Zagrebački dekameron

petak, 27.10.2017.

Snovi

Bio jednom jedan dječak. Imao je ambicije i snove. Znao je, treba vješto i marljivo raditi da se snovi ostvare. Znajući dječak je radio. I radio. Radio je. Radio je kad su radili drugi. Radio je kad su se drugi odmarali. Radio je kad se drugima nije radilo. Dječak je radio.

“Zašto radiš dječače, zašto se toliko mučiš?“ pitali su ga.
“Imam snove i želim ih ostvariti.“ dječak bi kratko odgovarao.
“Snovi? Pogledaj nas! Radimo malo ili uopće ne radimo. Puno se odmaramo. Izbjegavamo posao kako i kad stignemo. Otaljavamo ga kad se drugačije ne može. Rad nije nešto za što se treba truditi. A plaćica, takva je kakva je, ali ide. Leži i ne bježi. Kao i posao koji je zato siguran. A ti se samo bez veze mučiš. Postavljaš si ambiciozne ciljeve. Imaš stresove i neizvjesnost. Nepotrebno! Mi to nemamo i ne želimo imati. Pa svejedno lijepo živimo.“ uvjeravali su ga kako bi odustao.
“Ali tako nikada nećete moći ostvariti svoje snove.“ odgovarao bi dječak.
“Ah, ah, ah, tko još za njih mari! Zar se nije ljepše izležavati? Ionako uvijek bude da sve nekako bude, jer nikada nije bilo da nekako nije bilo, čak i onda kada nije bilo, kao i tada kada je bilo.“ dobacivali bi mu ljuljuškajući se i ružno dobacivali dječaku.

Dječak bi na to zašutio i okretao glavu nastavljajući dalje raditi. Iz početka je sve to dječaka smetalo, ali s vremenom dječak je zaključio kako one koji nemaju snove, kako one koji snove ne želeimati, kako one koji su lijeni i misle da sve zaslužuju samo po sebi umišljeni da su netko i nešto, kako sve te nema smisla uvjeravati da su snovi nešto lijepo i da ih treba pokušati ostvariti. Predivno je imati izazove koji će pokretati i još je ljepše stvarati odnosno, raditi na ostvarenju snova. Oni koji nemaju motiva, oni koji čekaju da se nešto dogodi, oni koji mrzovoljno gunđaju, sve praveći se pametnima što u stvari nisu, svi ti uvjeravaju sebe i druge kako ih oni koji snove imaju i rade na njihovom ostvarenju, da ih takvi potkradaju. Jer eto, oni nešto zaslužuju samo tako po sebi i bez rada.
“Sve su nas pokrali. Sve su nas prodali. Postali smo roblje.“ običavali bi ti isti govoriti jedan drugog uvjeravajući kako su genijalni u svoj gluposti. Kako su face, kako su cool, iako su zapravo jadni i više su nego fool.

I upravo zato što je radio, dječaku se počelo događati da čim više radi, tim više ima. A bilo je tu svega. Ponekad lijepih trenutaka, no kao što to svi oni koji rade znaju, daleko je više bilo onih teških trenutaka.
“Zvijezde možeš dosegnuti samo ideš li bos po trnju.“ otkri mu onomad tajnu neki čarobnjak.
Ponekad, u teškim trenucima, dječak je dolazio u iskušenje odustati, pridružiti se onima koji su ga, zato što radi i stvara, zato što je bolji od njih ružno psovali. Onima koji su mu podmetali i svašta o njemu blebetali. Ali, dječak je bio uporan i tvrdoglav i to se nije dogodilo. Dječak je imao cilj i viziju.
“Baš si magarac.“ zlobno bi mu dobacivali i s njime se javno sprdali.
Dječak bi uporan i ustrajan onda kad mu je išlo loše, kad mu je bilo teško. Jednak je bio i kad je, usprkos radu, jedva preživljavao, jer ... I toga ima kad se radi. Kad se radi ima svega i ništa nije neobično. Jedino što je možda neobično je ne odustajati. Ići dalje bez obzira na što na neki vele da je to tako obično. Uglavnom, dječak se nikada nije predavao. Od snova nije mogao, a još manje želio odustati. Odustati kao oni što nikada nisu ni radili niti željeli raditi i snove zapravo ih nikada nisu ni imali, pa su zato postali zločesti. Postali su zlobni i zavidni, jer ... Nemaju svi ljudi snove niti znaju zašto su tu gdje jesu. Zato u svom neznanju oni ne mogu znati kako su zapravo nigdje i tako izbjegavaju sami sebi umišljajući da su Netko priznati kako su u stvari Ništa.

“Nikada ništa ne teče glatko i onako kako je zamišljeno.“ znao je razmišljati dječak, ali to ga nikada nije pokolebalo.
Dječak je i dalje sanjao svoje snove. I ne samo sanjao, već ih je postupno i ostvarivao. Išao je naprijed dok su oni drugi, oni koji su mu dobacivali, oni koji su mu se rugali, oni koji su mu ružno dobacivali i s njim se sprdali, oni koji su mu bili zavidni, svi su ti ili stajali ili su išli nazad. A među njim je bilo svakakvih. Bilo je onih koji čekaju da procijene hoće li ili neće, da procijene je li to dostojno predodžbe koju imaju sami o sebi, a koju o njima nema nitko drugi. Bilo je i onih koji nisu čekali nisu već koji naprosto ne žele, jer ... Lakše je dijeliti postojeće, ono što misliš da je zajedničko i da zato pripada svima, pa i tebi, nego li stvarati nešto novo i svoje zbog čega se osjećaš i vrijedan i poseban i čime se možeš ponositi. Osim takvih, bilo je tu i svakakvih drugih, ali to nije tema priče i na to nema smisla dangubiti ni vrijeme nit tipkovnice znak.

Na kraju ove tako obične i tipične novele, ne pitajući vas jeste li pogodili ili niste, što uopće nije važno, novela vam sam kazuje što zapravo je tema. Svatko je za nešto stvoren. Svatko je za nešto sposoban. Novela priča kako svatko, želi li to za što je sposoban, to može ne samo željeti već i ostvariti. Novela govori i da to postiže samo onaj tko pokuša, jer samo taj i može uspjeti. U tome treba biti uporan i na kraju će mu se sve posložitii. A zavidnici i zlobnici, oni neka se znate već što.
“Pogledam li iza sebe što sam sve prošao, što sam sve ostavio, što sam ostvario, što ostvario nisam. Što sam pustio, a što propustio. Što sam napravio dobro, a što sam uprsk’o. Kad pogledam sve to zapravo mi nije krivo i za ničim ne žalim. Cilj je bilo putovanje i u tome sam uspio. Putujem dalje. Sve ostalo došlo je, dolazi ili će doći samo po sebi.“ napiše dječak u svoj fejsbuk profil.
Potom pritisne tipku . Laptop se isključi i on sa smiješkom na usnama pođe u krevet. U krevetu osjeti kako se preko njega prebaci ruka.
“Napokon si došao spavati. Ostavi konačno taj kompjuter na miru.“ šapne mu u uho djevojčica, pa oni slatko, sretno i zagrljeno zaspu.




Bonus

Svaki cigo svoga konja hvali, a Bocaccio hvali dva.

Oznake: Što muškarci žele

nedjelja, 30.07.2017.

Mercedes-Benz

Oh Lord, won't you buy me a Mercedes Benz?
My friends all drive Porsches, I must make amends.
Worked hard all my lifetime, no help from my friends,
So Lord, won't you buy me a Mercedes Benz?



Pjevušeći sam izašao sam na ulicu. Sjeo sam u svoju Breru 3.2 V6 Q4 s previše konja i odvezao se na zagrebački Jankomir. Parkirajući ispred Merceds-Benz centra alfarosso Brera, iako s tedencijom koja polako naginje oldtajmerima, kao uostalom i svugdje i uvijek gdje se još i danas pojavljuje, izazvala je pažnju. Pa su se, nakon što sam prodavaču izdeklamirao konfiguraciju svog Mercedes-Benza i uplatio 1/3 predujma cijene (ostatak pri preuzimanju automobila), svi i dalje zanimali za Breru, taj kako su rekli "specifični", automobil.




Što je to natjeralo alfistu koji već 20 godina od svoje prve 156ice, pa do dan danas, isključivo vozi Alfe, da za sljedećeg limenog ljubimca (ne bojte se, Brera će i dalje voziti i ostaje u mojoj garaži) odabere perla-bijeli športski entry level coupe (tako ga nazivaju iako ima četiri vrata) Mercedes-Benz s kompletnim AMG paketom izuzev motora za što je odabrana cestovna klasika primjerena svakodnevnoj vožnji (2.0 turbobenzinac s 218 HP i 350 Nm; 250 km/h; 0-100 za 6.4 sek.) zajedno sa svim ostalim ludim sitnicama uključujući panorama stakleni šiber krov?


Mercedes-Benz CLA 250 AMG

Osobno, po mrkloj bi noći nekažnjeno i bez grižnje savjesti pregazio kompletno blog.hr uredništvo koje već 11+ godina mog blogiranja na meni vježba svoje osobne frustracije iživljavajući se na različite načine, sve pravdajući time što su nesretnici u mraku, odjednom, iskočili na cestu ispred mog automobila, pa nisam stigao na vrijeme reagirati, a što nije moja krivica već njihova. Na moju žalost i na njihovu sreću, to u Mercedesu nije moguće. Taj uzvišeni i humani čin sprječava poseban sustav za detekciju živih bića koji čak i noću, u mrklom mraku, na daljinu proporcionalnu brzini vožnje i reakciji tehnike, oko ceste u grmlju detektira i ljude i životinje, te pomoću programirane umjetne inteligencije brine o njihovoj sigurnosti.





Mercedes-Benz 371 Mannheim

Zato, dok čekam da iz Stuttgarta stigne novi ekskluzivac, posebno konfigurirani CLA model, možda najljepša Mercedes-Benzova cestovna skulptura još od legendarnog 300 SL roadstera, dalje vozim Breru i zadržavam je i nakon što mi se u ranu jesen u garažu useli nova igračka na četiri kotača, a u međutku do tog događaja poklanjam vam priču o brendu koji je oduvijek prednjačio posebnošću, inovacijama, kvalitetom i ekskluzivom što mu već stotinjak godina osigurava vrlo poseban status u svijetu limenih ljubimaca na četiri kotača.



U priči se neću baviti počecima kad su Gottlieb Daimler i Carl Benz, neovisno, patentirali svoje izume, automobile pokretane motorima s unutarnjim izgaranjem. Daimler je u Constanzu, 170ak kilometara južno od Stuttgarta, na Bodensee, na granici sa Švicarskom, zajedno s Wilhelmom Maybachom patentirao četverotaktni motor, dok je Benz svoju radionicu imao u Mannheimu na Rajni, 140ak kilometara sjeverozapadno od Sutttgarta. Uz zanimljivost kako je vaš omiljeni pisac radio (ili radi) u sva ta tri grada, sljedi zanimljivost da se, iako se Gottlieb i Carl nikada nisu upoznali, Daimlerova i Benzova tvrtka 1926. u Stuttgartu ujedinjuju u tvrtku Daimler-Benz AG iz čega nastaje današnji naziv Mercedes-Benz.



Naziv Mercedes potječe iz 1900te godine kada Emil Jellinek, Austro-Ugarski židov i trgovac automobilima, a kasnije i diplomat, po cijeni od tada gotovo nejverojatnih 550.000 Reichs-maraka od Daimlerove tvrtke naručuje 36 automobila, te traži da ih se nazove po njegovoj kćeri Mercedes. Pa se tako godine 1902e ime Mercedes zaštićuje kao naziv marke, a 1909e uvodi se trokraka zvijezda koja simbolizira Daimlerovu ideju o proizvodnji prometala za promet zemljom, zrakom i vodom, te se njome od 1910e označavaju svi proizvodi tvrtke.



Krajem WW1 pada Njemački Reich i rađa se Vajmarska republika. Iako poražena i s velikim reparacijama koje je plaćala Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačka se 1920ih ubrzano obnavlja kao najveća Europska industrijsko-financijska velesila, a Mercedes-Benz postaje dokoličarska ikona visokog društva što svoje slobodno vrijeme provodi na četiri kotača družeći se u Mercedes-Benz automobilima koji tada predstavljaju vrh kvalitete i ekskluzvnosti automobilskog dizajna i tehničkih inovacija u što se možete i osobno uvjeriti na priloženim fotografijama nastalim u Mercedes-Benz muzeju u Stuttgartu, kao i iz činjenice da se tih godina Mercedes-Benz na auto-utrkama (model SSK) širom Europe takmiči s Lanciom, Alfa Romeom i Bugattijem.





Mercedes-Benz modeli iz 1920ih godina



Mercedes-Benz SSK model koji je vozio i pobjeđivao na europskim auto trkama 1920ih godina





Mercedes Benz 400 K Tourer Sinsheim koji je vozio tadašnji jet-set
Velikoj svjetskoj krizi usprkos, 1930ih godina za Mercedes-Benz zime nema i na tržište, uz modele za dobrostojeće pučanstvo, izbacije i nove ekskluzivne modele od kojih je svakako najzanimljiviji 500 K čija je serija fotografija kao i gotovo sve u postu, napravljena u muzeju u Stuttgartu (na žalost, kvaliteta zbog neadekvatne opreme, prastari iPhone 4+, nije na razini razini kvalitete Mercedes-Benza).







Mercedes-Benz 500 K, najelegantniji automobil 1930ih godina
Zanimljivo je i to kako se ime Mercedes, iako mu naziv potiče od kćeri jednog židova i židovke, s dolaskom nacista na vlast ne mijenja, već dapače, postaje omiljeni nacistički brend koji za Hitlera radi posebne ekskluzivne modele.



Po završetku WW2, tvornica u Stuttgartu se obnavlja, a Mercedes postaje jedan od predvodnika i pokretača Njemačkog gospodarskog čuda, te se vrlo brzo vraća kako na tržište ekskluzive tako i velikoserijskoj proizvodnji čime postaje okosnica i predložak automobilije više i visoke klase za široko pučanstvo širom Europe.


Krajem 1960ih godina nakon Europskog uspjeha, Mercedes kreće u proboj na Američko tržište koje vrlo brzo osvaja, te gdje i dan danas predstavlja najcjenjeniji automobilski brend, da bi potom osvojio i ostatak svijeta.



Kako su za ovu priču su zanimljvi samo posebni športski modeli, to vas u nastavku ostavljam sa serijom fotografija modela, svojedobno napravljanih u Mercedes-Benz muzeju u Stuttgartu, koji su ušli u svjetsku legendu do kraja 1980ih godina. Kasnije i današnje modele ostavljam za neku možebitnu buduću priču.


1955 Mercedes-Benz 300SLR Coupe




Mercedes-Benz 300SL roadster



Mercedes-Benz 300SL Gull-wing Coupe


Mercedes-Benz SLS AMG

Oznake: Što muškarci žele

utorak, 24.04.2012.

Coolest things in the world

Vožnja je strast.

Maknem li ograničenja, uklonim li predrasude i suočim se sa sobom moram priznati da bi bez obzira na prilike, kad bi imao što nemam, samom sebi poklonio ovakvu igračku. Onako, bez ikakvog vidljivog razloga, radi čistog osobnog zadovoljstva. Jednako priznajem da ne mogu odoljeti strastima u koje ubrajam športske automobile.

Ne znam točno kada sam se i kako njima zarazio, ali koliko pamtim, športski automobili su me oduvijek magično i neodoljivo privlačili. Privlačili su me toliko da sam zbog njih upisao studij strojarstva. A onda je život krenuo nekim drugim putem i u životu sam odabrao neke druge opcije, no ... Zanesenost nije nestala. Naprotiv, kako su rasle financijske mogućnosti tako su se povećavali apetiti. Oni koji su čitali moj prošlogodišnji post o superautomobilima, baš kao i novelu objavljenu neposredno prije toga vjerojatno pamte neke moje preferencije.

Za razliku od prethodnog upisa, ovog ću se puta isključivo posvetiti športskim automobilima koji na ceste i ulice obično izranjaju s prvim znakovima proljeća i traju do jeseni kada se ponovo sklanjaju u garaže, jer ... Baš ovih dana počinje njihova sezona. U žargonu ih se ponekad naziva kabrioletima iako se za njih danas potpuno udomaćio internacionalni izraz "convertible“ odnosno "roadster“. Jeste li ikada poželjeli voziti ili ste imali priliku voziti se u takvom automobilu? Zaglušujuća buka motora sa puno i previše konja, vjetar u kosi i ušima kada vaš automobil ispred sebe lomi zrak. Vjetar vam čupa kosu i smrzava vam tijelo u tolikoj mjeri da se na +30 smrzavate kao da ste na -30. Tutnjava motora. Adrenalin. Strast. Radost. A vaša želja jedino je voziti, voziti dalje i dalje. Voziti više, samo voziti, voziti što je moguće više. Samo voziti, jer ... Jedino se tada osjećate potpuno osjećate sloboni i ostvareni. Znam kako gornje možda zvuči vrlo glupo, ali vjerujte, istina je to koju prihvatite baš onda kada se imate priliku voziti u takvom automobilu, a pogotovo ako ga vi vozite.

Ne, to nisu trkaći automobili iako oni ponekad mogu biti i to. Ne, to nisu luksuzne limuzine iako ponekad i to mogu biti. To su automobili u kojima vaše tijelo u zavojima prati krivulju nagiba ovjesa. A za to vrijeme gume škripe dok je zadnji dio automobila poludio, jer pokušava preteći prednji. Jeste li ikada doživjeli orgazmično zadovoljstvo, iskustvo takve vožnje? Ceste na kojima se vozite nisu ravni autoputevi gdje svaka budala zna staviti ciglu na gas, pa nek' ide koliko ide. Ceste na kojima kuca športsko srce su zavojite, ponekad uske, pune su uspona i silazaka, prijeloma i krivina. Te ceste traže vještinu vožnje, zahtijevaju preciznost u upravljanju, odmjerenost i opuštenost u pristupu, hladnokrvnost u najzahtjevnijim situacijama. Traže sabranost i tehničku obučenost koja se stječe što iskustvom, a što školom vožnje. I to školom športske vožnje koja nema veze sa onom vozačkom. Za takvu vožnju treba prijeći barem stotinjak i više tisuća kilometara, jer .... Život je stalno i neprekidno učenje čak i kad sa sigurnošću vašeg ljubimca upravlja elektronika i kompjuter.

No mjesto apologije športskoj vožnji, vratimo se igračkama na četiri kotača kojima je dizajner uklonio krov. I počnimo od ikone koja je definitivno the most coolest thing in the world. Znalci naravno odmah znaju da se radi o Paganiju.



Pagani se za ljubitelje automobilizma definitivno ubraja među četiri mušketira na četiri kotača. Tik uz rame Ferarriju, Koenigseggu i Lamborghiniju. Marka potječe iz Južne Amerike (Argentina) i u dvadesetak godina postojanja napravila je samo dvije glavne inačice. Starija Zonda i novija Huayra. Kako su tema ovog posta roadsteri, pažnju posvećujem jednom od najekskluzivnijih roadstera na svijetu napravljen (službeno) u svega četrdesetak primjeraka. Cijena? Ne pitajte da vas ne uhvati muka, jer od novca koga ste dali za to zadovoljstvo, ne uključujući tu i servise, vi i vaša porodica možete živjeti generacijama (od tantijema ne dirajući glavnicu). Ali vi to ne želite i ponosni ste što imate zadovoljstvo voziti nešto zaista posebno. A možete se i pohvaliti kako je vaša Zonda na svim testovima cestovne vožnje oprala najbrže među najbržima, uključujući tu i razvikanog Bugattija koji uzgred rečeno ima duplo više konja (ne računajući tu magarce koji sjede za volanima). K tome, vaša otvorena Zonda krova privlači pažnju svih, a posebno predivnih sponzoruša. Ali vi imajući i vozeći svoju Zondu za to ne marite, jer ... Zonda je zanosnija od svih sponzoruša zajedno, a vi ste kao malo dijete sretni, jer imate svoj vikend svijet koji je stvoren samo za vas, vašu Zondu i neopisiv užitak koji vam ona pruža u vožnji. Užitak poželjniji je to čak i od seksa. Naravno, to vrijedi kako za vas tako i za vašu bolju polovicu, pa je uz tu igračku vaš brak ionako samo predah između dvije vožnje Zondom, a te vožnje predstavljaju cilj za koji živite. No ne bojte se, to vrijedi i za vašu bolju polovicu.



O Alfa Romeu 8c Spider puno je toga već rečeno. Ako automobil uopće može biti umjetnost, onda je to definitivno on - 8c Spider. Najljepši automobil ikada napravljen na kugli zemaljskoj. Ekskluziva u 500 primjeraka od aluminija, čelika, karbona i najfinije kože, igračka koju ljubomorno čuvate u svojoj garaži i za čije se ključeve borite sa svojom boljom polovicom, jer ... Ona tvrdi da ste taj automobil kupili njoj na poklon, a vi protiv njenog argumenta ionako ne možete ništa, jer ... Kada ste joj ga pokazali na slici i rekli da bi ga željeli kupiti za vas dvoje, trepćući očima ona vam je rekla:
„Da dragi, to je automobil koji bi željela imati.“.

I zato, kada se u rijetkim prilikama uspijete izboriti za ključeve, vaša radost postaje tim veća, pa ne primjećujete zavidne poglede dok se vozite gradom jednako tako i one koji su vam upućeni na otvorenoj cesti. O vama sanjaju sponzoruše, ali ne zato što čeznu za vama osobno, već za tvrdim kevlarom obloženim najfinijom kožom i zadovoljstvom kojim ovlaže gaćice dok Spidera urla, a stražnji kraj u zavoju pretječe prednji. Pažnja molim, ovaj automobil je bez obzira na elektroniku uistinu opasan za vožnju i za savladati ga trebate imati puno puno iskustva i još više vještine. Vaš omiljeni pisac nije iskusio zadovoljstvo 8c Spidera, ali zato u svojoj Breri sa tristotinjak konja imao priliku krotiti zvijer (kad je na tipku isključio elektroniku). I to na cestama koje su baš onakve kakve se spominju u uvodnom dijelu posta. I da, definitivno bi želio taj automobil, Alfa Romeo 8c Spider. Jer netko je nekad za njega s pravom napisao:
"Kad bi na svijetu preostao zadnji kanister benzina, to je jedan od automobila na koga bi ga se isplatilo potrošiti."



I dalje smo u svijetu predivnih roadstera. I dalje plovimo morem najljepših snova. Sanjamo o brodici na četiri kotača. Aston Martin Vantage S Roadster. Power, Beauty, Soul. Baš kao što piše na displeju dok pritiskom na tipku start, držeći nogu na kočnici, palite svoju zvijer sa automatskim mjenjačem. No ne bojte se, jer u svakom trenutku kontrolu sa automatike možete prebaciti na ručni izbor i uživati u mijenjanju brzina pritiskom na desnu (brzina više) odnosno lijevu (brzina niže) ručicu koja je ergonomično smještena u dohvatu prstiju tik sa stražnje (zapravo prednje) strane volana. Treba li prethodnome išta dodati? Ne treba. Može li se prethodnom štogod oduzeti? Ne može. Definitivno, to je to, radi se o coolest of the coolest. Iako je o Astonu toliko toga već rečeno, toliko toga o njemu već je viđeno ,ipak, Vantage Roadster jednostavno osvaja. A vaša bolja polovica, baš kao i prethodnom slučaju smatra kako je to njena igračka, pa morate biti jako jako dobri da vam posudi ključeve kako bi se i vi ponekad malo provozali. Uglavnom, baš i možda zbog toga vozeći Astona vi shvaćate kako u životu postoje samo tri strasti. Prva: Aston Martin. Druga: Aston Martin. Treća: Aston Martin. Roadster. Seks više nije zanimljiv, jer ... Ovo je neusporedivo bolje iako krajičkom oka primjećujete poglede spoznoruša dok sa Astonom pokušavate naći sigurno mjesto za parkiranje ispred vašeg omiljenog kafića. A onda nakon kavice ili malog pivca, uz tutnjavu V8 motora odlazite pravcem koji vas vodi iz grada, direktno na neku zavojitu cestu kako bi bez sponzoruša uživali u vlastitom ljubimcu. Cesta je dobra, dan je sunčan, Aston je predivan. Zaista, može li vam život ponuditi nešto bolje od toga? Ne može, naravno.



Priča o četiri mušketira na četiri kotača ne bi bila potpuna bez njegovog visočanstva Ferrarija. Naravno, ovdje se radi se roadster verziji pod nazivom Californija. Današnja Californija reinkarnacija je legende s početka šezdesetih. I vjerujte, nije ništa manje uzbudljiva ni atraktivna. Imajući je u garaži vi ste pristali i boljoj polovici potpisali slijedeća tri uvjeta:
1. Auto je njen i vi ga možete dobiti samo ako ste jako, jako dobri i pažljivi prema njoj.
2. Čak i ako ste predobri i prepažljivi prema njoj, možete ga voziti samo ponekad i još puno, puno rjeđe.
3. A kada ga i ako ga dobijete, ukoliko ona samo nasluti ili od prijateljice čuje da se oko vas, kad ga parkirate ispred kafića okupljaju žene (što je uzgred rečeno za ovakav automobil potpuno normalna pojava, jer njih zanima auto, a ne vi), vjerujte više ga nikada nećete dobiti, jer ... Ona će vam ga hladnokrvno oduzeti u brakorazvodnoj parnici nakon koje će se provoditi sa mlađim i potentnijim frajerom od vas koji, za razliku od vas, može dugo i po čitavu noć, a što vi više, zbog godina, ne možete. Naravno, sve to u automobilu koga ste joj vi kupili.

U svakom slučaju, kako god okrenuli ne valja, ali vi ste ipak odlučili i samo Providnošću poneki vikend uspijevate provesti na cesti uživajući u vožnji. I pri tome shvaćate kako je u Californiji život lijep i bez sponzoruša ,iako ... Možda im se ponekad možete prodati kao instruktor vožnje, baš kao na slijedećem filmu. Ili ne možete? Tko zna?



Vremena u kojima živimo oduvijek su bila i jesu teška. I bit će takvima. Uvijek. Ponekad manje, a ponekad više. No u njima ima skrivene nade za koju treba pameti da ćete je pronaći. Ipak, bez obzira na sve, koliko god se to nekima činilo čudno, željeti neki od prethodnih automobila nije grijeh. Nije grijeh ni voziti ga kao što nije grijeh ni posjedovati ga. A ukoliko čovjek ima želju i motiv uvijek će naći način kako da ostvari svoj san. Baš kao što je jedan britanski automehaničar ogromnom željom i radim radio i zaradio novce, pa je sebi za gušt, za devedesetak tisuća funti kupio polovni Aston Martin u kome vikendom uživa. Tko zna, ukoliko ste fanatik možda i vi uspijete. Uglavnom na autoscout24.com možda pronađete svog roadster ljubimca koji ne mora pripadati klasi superautomobila snova, no može biti dovoljno dobar da vas zadovolji. Pa i više od toga. Proljeće je u zraku i vrijeme je za akciju. A tko nije nikada pokušao, kao da nikada nije ni živio ,jer ... Život je prekratak da bi se odricalo od svega, a posebice od strasti. Dokaz tome je video kog svakako treba pogledati. Ima li uopće nekoga tko ne bi poželio takav roadster?

Život je strast.

Oznake: Što muškarci žele

ponedjeljak, 15.08.2011.

Vožnja je strast ...

Predgovor

Motivaciju za ovaj post dobio sam potaknut komentarom jedne obožavateljice koja je za moju zadnju novelu napisala da je tipično muška jer povezuje strast za automobilima, nogomet, rat i seks. Za razliku od tri posljednje teme, ovaj post obrađuje isključivo i jedino prvu temu iako se u natruhama da naslutiti kako čak i priča o automobilima može imati, a kod superautomobila zasigurno ima, orgazmične užitke ravne seksu a ponekad i bolje od njega.

Uvod

Prije tri godine u obitelji smo se odlučili počastiti novim automobilom. Imali smo mogućnosti i odlučili smo krenuti put realizacije naših snova. Nakon promišljanja zaključili smo da želimo sportski kupe sa dvoja vrata i zadnjom klupicom za našeg čupavog četveronožnog ljubimca. Stanujemo u centru grada, pa nam auto jedino treba za vikende, kraća putovanja odnosno ljetovanja. Željeli smo convertible, ali tu je živahni kućni ljubimac, pa smo razumno zaključili dakako da to možda i nije najbolje rješenje. Zato smo se odlučili za panorama krov koji ne priječi ni Suncu ni Mjesecu, a niti Zvijezdama da nas mjerkaju s visoka niti da mi odozdo ne gledamo gore na njih. Postavili smo si limit i pitanje je bilo: 'Što kupiti?' Tri godine stari Aston Martin V8 ili novu Breru 3.2 V6. Odlučili smo se za drugu varijantu koja ne spada među superautomobile, ali pripada kategoriji vrlo vrlo i više no poželjnih automobila. Kao i obično, bio sam u inozemstvu pa je na preuzimanje otišla supruga. Bilo ju je strah voziti V6 zvijer, pa ju je kući dovezao osobno šef prodaje Autocommerca.

Pored ulaska u dvorište, u kome svi mi stanari parkiramo automobil, nalazi se jedan poznati zagrebački kafić i u njemu se okupljaju ... da ne objašnjavam dalje. Kad je auto stao pred vratima čitav kafić je ustao, razgovori su utihnuli, a prisutni su samo nijemo u stavu mirno buljili u alfarosso, prekrasnu crvenu Breru. Brera je ispuštala dubok grleni zvuk što u trbušnoj šupljini pobuđuje opojni osjećaj ugode koji čak i u leru potiče iz mašine sa puno i previše konja. Supruga je izašla, hladnokrvno otključala dvorišna vrata i automobil je ušao. Društvo iz kafića je i dalje nijemo i bez razgovora pogledom ispraćalo i ispratilo Belezzu.



Sadržaj

Sjećam prvog James Bond filma koga sam kao klinac gledao u kinu. Pamtim akcije, napetost i uzbuđenje kojim sam, prateći napetu radnju, sricao scene na velikom platnu. Bio je tu legendarni Q koji u svom tajnom laboratoriju uvodi agenta 007 u tehnološke sitnice s kojima će se obraniti od opasnih protivnika. I da, sjećam se, u prvom planu uvijek je bio legendarni Aston Martin DB4 koji mi tad, a i sad, uz Giuliettu bi najdraži automobil tog vremena. Sjećanje je s vremenom pohranjeno u memoriju odakle ga je izvukao Daniel Steel, posljednji James Bond sa Aston Martinom DBS. Još mi je pred očima čuvena scena u kojoj agent 007 prevrće i uništava taj prekrasni automobil. Tada, baš kao i danas, za mene je to bilo i ostalo svetogrđe.

Što reći o Aston Martinu, toj igrački za prolupale starce željne mladenačkih uzbuđenja? Što reći o Aston Martinu, toj cool ikoni za yuppije koji zarađuju na burzi mešetareći tuđim novcem? Što reći o Aston Martinu koga s jednakim užitkom voze i žene i muškarci. Aston Martinu je igračka lordova, poslovnih ljudi svih uzrasta, ali i fanova među kojima ima i automehaničara. Ikoni koja košta kao bolja kuća odnosno mala palača, jer ... Aston Martin godišnje proda 10ak tisuća tih nevjerojatnih automobila. Ne vidite ga često na cestama, jer ga vlasnici ljubomorno drže u garaži i u njemu uživaju, uglavnom vikendom, časteći se preko dana ludom vožnjom, a uvečer večernjim izlaskom čiju ikonografiju predstavlja predivna sponzoruša na suvozačkom mjestu. Što reći o tom superautomobilu koga nemate zato što je najbolji, zato što je zadnji krik tehnike i tehnologije ili zato što je najljepši ... jer ... Ferrari je najbolji, Porsche tehnološki najnapredniji, Alfa Romeo najljepši ... a Aston, Aston je jednostavno cool. Imate ga zato što ga želite imati. Neodoljivo ga želite i želite baš njega - Power, Beauty, Soul. Riječi su tu suvišne, riječi su besmislene, ali baš prethodne riječi - snaga, ljepota, duša - upravo ga one i najbolje opisuju. U njega jednostavno treba sjesti, voziti ga, voziti se i u njemu uživati.
Baš kao što James Clarkstone veli:
"Day is sunny, road is nice, Aston is beautiful and life doesn't get much better."

Moj osobni favorit među Aston modelima nije DBS niti DB9, poželjne i moćne mašine sa V12 motorom, već entry level model, mali sportski kupe / roadster V8 Vantage. Kolačić je to koji mi uvijek izmami osmijeh i pobudi želju da u njega sjednem i ludo se, ludo, vozim.





U svijetu superautomobila vrijede drugačija pravila i kriteriji doli u svijetu običnih automobila. Od superautomobila ne očekujete da bude obiteljski automobil. Njime se ne vozite na plac niti u kupovinu u grad ili u neki shopping centar. Njega ne koristitie za posao. Njega imate za užitak. Užitak vlastiti i ničiji drugi iako ovo drugo baš i nije potpuna istina, jer će vaša suvozačica u njemu uživati jednako kao i vi. Njime naprosto iskazujete svoju osobnost i imate ga, jer si ga naprosto možete priuštiti.

Jedan takav superautomobil svakako je Maseratti Gran Cabrio, cestovna krstarica u convertible izdanju u kojoj može uživati čitava obitelj. Grancabrio svoju profinjenost pokazuje time što se, u trenu od uglađenog i profinjenog Dr. Jekylla koji sjedi u unutrašnjosti prepunoj kože, drveta, karbona i metala i opušta se slušajući Vivaldijeva četiri godišnja doba, u trenutku pretvara, baš kao u nekom od Paganninijevih violinskih koncerata, u pravog pravcatog monstruma. Zloglasni Mr. Hyde tada agresivno napada cestu dovodeći vozača do orgazmičnog užitaka koga može priuštiti samo divlja i neobuzdana vožnja. Automobil je to koji savršeno pristaje u ambijent superluksuzne vile ili nekog predivnog dvorca. Automobil je to u kome, kada pritisnete papučicu gasa, u trenu odbacujete sav taj predivan luksuz i perverzno uživate u vožnji i zvuku moćnog V8 motora. Taj automobil je toliko jedinstven da ga je nemoguće usporediti sa bilo kojim drugim superautomobilom. Pogađate, to je automobil koga bi rado imao u svojoj garaži naravno ... kada bih bio bogat. Ovako, to je automobil koji mi izmami osmijeh i za kim, jednako kao i za svim ostalim automobilima koje prezentiram samo uzdišem. Jednako vrijedi i za Gran Turismo S, verziju koja je u biti isti automobil ali je mjesto pokrova od platna krasi limeni krov što se u svijetu automobilizma krsti kategorijom koja se ponekad naziva Coupe a ponekad GT.





Kada bi me netko pitao što bi rekao o njemačkim automobila prva asocijacija mi je tehničko-tehnološko savršenstvo. Kad bi me zatim pitao znam li koji njemački superautomobil, spremno odgovaram Porsche. Zatim razmišljam i razmišljam i ne mogu se sjetiti niti jednog drugog. Jer Audi, BMW ili Mercedes ma koliko u svojim najboljim inačicama biti super jednostavno nisu superautomobili. A u slijedećem videu pogledajte kakvi ljudi voze takve automobile.



Priča o Porscheu počinje sa Ferdiandom Porscheom, austrijancem, koji između dva rata radi trkače automobile. Kasnije Francek seli u Njemačku gdje nastavlja tradiciju i jednako kao i Alfa Romeo upada u financijske teškoće. Alfu iz gabule izvlači Fiat a Porsche VW. I za razliku od Alfe koju Fiat od superautomobila degradira u klasu poželjnih automobila, ponekad problematične kvalitete, VW Porsche razvija i iz njega radi brand koji uz super poželjne automobile sa V6 motorima ima i modele koji pripadaju klasi superautomobila (V8 i V10 motori). Porsche Carrera GT sa V12 motorom svakako je jedan od njih. Umjesto suvišnih riječi jednostavno pogledajte video.



Carerru GT ne može si u garaži priuštiti bilo tko. No običan smrtnik si to može priuštiti ako to strastveno želi Boxtera. A među Porche boxterima najatraktivniji je svakako Spider. Bez obzira na manjkavosti i vrlo, da ne velim izuzetno, nepovoljan odnos onoga što nabavljate za svoje novce. Ipak, auto je to koga, baš kao i Carerru GT u svojoj bi garaži poželio meštar Bocaccio, jer ... Užitak se ne da ničim platiti niti se može ičim nadoknaditi. I još nešto, to je auto u koga sjednete, odvezete se u neki fashion klub i a konto njega bez problema upecate najbolju sponzorušu koju tamo možete naći. U čitavoj priči trebate samo paziti da za to ne sazna vaša bolja polovica jer ćete tada imati puno problema objašnjavajući supruzi kako ste se samo šalili.



A sada se spremite za nešto zaista posebno. Nešto veličanstveno i strastveno. Nešto toliko cool da će vam se, čak i ako ste zaljubljenik u automobile, slediti krv u žilama.



U svemu pa i kod automobila vrijedi pravilo: "Kakav auto voziš, takav si." Vrijedi to za svakog vozača i za svaki automobil. U svijetu superautomobila, želite li se razlikovati od svega što se može vidjeti na cesti, opredijelit' ćete se za Morgan. Neki će vas zbog toga gledati kao reinkarnaciju Al Caponea. Drugi će vas doživljavati kao Batmana. No vi za to neće mariti, jer... Uživat' ćete u nečemu zaista posebnom, ekskluzivnom, nečemu potpuno različitom od svega što vam svi ostali proizvođači superautomobila zajedno mogu ponuditi. A to je predivno, zar ne? Automobil je to za koga je moja bolja polovica rekla: "To, to je ono što želim. Ništa drugo. Niti jedan drugi automobil me više ne zanima". Bilo je to nakon što samo svojedobno kupili Breru V6 za koju je govorila: "To je auto koji kad pomislim napravi ono što ja hoću." A vi ćete u svom Morganu biti sretni kao malo dijete, jer ... Ispunili ste svoj dječački san. Imate svoju predivnu igračku i naravno, vi ste totalno drugačiji od drugih. Ludi i neuhvatljivi i shvatili ste, to je jedini automobil za vas.



Ferrari još nije bio ni fetus kad je Lamborghini suvereno odnosio pobjede na utrkama sportskih automobila, a jedini konkurent u to vrijeme mu je bio Alfa Romeo. Lamborghini je bio i ostao superautomobil koji nikada ne odstupa od krilatice da bude tehnološki predvodnik u svakome smislu, počevši od motora, prateće vozačke opreme, pa do dizajna. Svojedobno je baš zbog toga došao u financijsku krizu što je iskoristio Audi i jednostavno ga kupio, pa ga preporodio i vratio na put slave sa imidžem neukrotivog divljeg bika koga jaše zaljubljenik koji voli brzine od 300+ km/h.

Ipak, koliko god brzi bili, kod Lamborghinija bi se vrlo lako prevarili, jer ... Koliko god se tu radilo o brzini i tehnologiji, to je auto kojim ćete lagano kliziti kroz gradski promet i u svoj toj vrevi privući mnogobrojne poglede znatiželjnika. Muškarci će gledati automobil dok će žene uzdisati da u njega sjednu. A kad se ovo drugo i dogodi, kada prelijepa sponzoruša sjedne uz vas (naravno, vaša supruga ne zna) vi samo pritisnete papučicu gasa i njoj se u trenu ovlaže gaćice. Naravno, od uzbuđenja. U svemu tome najsmješnije je to što nju niste ni takli, jer ... U tom se autu opijate zvukom, brzinom i ležanjem na cesti dok je plavuša pored vas samo privjesak ili barem to tako objašnjavate svojoj supruzi kad od prijateljice čuje da vas je vidjela kako se vozite sa nekom drugom. Čut ćete to, naravno, samo zato, jer je i suprugina prijateljica ljubomorna na to što ona ne sjedi pored vas.



Ukoliko ste zaljubljenik u automobile do sada ste utrošili barem sat vremena što čitajući, a što gledajući video. A ja vas pitam što nedostaje ovom postu koji ima zadatak biti kratki vodič kroz automobile koji predstavljaju oličenja onog što bi, barem u mašti, jednom u životu željeli posjedovati i ne samo jednom u životu voziti? Ah da, naravno. Ferrari! Bez njega bi ovaj prikaz bio kao izlet u Rim na kome niste vidjeli Papu što je, priznat ćete, potpuna besmislica, pa i više od toga.

Mercedes je svojedobno lansirao krilaticu: "Na svijetu postoji Automobil i Mercedes.". Nije bio u pravu. U stvarnom svijetu izvan prospekata i reklama jedino što postoji je Automobil i Ferrari. Na jednoj strani su svi ostali, a na drugoj on, njegovo visočanstvo Ferrari. Zaljubljenike u Ferrari nazivaju Scuderiom što u prijevodu znači "Tim". Biti član Scuderije svakako je nešto posebno, no nije obavezno posjedujete li ili vozite Ferrari, jer ... Za razliku od većine prezentiranog u postu, Ferrari je automobil isključivo za vikend. To definitivno nije obiteljski automobil iako posljednji model, predivni i tehnološki jedinstveni četverosjed FF, to sugerira.

Sjede tri prijateljice na kavi pa se hvale. Prva veli:
"Mog sina svi poštuju i cijene. Svi mu se obraćaju sa Vaša Visosti."
Druga na to kimne glavom pa veli:
"Ma nije to ništa prema mome. Njemu se ljudi obraćaju sa Vaša Svjetlosti."
Treća skrušeno šuti. Pitaju je prijateljice:
"Što je, zašto šutiš. Imaš li možda problema sa sinom?"
"Ma ..." započne skromno treća pa nastavi. "Za razliku od vaših sinova moj je vagabund. Radi u noćnom klubu kao striper, a kad se skine svi vrište 'Vidi Boga.'"



To je to. Ferrari. Bog među automobilima. Za razliku od fashion Ferrari Californije, da bi postali član Scuderije, entry level model danas je F430. Ima ga u više verzija: F430, F430 Scuderia i F430 16 M. Od 1,5 miliona do 4 miliona kuna, okruglo. Situacija sa Modenom F360, prethodnikom malo je bolja jer kupujete polovni Ferrari pa ćete, zavisno o verziji potrošiti do milion, milion i po kuna. Užitak će biti gotovo jednak kao i troškovi mehaničara, jer ... zamislite ... čak i superautomobile treba održavati, a to znajte košta. Redovna kontrola svakih par tisuća kilometara stoji do 5 tisuća eura, malo veći servis počinje od 10, a kalvarija vas može dobrano odrapiti po džepu.





Osim Scuderije, još jedan model Ferrarija zapada za oko. To je 599 GTO. Najbrži je od svih Ferrarija i sa najboljim performansama kojima prestiže konkurenciju, uključujući i Lamborghinija. Kad ga pogledate, 599 GTO više podsjeća sportski kupe no na trkači automobil što on u svojoj suštini jest. Njime ćete se odvesti na Grobnik, Hockenheim, Zeltwig, Nurnburgring ili Monzu i platiti si pistu da se do kraja iživite. Ne pitajte zašto, jer sa takvim automobilom jednostavno nemate gdje drugdje voziti do kraja njegovih mogućnosti. Čak je i prazan autoput bez presretača i prometa ispod njegovih mogućnosti. Ipak, kao sportski kupe 599 GTO ugodan je i uglađen za svakodnevnu vožnju čime postaje upotrebljiv čak i preko tjedna, a ne samo za vikend šminku. U svakom slučaju i on je poželjan mamac za hvatanje predivnih sponzoruša. I ne zavaravajte se da to vaša bolja polovica ne zna.





Ukoliko niste zadovoljni sa sitnicama ni na jednim od prethodnih Ferrarija jednostavno uzmite 458 Italiju. I uživajte, jer ... Imajući Ferrarija i vozeći ga ispunili ste životni san, a za vama svi viču i kliču: 'Vidi Boga.' što se naročito odnosi na sponzoruše. No ne zavaravajte se, čak i one pod time misle, na automobil a ne na vas.



Ukratko, sa okruglo dva sata filmskog youtube materijala, prokrstarili smo kroz svijet superautomobila. I nismo spomenuli sve već samo neke. No postavlja se pitanje ima li u svijetu ekskluzivnih i predivnih igračaka onih koje su ekskluzivne među ekskluzivnim. Naime, svi ti automobili rade se ili u ograničenim serijama ili u ograničenom vremenu. Ukoliko imate novaca na bacanje, jednostavno ćete se predbilježiti, ostaviti kaparu i čekati svog odabranika. Po njega ćete doći osobno, a distributer ili tvornica organizirat će vam domjenak koji je uvijek uključen u cijenu automobila i dio je rituala preuzimanja. Poanta je dakle da vi birate auto i plaćate ga. Razmišljajući o tome kako napraviti ekskluzivu među ekskluzivnom, tvornica Ferrari (a ona je baš kao i u slučaju Alfa Romea ili Maserattija u vlasništvu Fiata) je nakon smrti osnivača napravila nešto uistinu posebno. Kreirali su ekskluzivu među ekskluzivom, odlučili napraviti svega 399 primjeraka i sami odabrati kupce tog najekskluzivnijeg i vjerojatno najboljeg među najboljima. Ili kako bi to žene koje vrište u strip klubu rekle: 'Boga među Bogovima.' Nazvali su ga jednostavno Enzo, u spomen na Enza Ferrarija, utemeljitelja i prvog vlasnika. Umjesto velikih riječi slijedi priča o njemu, Enzu, a vlasnik Enza jedan je od odabranih, Nick Mason, bubnjar legendarnih Pink Floyd.



I što još reći za kraj priče o superautomobilima? Možda to da bez obzira na novce prvenstveno morate biti zaista biti vrlo dobar vozač među vrlo dobrim vozačima da možete sigurno voziti takav automobil ,jer ... Kad nekoliko stotina konja predvodi magarac dogodi se ono što se dogodilo Kerumovom netjaku. Netjak je srećom preživio, ali automobil na žalost nije.

Možda reći to da među prezentiranima, za Aston Martin V8, Porsche Boxter li Ferrari Californiju vaša će bolja polovica smatrati da ste auto kupili njoj na poklon, a ne sebi za užitak, pa ćete imati puno problema sa dobivanjem ključa. Ili možda to da niti jedan drugi, osim ta tri automobila, nećete moći razumno objasniti svojoj boljoj polovici kad vam postavi pitanje: 'Dragi, je li nam to uistinu treba?'. Bilo kakvu izliku da velite ona će vas odmah prodrijeti. Možda i to da je tada jedina opcija ženi kupiti Mini Cooper, novu kuhinju, dijamantnu ogrlicu, zlatnu narukvicu, bundu, nabaviti joj ljubavnika ili sve to zajedno. Samo da vas pusti na miru kako bi vikendom uživali sa svojim ljubimcem. Ili možda to što sa takvim automobilom trebate jako, jako dobro paziti gdje ga ostavljate jer ... Uvijek vas netko prati i vrlo lako možete ostati bez njega. Ili možda to što je takva investicija za naše ceste zaista besmislena ,jer ga uglavnom nemate gdje voziti? Ili možda ništa od toga. Imate mogućnosti i odlučili ste ispuniti dječački san. U svakom slučaju, sretno vam bilo i uživajte u vožnji.



A vi koji nemate takve automobile, nemojte biti zavidni onima koji ih posjeduju. Zavist nikada nije donijela i ne donosi ništa dobro. Uostalom, ako baš toliko želite, a ne možete si ga priuštiti povedite svoju bolju polovicu u Italiju. Platite joj hotel u Milanu ili Firenzi i prepustite joj shopping. A vi se odvezite do Modene, unajmite svoj Ferrari za jedan dan i uživajte. Samo jednom se živi ...

Oznake: Što muškarci žele