utorak, 30.09.2014.

Život je lijep! (1)

Oduvjek sam željela posjetiti pučinske otoke Brusnik i Svetac (službenog imena Sv. Andrija) viškog akvatorija. I ne bi to bio problem da sam ljubitelj turističkih izleta, u smislu brzopoteznih i površnih osvrta u gomili, na nešto fascinirajuće ljepote gdje vrijeme broji se na bezbroj načina, ukoliko se broji nešto toliko nebitno u ovom malom kutku svemira. Da bi bilo sve po mom nije mi preostalo drugo nego da se "pozovem u goste" kod dugogodišnjeg prijatelja koji... - ovo nije bitno! Bio je to izlet, po današnjim mjerilima, u "prapovijest" životnog standarda i navika svakodnevnice. Prava robinzonska avantura s naglaskom da tek jedna kuća u uvali na Svecu ima solarnu energiju...a ta nije "naša". Dakle, dani bez televizije, bez interneta i mobitela (nema signala), bankomata (na snazi je isključivo robna razmjena...novac gubi na značenju), večer provodiš uz svjetlost mjesečine ili voštanice, jelo pripremaš na "živoj" vatri u kaminu dok je plinsko kuhalo izum za slučajeve lijenosti (čitaj: nužnosti), a voda za piće, "tuširanje" i sl. je...kišnica iz gustirne!!! Iznenada je uslijedio poziv da konačno realiziram svoju zamisao jer...trebalo je doći na red. Mnogo je ljubitelja robinzonskog turizma, a kapaciteti su vrlo ograničeni. Tog dana je i nebo bilo naklonjeno mojoj pustolovini... More je ljubilo putanju jedrenjaka spajajući se s nebom...na horizontu su obrisi otočića Jabuka kojeg za ovog putovanja nećemo obići jer iako oku izgleda blizu...izraženo morskim miljama ipak nije tako. Drugog puta ćemo...na moj tužni izraz lica odgovara onaj koji bolje razumije morske milje od mene... Naš cilj je lijevo Brusnik, desno Svetac...kaže "kapo"... Još bliže cilju...pogleda uprtog u daljinu, želeći svaku prijeđenu milju osjetiti kao otkucaje vlastitog srca, gotovo da više i ne pričam... Brusnik uronjen u modrinu... Brusnik uronjen u tirkiz... Otoče, kako nas postojanošću gordo dočekuješ... Znam...i ja tebe! Približavamo se iskrcavanju na plažu Brusnika...opći dojam je pomalo apokaliptičan čim se suce malo skrije. Nije da se sprema nevrijeme, ne...jednostavno je boja kojom otok vibrira takva...ozračje koje odašilja drugačije je od uobičajnog...pomalo se gubite u nadnaravno. Otok je vulkanskog porijekla, u njegovim je stijenama visoki postotak željezne rudače stoga kompas tu nije u funkciji, ne pokazuje pravi smijer...a i moj unutrašnji pomalo "šteka". Brusnik je spomenik prirode. Koračajući njime, koračate stvrdnutim ostacima lave. Njegove je staze vrijeme uljepšavalo 150 milijuna godina (?) da bi i moje stopalo danas gazilo njime. Nautičari i ovdje ostavljaju svoje tragove destrukcije. Sve više pohode ovu ljepotu koju ne doživljavaju, pa je tako i ne zaslužuju, čast izuzecima, ostavljajući nemarno svoje tragove u očekivanju da će i ovdje doći komunalci pokupti njihovo smeće. Strahovito me ljuti toliki ljuski nemar! Ovdje i sama buka narušava prirodnu ravnotežu otoka. Buka ovdje ne postoji! Ovi oblutci plaže su, kao što već rekoh, vulkanskog porijekla, a ovako modelirani morem i vremenom prekrasno izgledaju... Zakonom je zabranjeno odnositi ih s plaže...jer se kao takvi "ne stvaraju"...sve do neke nove erupcije pomislim dodirivajući to blago prirode za koje mogu samo pretpostaviti vrijeme nastanka na zamišljenoj crti vremena...ako uopće mogu i to (?) Moram stavi i ovu fotku oblutaka jer se ne mogu odlučiti koja mi je draža...gornja ili ova... Endemska vrsta guštera: brusnički crni gušter koji obitava samo ovdje, crne je boje s tirkiznim pjegama uzduž boka koje iz daljine izgledaju kao linija... Ova je fotka "kupljena" od još jednog "vremenskog putnika" našeg jedrenjaka, jer onaj moj gušter pobježe kad sam ga htjela slikati izbliza... Tri svoje slike sam trampila za jednu ovu! Ma... Ionako su sve moje ostale bolje od njegovih i neće više dobiti niti jednu...a kad malo bolje pogledam...hmm... nema baš šta ni za ponuditi. Učim surovost života Brusnika! Kapare... "prave brusničke" ...samoniklo bilje čiji se pupoljci beru (one kuglice) prije nastanka nježnog cvijeta...drže se u morskoj vodi neko vrijeme da bi sol isprala gorčinu okusa, zatim se stavljaju u dobru domaću kvasinu....i jedva dočekate njihovu konzumaciju! Također se na sličan način mogu konzumirati i listovi kapare. Pri branju treba imati mjeru...ne dozvoliti istrebljenje te samonikle, često nepristupačne biljne vrste. Kaparu je teško presaditi, zaljubljenu otrgnuti iz zagrljaja kamena, mora, soli i sunca... Kad se kao zeleni vodopad spušta niz hrid prkoseći vjetrovima i žegi, cvjetovima usmjerena suncu i modrini bespuća neda se brati...možete je samo, tako nedodirljivu, zadivljeno promatrati uzdišući za njom, kao za samozatajnom ljepoticom... Moram i ovu fotku staviti da se "ne svađa" s onom gornjom... Odoh i ja do ponožja najvišljeg vrha Brusnika radi... pogleda koji "puca" na otoke u daljini - Vis lijevo, Biševo desno... - A šta je ovo? - pitam. Kanjon isprepleten kamenim bazenima (?) kažu jedni... Slana jezerca (?) kažu drugi... Nešto toliko neočekivano i odudarajuće...kažem ja. Naime, prema zapadnoj strani Brusnika nailazi se na ovaj fenomen. Dio otoka pod morem prošaran je kanalima tako da morska voda prodire na površinu stvarajući bazenčiće. Dubina bazenčića ovisi o plimi i oseki...trenutno gledamo plićinu, a ne dubinu. Ali za jakog juga, osobito zimi, ta se udolina toliko ispuni morem stvarajući takoreći od jednog otoka dva odvojena otočića. Nazivaju ih još i prirodnim jastožerma, jer su ribari prije, dok bi ribarili u brusničkim vodama, u njima ulovljene jastoge održavali na životu. Normalno, to se odvijalo u zimskim mjesecima jer tada na snazi nije bio lovostaj. Sada se jastozi love samo ljeti, tako da prirodne jastožere nemaju svoju svrhu...osim da se posjetitelji čude umijeću nenadmašnosti u idejama i suradnji čovjeka i prirode. Puno toga vrijedno spomena nije ovim postom rečeno. Toliko je zadivljujućih detalja... Priznajem, nisam bila spremna na tolike neočekivanosti na otoku da bi sve zabilježila fotografijom i popamtila detaljno izlaganje "vodiča putovanja" kako bi viđeno adekvatno prenjela Vama. Zato se, normalno, bilježim za još jedan obilazak.... Napuštamo neobičnost ozračja Brusnika i idemo dalje prema susjednom otoku Svecu... Plovilo nas čeka...gumenjakom do jedrenjaka...a tko hoće može i plivajući...mislim do jedrenjaka, ne do Sveca. Oznake: ljeto 2014

- 00:43 - Komentari (50) - Isprintaj - #