Da je bilo ovoj ludoj glavi
na jastuku tvojih riječi leći,
da je bilo utišati zvuke
i od sebe samog opet biti veći.
Da je bilo ovoj mojoj duši
s izvora tvoje duše piti,
da je bilo ovom ludom srcu
skupa s tvojim kao jedno biti.
Da je bilo ovom ludom tilu
u postelji tvojoj napiti se mira,
da je bilo srce tvoje čuti
k'o melodiju najljepšu što svira.
Da je bilo ugasiti svjetlo
i usnuti žubor vode koja teče,
da je bilo ući u tišinu
tvoje ruke što mi san nameće.
Da je bilo da mi tvoje tijelo
pokrov bude zauvijek od sada,
da je bilo i da nema drugog,
da sa tvoja, pa da usnem tada...
ONCE IN A LIFE TIME (Gregorian)