Marketing
Zimski solsticij...
Mobitel mi zavibrira u džepu kaputa. Značilo je to samo jedno - dolazak SMS-a!
Skidam desnu rukavicu ne bi li ga spretnije uzela u ruku. Pri zadnjem pokušaju pao mi je na pod i preživio pad.
Od hladnoće osjet u prstima mi se znatno smanji. Ne pomažu puno ni rukavice.
Pročitam poruku i spremim mobitel u hladan džep...
Tvoj je uvijek bio topliji. Rado sam uvlačila ruku u tvoju, u džep tvoje jakne.
I kad bi pitao da stavimo naše ruke u moj veći i komotniji, odlučno sam odbijala.
U džepu tvoje jakne bilo je tijesno. Ruke bi nam stale tek do pola. I pomodrile bi nekad...
Ali mojoj je ruci uvijek bilo toplo u njemu.
Neobično je mjesto tvoj tijesni džep.
Pomislim...i pogledam prema nebu.
Pahulje prvog snijega padale su mi na lice i topile se u dodiru s mojom kožom.
Kao i onda...tu, u tvom gradu, na dan zimskog solsticija, dvijetisuće i neke...
Post je objavljen 05.01.2015. u 18:37 sati.