca, koja ipak je na kraju pobijedila dodirnuvši Porat prije mene... Ali u tom takmičenju, neopisivo je zadovoljstvo bilo sudjelovati! Brežuljkasti otok Biševo vapnenačke je građe, najveće nadmorske visine do 240m. Površina mu je 6 km2, a obalna dužina tek nešto više od 18 km. Nekoliko je naselja na njemu: Mezuporat, Porat, Poje, Velo Gora, Nevaja, Potok, Gornja i Donja Salbunora. Prema podacima na terenu, svega 5 stanovnika živi na njemu tokom čitave godine, iako zadnji popis stanovništva govori o brojci od 15 stanovnika. Radi usporedbe samo, do 1961. u nekad glavnom naselju Poje egzistirala je škola izgrađena iseljeničkim donacijama. U njemu je i jedina crkva na otoku, sv. Silvestra iz 11. stoljeća, što upućuje na to da je život na Biševu nekad poznavao bolja vremena. Ljeti se broj stanovništva višestruko umnožava, prateći tako razvoj turizma i ugostiteljstva na otoku, koji omiljena je destinacija jedriličara, kao i ljubitelja jednodnevnih izleta s drugih srednje-dalmatinskih otoka npr. Visa, Hvara, Brača...itd. Središnjim dijelom otoka prostiru se polja, a biljne vrste tako sljubljene s ovim podnebljem, jer znojem su zalijevane na škrtoj i suhoj zemlji, a možda i pokojom psovkom tetošene, su maslina i vinova loza, osobito sorta malog plavca. Čuveno je vino biševskog plavca, koje poput onog sa Sveca "lici, kripi i cisti tilo", što prevedeno znači da liječi, krijepi i čisti organizam...hehe I ne smijete nikome reći da sam se usudila uspoređivati ih, jer slijedećeg puta neću niti kapljicu dobiti, ni od "svecora" (onaj koji je porijeklom sa Sveca), ni od "biševljora" (onaj koji je porijeklom s Biševa).... Radi mira u kući, moram priznati da mi je na ruti prema Biševu, oko povremeno "utecalo na bondu", ili prevedeno "bježalo u stranu" na prošloljetnu robinzonsku pustolovinu u daljini zvanu Svetac... Mmmm...ljubim i njega! Od svih navedenih naselja, uz more se smjestiše Mezuporat, Salbunora (donja) i Porat. Ostala su k'o biseri rasuti po unutrašnosti otoka. Ove uz more ćemo obići, jer tako nam diktira prijevozno sredstvo veoma slično ovom ispred nas... Oznake: ljeto 2015.

- 22:51 - Komentari (41) - Isprintaj - #

srijeda, 07.10.2015.

U odmaku...

Oznake: ljeto 2015.

- 16:34 - Komentari (23) - Isprintaj - #

utorak, 06.10.2015.

Iza zastora...

Zavedi me, odvedi me, tajne mog svijeta približi mi. Bez namjere, bez imena kojim zovemo se pozornicom. Iza maski i zastora sami pred sobom smo, ogoljeni. Zrcalim te, ogledavam, u obruču stiska uz prepone. U uzdahu, u ugrizu probuđene žene, tobom mene.

- 01:09 - Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.10.2015.

Vino puti...

Opija me kao vino ova slatka ludost puti, sva čula mi zaluđena, mirisima opčinjena. Nježno sviraš moje note prebirući strune tanke, sva sam u tvoj nemir stala, vatrom posta plamen mala. Zagrljena ležaj našla u postelji tvoje žudi, uzdahe ti pijem vrele usnama trešnje zrele.

- 10:27 - Komentari (25) - Isprintaj - #

subota, 03.10.2015.

Susret...

U kom' prostranstvu obitavaš Ti što imenom me dozivaš glasno da se noću zagledam u nebo, da s jekom se Tvoga glasa družim. Dok pogled mi nebesima luta osjećam Te da si s neba siš'o, pa se vješto iza ugla kriješ nudeć' ruku da svoju Ti pružim. Na korak udaljenog od mene nanovo mi lice svoje skriješ, tek k'o tračak svjetla, trag u tmini prisutan si, u sebi Te ćutim. Pjesmom ovom ja sam reći htjela neke sasvim drugačije misli, al' Ti uze i riječ i pero, pa me pišeš ljubavlju što slutim.

- 00:31 - Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.10.2015.

Šašavo šareno...

Ima dana kad misli su veseli šareni baloni, pušteni nebom letjeti, igrom vjetra nošeni. Ima dana kad su misli šarene staklene perle, rasute kockarskim stolom, bez igre asa u rukavu. Nekih dana misli su mirisni šareni cvjetovi neke skrivene livade; tad posebnošću zamirišu... Nekih dana šašavih misli, pucketavih k'o prskalice, sasvim svoja ja ne budem, jer se dajem, sebi sličnom...

- 21:56 - Komentari (33) - Isprintaj - #