U vječnosti jednoj
spava jedno vrijeme
snijuć' bujnost ćula
proljeća mi draga,
kad su usne moje
putovale žeđu
svim putima tajnim
tvoga tijela naga.
U pupak te smjestih
k'o jezero bistro
da tvoj odraz pamtim
mjesečevom mjenom,
među grudi moje
spavaš mi k'o tajna
što učini misao
o požudi nijemom.
Dok se zraka sunca
sa bedara mojih
uspinje na višlje
žudom tijela moga,
pomislim u sebi
da igra se sa mnom,
zlatom prati trag,
dodir daha tvoga.