Neizgovorene riječi
u pogledu ispisane
na korak su
do izgovora stale.
Izgubljeni u prijevodu
igrom nagađanja
u međuprostoru,
izgovaramo besmislice
u međuvremenu
...kao usputno.
Sumom elongacija
iste smo amplitude
osciliranja
između crne i bijele
poput daltonista
koji ne razlikuju
što crveno je,
a što zeleno
...dok smisao nam ne postane pokora.
Kupujemo vrijeme
kao da se kupiti može,
iako znamo da sve je
ovdje i sada
šutnjom kao reperkusijom
pod tepih zameteno.
Pod krinkom iluzije
odvija se stvarnost
koja koleba se
razotkriti lice
da ne nestane
ili možda nastane
savršenstvo trenutka
kao mogućnost
...pretakanja jednog u drugom.
I kao sve znamo
da daleko je i blizu
u istoj statičnoj točki
nekad tu, nekad tamo
kao klopka traženja
sjecišta paralela.
Čistu esenciju intuitivnog
po potrebi doziramo
empirijskom miru
kao robovi latentnosti
u razlomcima
jer cijelo nam čine
pod nazivnikom
RISK ADDICTION!
Tko kome je alfa,
a tko kome omega?
I nikad kao
ne spominjem te,
da misao si
što zahir je moj,
jer Zahira
bez zahira bi bila
tek alegorija bitka,
riječ što ne diše,
mrtvo slovo na papiru...