)četvrtak, 18.12.2014.
Budite zdravi, "debeli" i veseli...
|
Stara 2014. odbrojava svoje zadnje dane... Želim Vam da je pamtite po lijepim događajima kojih je sigurno bilo. Sve ono što je bilo manje lijepo, što vas je povrijedilo...otpustite od sebe. Oprostite...radi sebe samih, da bi imali mir u sebi i bili u balansu. Neopterećeni prošlim oslobađate mjesto novom. Suosjećajte sa slabijima, jer u tome je Vaša jačina. Budite karika u lancu ljubavi, spremni dati i primiti. Volite i budite voljeni! Želim Vam sve ono što sami sebi želite, jer Vaše pojedinačne želje ne znam... Bit' ću privremeno odsutna s bloga. Stoga ću Vam već sada svima poželjeti BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ I USPJEŠNU NOVU 2015. GODINU! |
- 23:40 - Komentari (37) - Isprintaj - #
virtualni izlet...
|
Zanimljivo je koliki je poriv u čovjeku za onim što ne može...npr. kod mene za hodanjem. Za sada, samo u virtuali vježbam korake, spremna na novi virtualni izlet. Prijatelji, vi ovdje i oni u mom svakodnevnom običnom danu, ste fizikalni terapeuti moje duše. Štake ostavljam kući, jer tamo gdje idem mi ne trebaju... SLAPOVE KRKE TKO NIJE POSJETIO, TREBAO BI...  FOTOGRAFIJE NISU MOJE...  OVOG PUTA ZAHVALJUJEM SE PRIJATELJICI...  KOJA KAŽE DA SAM UVIJEK DOBRO DOŠLA...  OVA ME FOTOGRAFIJA LJEPOTOM FASCINIRA...  ILI MOŽDA OVA...  KAŽE DA TREBA OJAČATI MIŠIĆNU MASU NAKON DUŽEG LEŽANJA...  O SPIZI ĆE ONA VODITI BRIGU...  NA KRAJU MAILA ME POZDRAVLJA UMILJATO POPUT OVIH STVORENJA NA SLICI...  |
- 00:10 - Komentari (21) - Isprintaj - #
srijeda, 17.12.2014.
virtualna šetnja....
|
Dobila sam mail koji me veoma razveselio. Od prijatelja je iz reale, koji me poželio izvesti u šetnju saznavši za moju nezgodu. Baš me nasmijao svojim smislom za humor. Rado ga dijelim s vama virtualnim prijateljima. Dobri đir smo napravili... od splitske rive...  prema Žnjanu...i da se malo odmorim, sili smo na klupu...  doveo do mirisa mora...  i opet smo sili na klupu...  približilo plaži...  i već pogađate - sili smo na klupu!  odveo u igraonicu na tobogan... :)))) baš lijepo od njega!  ovog puta za promjenu, nismo sili na klupu, već otišli na piće...  ovo je štaka rezerve, ukoliko mi moja uslijed tolike šetnje, ne daj Bože pukne... nema greške, na sve je mislio!  a đir ćemo, obećao je, nastaviti - čim smognem svladati stairway to heaven...  |
- 11:16 - Komentari (43) - Isprintaj - #
utorak, 16.12.2014.
s one strane...
|
Pulsiraš magličasto bijelo svijetleći nadamnom, pružam ruke da opipam obrise tvog lika. U tom skladu pojavnosti dušu mi tvoja dira, dodirom kojeg nema u snu što budnošću zovem. Riječ si u izgovoru zapela, u stihovima slobodom me pleteš, prije nego nestaneš s one strane kapaka...  |
- 13:16 - Komentari (34) - Isprintaj - #
nedjelja, 14.12.2014.
čizmica sv. Nikole
|
Jutro je... Izlazim iz kuće. Dan je tmuran. Tako je izgledao jučerašnji smiraj dana... Jutro započinje smirajem, pomislim. Smiješno! Pogledam na mobitel kao da provjeravam. Nema greške, jutro je, 07.52. Danas je 05.12. - dan uoči sv. Nikole! Oduvijek me taj dan ispunjavao očekivanjima nadolazećih fešta. Upravo s danom sv. Nikole započinje štovanje naših specifičnih lokalnih običaja. Fešte se produlje na čitav Prosinac i dio Siječnja. Taj veoma živahan period oboja vedrinom zimsko sivilo. Normalno, pridruže nam se i prijatelji rasuti po čitavoj lijepoj našoj, a i izvan nje, pa i turisti. Uistinu, specifično doba godine! Iako više nisam dijete, kako kažu odrasli, ipak bi me razveselila čizmica! Što da ne? :)))) Prečesto zatomljujemo ushit djeteta u sebi. Zašto ne imati želju djeteta bar jedan dan u godini? Dobro, bit ću odrasla i zadovoljiti se odlaskom na večerašnji koncert. OK! Spuštam se ulicom do glavnog trga. Građevinski radnici već treći dan za redom rovare trg koji inače u ovo doba godine svečano okićen dočekuje sv. Nikolu i prve poklonike naših fešta. E moj Nikola! Neka druga vremena su došla. Koga briga što ti baš sutra dolaziš... Na kraju krajeva, mogao bi bar ti biti malo fleksibilniji. Odgodi dan svog dolaska, pa će i sv. Luca svoj, Isus svoje rođenje, Nova godina nek odgodi sebe, a fešta Sveta tri kralja također bi mogla bili s odgodom. Mi, obični smrtnici, smo već i sam život odgodili za neka bolja vremena. Naime, nekome je zasmetalo što je trg popločan kamenom starim bar jedno stoljeće. Ne uvažavajući poseban štih koji daje trgu, odlučio nas je urbanizirati popločavanjem trga "modernim" pločama. I to baš u vrijeme najvećih zimskih fešta! OK! Silazim stepenicama spremna ugaziti na Trg kineskog velikana Sa-me-ja-me...spremna na korak do urbanizma... Ugazih zrak... padoh! Oštra bol u nogama otme mi udah. Netko je ugasio i ono malo svjetlosti jutra u smiraju.... Noć je! NIJE OK! _____________________________________________________________________________________________ Otvaram oči, ležim na podu, nadamnom lice liječnika... - Ne ustajte, prebacit ćemo Vas nosilima do ambulantnih kola. Mislim... - Slomila sam nogu? - pitam. - Jednu sigurno, drugu možda - odgovara. Šutim... Misao mi prostruji glavom al' izgovorih na glas: - O shit! Ništa za mene od koncerta večeras. Ali dobit ću čizmicu! Bijelu, gipsanu...jednu! Jednu sam i poželjela. Sreća što sam skromna. Nad njegovom glavom vidio se upitnik. Nije mi se dalo razgovarati, nije mi se dalo objašnjavati, nije mi se dalo ni o boli misliti...Ne sada...to mogu i sutra ili neki drugi dan. RTG je pokazao da sam u pravu. Desna noga je dobro nabivena, ali lijeva.... Slomljena iziskuje hitnu operaciju... O shit! NIJE OK! ___________________________________________________________________________________________ Ležim na stolu u operacijskoj sali. Anasteziolog pored mene primijeti da se smješkam. - Ne bojite se. - reče. - Ja? Neeeee.... uopće! - odgovorim. - Ali smješkate se vidim. - Da. Padaju mi na pamet scene iz jednog filma. - Odlično! Nije pitao za detalje mojih misli. Smješkala sam se sebi u krevetu koja u napola ležećem položaju piskara po blogu, sretna znajući da Annie u mom životu ne postoji.... OK! ___________________________________________________________________________________________ Budim se. Operacija još traje. Vidim na ekranu svoju nogu i nekoliko vijaka u njoj. Osjećam se odlično! Gotovo euforično. - Probudili ste se - čujem glas anasteziologa. - Šta ste mi ovo dali - pitam - kad ovako djeluje? - Eeee, ne dobiva to svatko i svugdje, već samo neki i to ovdje kod nas! - Da? - Dobili ste malo onog od čega se Michael Jackson zajeb'o! - Hahahaha... - nasmijah se od srca. Zar sam uopće i mogla drugačije reagirati? OK! ____________________________________________________________________________________________ Otpuštena na kućnu njegu funkcioniram dobro kad se dobro "nakljukam" analgeticima, kao npr. danas! ;)))))))) OK! Oznake: crtice iz života |
- 16:44 - Komentari (68) - Isprintaj - #
srijeda, 03.12.2014.
pogled
|
Nakon dugo vremena sretosmo se danas... - Dobro izgledaš... - konstatiram, a ono "...kao i uvijek!" prešutim, da ne kažem previše. - I ti također! - odgovaraš i nakriviš glavu smiješeći se pogledom. Joooj...pomislim, srušit ću se...ali samo trepnem! I opet neznam koje boje su ti oči, jer taj pogled ja jednostavno ne uspijem izdržati dovoljno dugo... |
- 12:59 - Komentari (49) - Isprintaj - #
utorak, 02.12.2014.
minuta
|
- Zašto je bitna ta minuta? - pitaš. - Pa bitna je - rekoh - želim te čuti! - Sad još moram i na to misliti - protestiraš - kako te trebam nazvati radi minute razgovora. - Da. Nađi tu minutu i javi se. - ne odustajem tek tako. - A šta ako zaboravim? Znaš koliko obaveza danas imam. - negoduješ i dalje. Gledaš me upitno... - U toj minuti - nastavljam - misli nam se taknu nedostajanjem, u njoj se zrcali naše postojanje oteto prolaznosti, ta minuta je duža od besmisla dana i važna je - jer mi joj dajemo značaj! Gledaš me... Šutimo... - Neću zaboraviti - odgovaraš ljubeći me u čelo na odlasku. |
- 19:51 - Komentari (41) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.12.2014.
o ljubavi...
|
Neki dan sam slučajno, a ništa nije slučajno, slušala radio-emisiju. Rijetko kada to činim, jer mi radio služi radi muzike u mom radnom danu, a ne radi slušanja nekih intervjua... Stoga, kad nema muzike - tražim stanicu gdje je ima! I tog dana, zauzeta poslom, nisam na vrijeme "makla se" sa stanice pri najavi intervjua. Međutim, spiker u minuti nakon najave intervjua, najavi ime jedne psihologinje. Konkretno, ja sam se susretala s njenim predavanjima, više radi forme da zadovoljim zahtjevu mog poslodavca, ali zavoljela sam tu ženu...a sama psihologija me uvijek privlačila. Odlučih ostati na toj frekvenciji, neznajući o čemu će se razgovor voditi, normalno. Intervju je trajao kratko, "skakalo" se s teme na temu...sve u svemu - ok! Na samom kraju otvori se tema o ljubavi, od svega par minuta izlaganja... Na pitanje što je po njenom shvaćanju LJUBAV, odgovorila je kratko i jasno, kakva inače i jest u svojim izlaganjima. Reče: "Ljubav je mogućnost da vam potpuni stranac postane bliska osoba. Kad u toj mogućnosti prestanete preispitivati sebe, a pri tom još i ne osjećate da vam je radi toga žao, znači da mogućnost za ljubav ne postoji." Radi ove dvije rečenice odlučih napisati post. Možda i nekome od vas učini stvar jasnijom! |
- 17:13 - Komentari (49) - Isprintaj - #
Ožujak 2018 (1) Veljača 2018 (7) Siječanj 2018 (8) Prosinac 2017 (2) Kolovoz 2017 (1) Srpanj 2017 (7) Lipanj 2017 (7) Svibanj 2017 (2) Srpanj 2016 (3) Lipanj 2016 (8) Veljača 2016 (1) Siječanj 2016 (2) Prosinac 2015 (4) Studeni 2015 (15) Listopad 2015 (15) Rujan 2015 (14) Kolovoz 2015 (14) Srpanj 2015 (7) Lipanj 2015 (7) Svibanj 2015 (5) Travanj 2015 (4) Ožujak 2015 (7) Veljača 2015 (6) Siječanj 2015 (13) Prosinac 2014 (8) Studeni 2014 (20) Listopad 2014 (12) Rujan 2014 (12) Kolovoz 2014 (10) Travanj 2014 (1) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
IGRA PERLI Pratimo se pogledima u kao slučajnom susretu kroz zavjesu dima ispušenih cigareta polupijanih gostiju i neuglednog barmena. Sitni su noćni sati... Znam tok tvojih misli, da golicam ti maštu, znam sve puteve nestanka s lica zemlje. Gledamo u oči nelagodi mogućnosti. Otkucavaju minute... Hrvaš se s njima. Stavljam te na kraće, povlačim na bliže, otirem nervozu ove zaparne noći usnama, po tvom torzu. I tražim te na niže... Dozvoljavam ti da misliš da kreator si trenutka u kojem zaboravit ćeš sve do sad viđeno, da paradoks smo slučaja poreći ćeš pred zoru. I svoje godine i svoje ime... Prešućujem mudro da vrijeme je igri. U dosluhu s trenutkom čujem mu šapat: "Kad ga ne bi bilo trebala bi ga izmisliti!" Oteli smo noć od nepozvanih... @zahira  PRVI GUTLJAJ JUTRA Osjećaš li, najdraža moja, kako se ova blažena noć polako približava kraju, a mi bez straha vodimo ljubav, jer naši vrući dodiri ne odlaze u zaborav. Naša postelja, mila, i dalje nijemo gori, i poljupci što u nama sjaje, ne žele nikamo otići. Zato slobodno kucaj srcem, i ne traži u osmjehu škrte tragove sjetnih svitanja. Nema više slijepe magle i ne guši tvoj san. Nikakva opora i hladna tuga u tvoje zagrljaje neće ući. Znam, teško je pronaći tišinu u šuštanju lišća, ali vjeruj svome tijelu, duboko udahni zoru i sa moga željenog tijela ispij prve gutljaje jutra, usne će ti napuniti suncem. Raširi me pod sobom, pod topla bedra smjesti, u vlažne uzdahe primi. Sa plavetnih visina svojom mirnom dušom uzmi i s njom me zauvijek veži. Ne boj se, jedina moja, samo se prepusti meni, jer na tvojim obrazima i poslije mjesečine postojim. Zal Kopp  ZAVOLJELA SAM Izlomili smo pokretima tijela mnoge noći bez sna na onoj postelji što neponovljivu priču čuva. Zavoljela sam sjene na zidu, miris kojim se opijam kad uzbuđena sam i tvoje dlanove na svojoj koži. Često sam dolazila i odlazila zadovoljena, privržena tvojim potrebama. Na tvojim preponama vječnost sam upoznala i želju nepresušnu kojom sam duboko ispunjena. Zavoljela sam tvoj jezik i maštovitost putanje kojom istražuješ osjetila. Podala sam se iscrpljenim jutrima koračajući kroz dan s mirisom tvojim u nozdrvama. Udišem strast kad sam ti blizu, dodirujem nježno pažnju kojom me daruješ i povlačiš pod sebe - osjećam tvoje sve. Zavoljela sam tvoje riječi i ugrize, slatku bol koja struji i bridi u mojim osjetljivim grudima i njenim završecima. U grudima čuvam te. Jesam li ti ikad priznala koliko sam u tebi izgubljena? Zavedena i ushićena tvojim postojanjem beskrajno ti zahvalna. Zavoljela sam tvoju muškost, glorificirajući pojam čvrstoće, napete želje kojom prodireš u srž ženstva mog. Drobili smo čežnju spojivši udaljene svjetove i žudnju u prah smo pretvorili prvim poljupcem nježnosti. Miješali smo vlažnost uzavrele kože stisnuti u strastvenom klinču nesputanošću obdareni. Kretnjama svojeg tijela gipkošću nadjevena - probala sam te svakako. Voljela sam svaki trenutak uz tebe. Vrisak zadovoljstva i uzdahe što vrhuncu streme. Volim te i danas prelaskom bosih stopala preko praga mog istinskog nemira. Nazivam te svojim uzbuđenjem i ljubavlju stvarnom. Prokleto živom i postojanom. U sebi čuvam te. Gordana Majdak  LINIJA Požudna ja misao gusto utkana u zraku prostora kojeg dijelimo; blud se lijepi za našu vlažnu kožu. Procvale mi grudi bestidno pozivaju nemir tvojih dlanova; tvoj se jezik mokro poigrava njima. Potčinjenoj Erosu što iz tebe kipti, snazi vulkana kojom eruptiraš u meni, zapešća mi prikovana držiš. Ruke tvoje na mojim bokovima ritam predaje nameću; sustižem te zračnom linijom udaljenosti od tebe do mene. @zahira  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||