utorak, 30.09.2014.

Život je lijep! (1)

Oduvjek sam željela posjetiti pučinske otoke Brusnik i Svetac (službenog imena Sv. Andrija) viškog akvatorija. I ne bi to bio problem da sam ljubitelj turističkih izleta, u smislu brzopoteznih i površnih osvrta u gomili, na nešto fascinirajuće ljepote gdje vrijeme broji se na bezbroj načina, ukoliko se broji nešto toliko nebitno u ovom malom kutku svemira. Da bi bilo sve po mom nije mi preostalo drugo nego da se "pozovem u goste" kod dugogodišnjeg prijatelja koji... - ovo nije bitno! Bio je to izlet, po današnjim mjerilima, u "prapovijest" životnog standarda i navika svakodnevnice. Prava robinzonska avantura s naglaskom da tek jedna kuća u uvali na Svecu ima solarnu energiju...a ta nije "naša". Dakle, dani bez televizije, bez interneta i mobitela (nema signala), bankomata (na snazi je isključivo robna razmjena...novac gubi na značenju), večer provodiš uz svjetlost mjesečine ili voštanice, jelo pripremaš na "živoj" vatri u kaminu dok je plinsko kuhalo izum za slučajeve lijenosti (čitaj: nužnosti), a voda za piće, "tuširanje" i sl. je...kišnica iz gustirne!!! Iznenada je uslijedio poziv da konačno realiziram svoju zamisao jer...trebalo je doći na red. Mnogo je ljubitelja robinzonskog turizma, a kapaciteti su vrlo ograničeni. Tog dana je i nebo bilo naklonjeno mojoj pustolovini... More je ljubilo putanju jedrenjaka spajajući se s nebom...na horizontu su obrisi otočića Jabuka kojeg za ovog putovanja nećemo obići jer iako oku izgleda blizu...izraženo morskim miljama ipak nije tako. Drugog puta ćemo...na moj tužni izraz lica odgovara onaj koji bolje razumije morske milje od mene... Naš cilj je lijevo Brusnik, desno Svetac...kaže "kapo"... Još bliže cilju...pogleda uprtog u daljinu, želeći svaku prijeđenu milju osjetiti kao otkucaje vlastitog srca, gotovo da više i ne pričam... Brusnik uronjen u modrinu... Brusnik uronjen u tirkiz... Otoče, kako nas postojanošću gordo dočekuješ... Znam...i ja tebe! Približavamo se iskrcavanju na plažu Brusnika...opći dojam je pomalo apokaliptičan čim se suce malo skrije. Nije da se sprema nevrijeme, ne...jednostavno je boja kojom otok vibrira takva...ozračje koje odašilja drugačije je od uobičajnog...pomalo se gubite u nadnaravno. Otok je vulkanskog porijekla, u njegovim je stijenama visoki postotak željezne rudače stoga kompas tu nije u funkciji, ne pokazuje pravi smijer...a i moj unutrašnji pomalo "šteka". Brusnik je spomenik prirode. Koračajući njime, koračate stvrdnutim ostacima lave. Njegove je staze vrijeme uljepšavalo 150 milijuna godina (?) da bi i moje stopalo danas gazilo njime. Nautičari i ovdje ostavljaju svoje tragove destrukcije. Sve više pohode ovu ljepotu koju ne doživljavaju, pa je tako i ne zaslužuju, čast izuzecima, ostavljajući nemarno svoje tragove u očekivanju da će i ovdje doći komunalci pokupti njihovo smeće. Strahovito me ljuti toliki ljuski nemar! Ovdje i sama buka narušava prirodnu ravnotežu otoka. Buka ovdje ne postoji! Ovi oblutci plaže su, kao što već rekoh, vulkanskog porijekla, a ovako modelirani morem i vremenom prekrasno izgledaju... Zakonom je zabranjeno odnositi ih s plaže...jer se kao takvi "ne stvaraju"...sve do neke nove erupcije pomislim dodirivajući to blago prirode za koje mogu samo pretpostaviti vrijeme nastanka na zamišljenoj crti vremena...ako uopće mogu i to (?) Moram stavi i ovu fotku oblutaka jer se ne mogu odlučiti koja mi je draža...gornja ili ova... Endemska vrsta guštera: brusnički crni gušter koji obitava samo ovdje, crne je boje s tirkiznim pjegama uzduž boka koje iz daljine izgledaju kao linija... Ova je fotka "kupljena" od još jednog "vremenskog putnika" našeg jedrenjaka, jer onaj moj gušter pobježe kad sam ga htjela slikati izbliza... Tri svoje slike sam trampila za jednu ovu! Ma... Ionako su sve moje ostale bolje od njegovih i neće više dobiti niti jednu...a kad malo bolje pogledam...hmm... nema baš šta ni za ponuditi. Učim surovost života Brusnika! Kapare... "prave brusničke" ...samoniklo bilje čiji se pupoljci beru (one kuglice) prije nastanka nježnog cvijeta...drže se u morskoj vodi neko vrijeme da bi sol isprala gorčinu okusa, zatim se stavljaju u dobru domaću kvasinu....i jedva dočekate njihovu konzumaciju! Također se na sličan način mogu konzumirati i listovi kapare. Pri branju treba imati mjeru...ne dozvoliti istrebljenje te samonikle, često nepristupačne biljne vrste. Kaparu je teško presaditi, zaljubljenu otrgnuti iz zagrljaja kamena, mora, soli i sunca... Kad se kao zeleni vodopad spušta niz hrid prkoseći vjetrovima i žegi, cvjetovima usmjerena suncu i modrini bespuća neda se brati...možete je samo, tako nedodirljivu, zadivljeno promatrati uzdišući za njom, kao za samozatajnom ljepoticom... Moram i ovu fotku staviti da se "ne svađa" s onom gornjom... Odoh i ja do ponožja najvišljeg vrha Brusnika radi... pogleda koji "puca" na otoke u daljini - Vis lijevo, Biševo desno... - A šta je ovo? - pitam. Kanjon isprepleten kamenim bazenima (?) kažu jedni... Slana jezerca (?) kažu drugi... Nešto toliko neočekivano i odudarajuće...kažem ja. Naime, prema zapadnoj strani Brusnika nailazi se na ovaj fenomen. Dio otoka pod morem prošaran je kanalima tako da morska voda prodire na površinu stvarajući bazenčiće. Dubina bazenčića ovisi o plimi i oseki...trenutno gledamo plićinu, a ne dubinu. Ali za jakog juga, osobito zimi, ta se udolina toliko ispuni morem stvarajući takoreći od jednog otoka dva odvojena otočića. Nazivaju ih još i prirodnim jastožerma, jer su ribari prije, dok bi ribarili u brusničkim vodama, u njima ulovljene jastoge održavali na životu. Normalno, to se odvijalo u zimskim mjesecima jer tada na snazi nije bio lovostaj. Sada se jastozi love samo ljeti, tako da prirodne jastožere nemaju svoju svrhu...osim da se posjetitelji čude umijeću nenadmašnosti u idejama i suradnji čovjeka i prirode. Puno toga vrijedno spomena nije ovim postom rečeno. Toliko je zadivljujućih detalja... Priznajem, nisam bila spremna na tolike neočekivanosti na otoku da bi sve zabilježila fotografijom i popamtila detaljno izlaganje "vodiča putovanja" kako bi viđeno adekvatno prenjela Vama. Zato se, normalno, bilježim za još jedan obilazak.... Napuštamo neobičnost ozračja Brusnika i idemo dalje prema susjednom otoku Svecu... Plovilo nas čeka...gumenjakom do jedrenjaka...a tko hoće može i plivajući...mislim do jedrenjaka, ne do Sveca. Oznake: ljeto 2014

- 00:43 - Komentari (50) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.09.2014.

DAAAA...

dok još sunca ima...

- 12:20 - Komentari (22) - Isprintaj - #

srijeda, 24.09.2014.

Trebaš mi

Trbaš mi da ogledam se u treptavost očiju tvojih što pogledom me stidnu učine. Da zarumenim se cijelim bićem što ruka mi podrhtava dok provlačim prste kroz kosu tvoju. Trebaš mi k'o čelo uz čelo, tako blizu usnama, u osmjehu, na vratima pred odlazak...

- 13:28 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.09.2014.

Postojim

Sakrij me u oku i nedaj da kliznem niz obraz tvoj. Prisvoji me mišlju i nedaj da izađem govorom tvojim. Posadi me u sebe, u pukotine svoje, neka tebi cvjetam. Pokrij me snom da se tijelo zgrije, da mi više nikad, nikad hladno nije!

- 13:36 - Komentari (25) - Isprintaj - #

subota, 20.09.2014.

Plašne misli

Čuješ li ih? ...da usne ti se stope s vrelinom mojih grudi, ruka da ti krene deltom Venerinog puta, mekim korakom prstiju da s brežuljka siđeš na livadu orošenu mirisom od želja. ...da ništa ne osjećaš osim mojih misli koje kližu vratom tvojim dok unosim se u tebe. WOULD YOU... (Touch & Go)

- 12:09 - Komentari (37) - Isprintaj - #

srijeda, 17.09.2014.

Čuvat ću te

Smijat' ću se neznanjem da mi misli ne sustigneš i ljubiti te gladno da ne pitaš što smo il' što bi bili kad bi bili... Nisam ona što samo će reći da sav si od ljubavi satkan o kojoj jedino se u pjesmama piše. Ona sam koja će strašću te svojom čuvati jer ljubavi, satkan si od stihova pjesama mojih!

- 20:50 - Komentari (25) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.09.2014.

Strogo povjerljivo

Na čistini, u tjesnacu kozmičke širine, prozračno obavijenoj frekvencijom tvojih misli, titranjem sekstila dodiruješ mi obnaženost ramena, ustreptalost grudi... Konjukcijom k'o vakumom, između pupka tvog i mog, spojeni, širimo koncentrične vibracije do trigonskog bljeska, anulirajući inokonjukcije vremena i prostora. Na Kumovoj slami: - Dragi.... - Mmmmmm... :) - Mislim da smo uznemirili svemir!

- 13:31 - Komentari (33) - Isprintaj - #

subota, 13.09.2014.

Svi i sve, samo mi ne!

O promjenama, kad osjećmo im blizinu, očekivajući pozitivne pomake u životu, često mislimo na način kako je nužnost promjene naših starih obrasaca ponašanja u njima - ISKLJUČENA!

- 02:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 10.09.2014.

Once in a lifetime

Da je bilo ovoj ludoj glavi na jastuku tvojih riječi leći, da je bilo utišati zvuke i od sebe samog opet biti veći. Da je bilo ovoj mojoj duši s izvora tvoje duše piti, da je bilo ovom ludom srcu skupa s tvojim kao jedno biti. Da je bilo ovom ludom tilu u postelji tvojoj napiti se mira, da je bilo srce tvoje čuti k'o melodiju najljepšu što svira. Da je bilo ugasiti svjetlo i usnuti žubor vode koja teče, da je bilo ući u tišinu tvoje ruke što mi san nameće. Da je bilo da mi tvoje tijelo pokrov bude zauvijek od sada, da je bilo i da nema drugog, da sa tvoja, pa da usnem tada... ONCE IN A LIFE TIME (Gregorian)

- 01:38 - Komentari (29) - Isprintaj - #

utorak, 09.09.2014.

Post koji to nije

Ima dana kada su mi vlastite misli zasjenjene mislima s vaših blogova. Tako znaju biti pozitivno moćne da se samozatajno smješkam čitav dan. Tada poželim zagrliti svijet... IMAGINE (J. Lennon)

- 03:11 - Komentari (29) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.09.2014.

Našom ulicom

Idem ulicom prema dolje, bez osmjeha na licu, bez nemira u očima, bez pogleda. Idem ulicom prema dolje. Gdje li je ostao moj pogled dok mi dolaziš u susret? Idem ulicom prema tebi. Bez pogleda i dalje. A ni riječi nemam. Nijemo prolazim... POSLIJE LJUBAVI (A. Dedić)

- 10:51 - Komentari (25) - Isprintaj - #

petak, 05.09.2014.

Da ti objasnim (opet)

"Oči su prozori duše." Zato me gledaj! Slučajnost smo ili upornost? Sad je svejedno! Uzvišenost se istopila, a postojati je trebala. Zato me nema. Zbog toga nemaš mene. Ne ljuti se... Ništa nije onako kako izgleda. Samo uspomena je budna što lovorikama nas kiti. Isprana duša čeka na Boga, da dođe i ostane kako je i obećano. Jer umjesto u Njega mogu vjerovati jedino uobičajnosti i pokidati skicu vlastitog autoportreta. Zato me ne vraćaj onom ludilu želeći da shvatim riječ MORATI. Polupala bih prozore kao lažna nadanja i raširila zidove ovog prostora. Ali jedino uranjam u sebe! ...da ne gledam one koji valjaju se u vlastitoj rigotini. I...odoh zapaliti cigaretu! LAGANO UMIREM (ITD Band)

- 21:41 - Komentari (15) - Isprintaj - #