Marketing
Epitaf...
Kao da su riječi
oblakom kiše
s visine neba
u kaljužu pale,
dok usne su nijemo
ljubile usne
ne pitajuć' nikad
koliko su dale.
Nekud od nas ode
sva požuda silna
da vječnost se jednu
držimo za ruke,
nestade bez traga
k'o fantazija neka
ljubav tako živa,
a tiho i bez buke.
Ostadoše samo
neki dani pusti,
bez nas u njima
drugima se smiju,
onom istom srećom,
onim istim žudom,
neznajuć' za kapi
niz obraze što liju.
Sahranit ću noćas
u šikari pustoj
neka humka nema
zadnji jecaj tebe,
nek' se zatre ime,
sveto ime njeno
i trag nam svaki
jer izigrasmo sebe.
Tek mjesečina samo
nek' svjedokom bude
da položih te tiho
na odru od ruža,
i legoh pored tebe
jedne kobne noći
što od mog je života
postala mi duža.
I ne, nemoj ni ti
od tamo nas zvati
da se ikad, ikad
probudimo javom,
volimo se mili
šuštanjem lišća
na postelji od ruža,
obrasli travom.
Post je objavljen 28.09.2015. u 06:14 sati.