Marketing
Susret...
U kom' prostranstvu obitavaš Ti
što imenom me dozivaš glasno
da se noću zagledam u nebo,
da s jekom se Tvoga glasa družim.
Dok pogled mi nebesima luta
osjećam Te da si s neba siš'o,
pa se vješto iza ugla kriješ
nudeć' ruku da svoju Ti pružim.
Na korak udaljenog od mene
nanovo mi lice svoje skriješ,
tek k'o tračak svjetla, trag u tmini
prisutan si, u sebi Te ćutim.
Pjesmom ovom ja sam reći htjela
neke sasvim drugačije misli,
al' Ti uze i riječ i pero,
pa me pišeš ljubavlju što slutim.
Post je objavljen 03.10.2015. u 00:31 sati.