Zagrebački dekameron

subota, 05.03.2016.

Cheri Cheri Lady ...

Holliday - Lake Nakuru & Lake Naivasha, Kenya, January-February 2016 from Giovanni Bocaccio on Vimeo.

Polako ulazim u četvrti mjesec zanimljivog poslovnog i civilizacijskog iskustva koje zbog okruženja s, nama Europljanima, zanimljivim lokacijama predstavlja nadomjestak avanturi. U svijetu u kom živimo avanture su ugrožena vrsta, sve ih je manje, izumiru. Project manager, Kenijac John, uvijek razvuče veliki osmijeh kada otvoreno pred auditorijem ispalim kako je Immarisha uzbudljiv, pionirski projekt povijesnih okvira u čitavoj Istočnoj Africi, a za mene neka vrsta SAP Safari projekta. Njegova pomoćnica Anne, ljepuškasta i simpatična mlada Kenijka na sve to veli: “Bocaccio, ti si u srcu Kenijac.” što, unatoč različitim civilizacijskim korijenima pridonosi izvrsnoj komunikaciji i odnosima.




Višemjesečni boravak u Keniji, s povremenim intermecima u Domovini, pridonio je, zbog afričkih kolegica i kolega koji potiču ne samo iz Kenije već i iz Nigerije, Zimbabwea i Južne Afrike, zanimljivom kulturološkom upoznavanju reprezentanata Afrike južno od Sahare. Predio je to koji se ne može ni zamisliti, a kamoli razviti iz perspektive Europskih tipkovnica koje, iako to nisu, same sebe smatraju multikulturalnim članovima svjetske zajednice, jer ... To treba doživjeti, a ponekad, suočen sa specifičnim izazovima i preživjeti.
Prosječni turist primjećuje i doživljava razlike. Kulturološko-civilizacijske razlike mu mogu biti zanimljive, prihvatljive Ili neprihvatljive, ali za istinski doživljaj, preživljavanje u potpuno različitim okolnostima i njihovo shvaćanje, treba ih prije svega potpuno konzumirati. A to se može samo i isključivo boravkom na licu mjesta što omogućuje non-resident business visa.








Od svih tih iskustava za šire pučanstvo (i ne samo) blog zajednice svakako su najzanimljivija gastronomska iskustva, njihovo doživljavanje i preživljavanje. Ne biste vjerovali, ali nakon različitih iskustava, u centru 4,5 milijunskog Nairobija, zapravo je samo jedno mjesto gdje sigurno nakon podnevnog business luncha nećete trebati pomoć Linex tableta. Ono se zove Nairobi Java House i nalazi u samom centru, nedaleko od Hiltona. Drugo mjesto namjernika koji u okolini Nairobija traži gastronomsko-kulturološki doživljaj su svakako Kareen Blixen Gardes, tik uz Kareen Blixen Museum i Hemmingways Inn hotel.





Preostala pozitivna lokalno-gastronomska iskustva karakteristična su, osim za Safari i za jednostavni afrički ručak u tvornicama Klijenta koje zbog prirode posla obilazim. A kako ne bi ispao skroman, na ovom mjestu moram se pohvaliti boravcima i gastronomskim užitcima temeljenim na izvornoj afričkoj kuhinji u dva elitna Lodge-a: Sagana Gateways Resort i Aberdare Country Club, od kojih je drugi čuven po tome što je u njemu Engleska princeza provevši noć u apartmanu paviljona na drugom katu, ujutro sišla niz stubište i prošla pored Bocacciovog apartmana u prizemlju kao Engleska kraljica Elizabeta II, dužnost koju obnaša još i danas.




Poznato kao tradicionalno stanište vodenkonja, Lake Naivasha posebna je priča. Dva jezera, veliko slatko, a malo slano, u posljednje vrijeme postaju utočišta mnogobrojnih vrsta ptica koje ovdje sele s obližnjeg Nakurua. Zbog specifičnog položaja unutar Great Rift Valley, Lake Naivasha je bilo tradicionalno područje gdje su doseljavali Britanci i ostali Europljani. Kupovali su zemlju, okrupnjavali posjede i počeli su se baviti poljoprivredom, cvjećarstvom. S vremenom ih je većina otišla, ali tradicija cvjećarstva je ostala. Pa je tako u današnje vrijeme ovo područje koje čitavu Europu snabdijeva cvijećem. Jeste li znali kako 90% cvijeća koje potječe iz “Nizozemske” zapravo dolazi odavde? Pa tako na kraju atraktivan položaj, blizina dvaju rezervata (Lake Nakuru i Hells Gate), cvjećarski business, dobre komunikacije s Nairobijem i Lake Naivasha u današnje vrijeme postaje neke vrste vikend turističkog centra gdje uz obale jezera bogati Kenijci i Europljani rade i kupuju vile, a turistički resorti posjeduju svoje vlastite ZOO parkove.













Mogao bi još puno toga pisati, ali znam da nemate ni vremena niti želje čitati. Zato neću. Uz fotografije priložene su i dvije filmske produkcije snimljene na dvije svjetski čuvene lokacije: Lake Nakuru i Lake Naivasha. Iako se na Lake Nakuru ponekad može vidjeti raritet u obliku preostalih malobrojnih flaminga koji su u posljednje dvije godine (porast vodostaja u Nakuru za posljedicu ima gubitak saliniteta od koga te jedinstvene ptice poprimaju čuvenu ružičastu boju) počeli mijenjati staništa, lokacija je i nadalje poznata po bijelim nosorozima. Njima je ionako teško prići bliže, jer nosorozi imaju izuzetno osjetljiv sluh, a čak i kad bi mogli, ispred vas i njih postavljaju se naoružani rendžeri, jer … Kao što (vjerojatno) znate, bijeli nosorog je jedna od najugroženijih životinjskih vrsta na svijetu. No kako je Bocaccio čudotvorac, ipak će vam u jednom od videa pred očima zaplesati bijeli nosorozi, dok ćete u drugom dodatno vidjeti i snimke flaminga. Uz mnoštvo pelikana, marabua, čaplji, gnjuraca, orlova i ostalih ptica, praznik za oči i uši će vam prirediti vodenkonji i lavovi. Lavovi su snimljeni u predvečerje lova čemu svjedoče video snimke pripreme lova. Lukave zvijeri odlučile su slijediti zalutalog odraslog bivola do krda kako bi doručkovali ili ručali mladunce. Zbog toga su Simon, privatni safari vodič i Bocaccio sljedećeg jutra ustali još za mraka kako bi video kamerom ovjekovječiti krvoločne aktivnosti ali .... Kako se to ponekad događa, lovci su se pretvorili u lovine. Umjesto da četiri lava: dva mužjaka (brata) i dvije ženke love i ulove nekog bivola, agresivni bivoli su ih napadali i progonili štiteći mlade. A lavovi su, štiteći vlastita autorska prava od doživljene sramote Bocacciu zabranili objavu tih, po njih, sramotnih snimki.

Toliko za ovaj put iz Nairobija,
Meštar Bocaccio

Lake Nakuru, Kenya, 6-7 February 2016 from Giovanni Bocaccio on Vimeo.

Oznake: kenija

petak, 19.02.2016.

Sva čuda svijeta

Amboseli, Kenya, January 2016 from Giovanni Bocaccio on Vimeo.

Kad je svojedobno davne 1936e Ernest objavio kratku novelu o Snjegovima Kilimandžara nije ni sanjao kako je zapravo njome ostavio književnu posvetu jednom od najmisterioznijih i najljepših svjetskih čuda koje čovjek uopće može doživjeti. No prevarili biste se, to nije posveta veličanstvenoj Afričkoj planini podno koje u Amboseliju intenzivno proživljavate svoj safari, već je to posveta najveličanstvenijoj kopnenoj životinji na Kugli Zemaljskoj, njegovom veličanstvu Slonu.




Karen Blixen Museum

Hemingway je bio strastveni lovac i često je putovao u Britansku Istočnu Afriku. Pa tako još i danas u Nairobiju, u neposrednoj blizini Karen Blixen muzeja, nekoć posjeda čuvene danske spisateljice koja je svoj prozni ciklus posvetila Africi, djeluje (ekskluzivni) hotel u kome je čuveni pisac odsjedao pred i po dolasku iz Amboselija, danas nacionalnog parka, a gdje je (i ne samo) on nekoć lovio lavove i slonove.





U čemu je tajna da u ranu zoru svakog dana tisuće slonova iz staništa podno Mount Kilimanjaro-a u krdima kreće prema obližnjim močvarama Amboselija gdje dan provode u druženju i prehranjivanju, da bi se pred veče počeli sakupljati u krda iz kojih potom porodica po porodica ponovo kreću u svoja noćna staništa? Osim praktičnih razloga, tajna je možda i u tome da kad ste u Amboseliju jednostavno ne možete, a ne skrenuti svako toliko pogled prema Planini, kako je zove i ne samo lokalno stanovništvo. Pogled je to od koga zastaje dah, baš kao i od dnevne seobe krda tisuća slonova koji jednako tako, baš kao i vi promatraju i uživaju o pogledu na Planinu sa snježnom kapom na vrhu.




Nekad su na ovim prostorima na slonove vrebali lovci s puškama dok danas na njih vrebaju turisti s video kamerama i fotoaparatima. Okupljanje i prolazak slonova traje satima tako da treba imati iskusnog vodiča, ali i sreće kako bi pronašli najbolje pozicije s kojih ćete ovjekovječiti nezaboravne utiske i doživjeti duhovno i mentalno sjedinjenje s Prirodom. Jednako, ponekad treba imati i hrabrosti te ostati miran, jer ... Kad na vas direktno krene krdo slonova može se dogoditi svašta. Pa je tako, vjerovali ili ne, Meštar Bocaccio morao umirivati svog privatnog vodiča da ne miče vozilo (čitaj: bježi) u trenutku kad je na nas krenulo krdo slonova. Pa su tako naša mirnoća i otvorena duša slonove usmjerili da samo prođu pokraj nas, a što je ovjekovječeno u prvoj “seobi” zabilježenoj na filmu.
Svakodnevna seoba tisuća slonova nedvojbeno je jedno od čuda ovoga Svijeta. Slonovi se kreću organizirano, u krdima i porodicama. Naprijed se nalaze izviđači nakon kojih, kad ovi dođu na sljedeću postaju okupljanja, porodica po porodica, kreće krdo. S lijeve strane (gledajući iz pravca u kom se kreću slonovi) glavnine u kojoj se nalaze ženke, mladi slonovi i bebe što se drže majci ispod skuta ide predvodnik krda kako bi s distance mogao nadzirati je li sve u redu i upozoravati turiste da paze, jer će ih inače pregaziti zajedno s vozilom. Na kraju iza krda-porodice ide “sakupljač” koji tjera zaostale pripadnike porodice da slijede glavninu. A za to vrijeme, stopu u stopu krda slonova slonove prate i jata ptica (čaplje govedarice) koje se hrane kukcima što ih slonovi uskomešaju u svom hodu. Zanimljivost u toj čudnoj simbiozi je da su s vremenom ptice naučile koristiti slona kao prijevozno sredstvo. A koliko sve to utiče ne samo na turiste, već i na same slonove, možete vidjeti pri kraju filma o slonovima u kome je ovjekovječen mužjak predvodnik koji je u svemu tome doživio i seksualnu ekstazu, na žalost snimatelja bez konkretne slonovske akcije.




Vaš omiljeni pisac je u Amboseliju proveo vikend uključujući i nezaboravnu noć u kojoj su slonovi prilazili do same ograde Serena Lodge, bungalow hotela sred nacionalnog parka. Inače ograda je pod naponom što priječi pristup grabežljivcima, pa su tako s druge strane ostale gladne hijene koje u svom pohodu na plijen noću ispuštaju uistinu divlje i neobične krike, a što je bila inspiracija za uklopiti još ponešto filmskog materijala u kratku muzičku posvetu nazvanu “Fade To Gray. Kao i obično, ovo što ćete imati priliku vidjeti je samo mali dio snimljenih materijala (nakon svakog dana na safariju Bocaccio prazni 64GB flash memoriju svoje video aparature na eksterni USB disk). Zbog pitanja muzičkih prava i posebnih dozvola na koje treba čekati želi li se film staviti na YouTube, vaš omiljeni pisac filmove instalira na Vimeo. Pa ćete se tako svi koji ih pogledate uvjeriti kako Simple Minds i Visage nikada nisu dobili ljepše, primjerenije i veličanstvenije video posvete svojih možda najboljih uradaka, posvete od kojih zastaje dah. Snimci koje ćete vidjeti, a koje su vidjeli Bocacciovi kolege nikoga, ama baš nikoga nisu ostavili ravnodušnima.

Bilježim se sa štovanjem,
Meštar Bocacco

Fade To Grey, Amboseli, Kenya January 2016 from Giovanni Bocaccio on Vimeo.

Oznake: kenija

petak, 29.01.2016.

Sve što ste željeli znati o safariju, a niste se usudili pitati

Dani teku svojim tokom. Preko tjedna posao, pa za zabavu (pre)ostaju vikendi. Kako Nairobi ne pruža bog zna kakve mogućnosti, vikend je pametno iskoristiti za posjetu nekom safari parku. A njih je u Keniji zaista mnogo. Problem obično nastupa zbog činjenice da je Kenija ogromna - rod krajnjeg juga pa do sjevera zračna udaljenost je otprilike kao od krajnjeg juga Peloponeza u Grčkoj pa do Beča u Austriji. Pa tako od Nairobija do nekog safari parka treba minimalno nekoliko sati vožnje što se na lokalnim cestama koje skreću prema tim zonama obično pretvara i u koji sat više.



Nairobi je prepun “agencija” koje se bave pružanjem safari usluga i koje s vremena na vrijeme na specijaliziranim Internet stranicama oglašavaju svoju ponudu. Kenija, kao i čitava Afrika, isprepletena je (plemenskom) povezanošću što se, kada se radi o državi, naziva korupcijom. Kod safari agencija se to naziva lobijem. Odlučite li se za najjeftiniju ponudu na kraju shvaćate kako usprkos oglašenim ponudama sve se one na kraju svedu na isto ako računate razinu usluge. Tako me je prošlogodišnji jednodnevni izlet u Nairobi Nacionalni park koštao gotovo kao dvodnevni u Masai Mari. Razlika je što sam u NNP imao privatnog vodiča dok sam na drugom bio u grupi. Poučen iskustvom za sljedeći u Amboseliju sam opet angažirao privatnog vodiča. To sam, naravno, dobro (pre)platio jer ... Želiš vidjeti nešto posebno, nešto što se ne viđa često. A to možeš jedino ako nisi u grupi ili ako je u njoj najviše dvoje troje sličnih afiniteta i u suradnji s vodičem na licu mjesta, prema situaciji radiš "ratni plan" što i kada (u koje vrijeme) vidjeti odnosno, snimiti. Zovite to kako hoćete, ali kao što bi se reklo: “Prilagodi se ili umri.”, pa ako si zadovoljan vodičem (ne agencijom jer ona te uvijek prevari), na kraju ture mu daj napojnicu. Možda ćeš sljedeći puta direktno koristiti njegove usluge, pogotovo jer imaš broj njegovog mobitela.



O Masai Mari ne treba trošiti previše slova. Na granici s Tanzanijom, rezervat predstavlja sam gornji vrh Serengetija. Od Nairobija je udaljen cca. do pet sati vožnje. Prva stanica na kojoj vas iskrcaju nalazi se na dijelu ceste što se s vrha litica koje okružuju dolinu Velikog Afričkog rasjeda (Great Rift Valley) spušta u nizinu. Prizor je dojmljiv, čak i kad vas agencija ne provoza dijelom gdje se stijene gotovo okomito strmoglavljuju u nekoliko stotina metara duboku dolinu.

Počevši od Naroka, ulazite u područje koje nastanjuju Masai. Masai žive podijeljeni između dvije susjedne države - Kenije i Tanzanije. Površine gotovo Slovenije, Serengeti je neusporedivo veći od Masai Mare. Ipak, razlika u doživljaju je što se Serengetiju životinje mogu promatrati isključivo s cesta dok im u Masai Mari prilazite u neposrednu blizinu. U oba slučaja nije uputno izlaziti iz vozila bez obzira na to što su životinje u Masai Mari navikle na posjetitelje. Kako bi pružili zaštitu i mogućnost dobrih snimki, safari vozila na krovu imaju podest koji se podižu čim krenete na zabavnu vožnju (game drive) jer … Ponekad se ipak dogodi da životinje iz raznoraznih razloga napadaju.




Amboseli se nalazi na samoj granici s Tanzanijom iz koje ga nadvisuje veličanstveni Kilimanjaro. Puno je manji od Masai Mare, ali je poseban zbog tisuća slonova i vodenkonja u jezeru i močvarama oko njega. Za nosoroge treba potegnuti do udaljenog Aberdarea, dok je Lake Nakuru poslastica za ljubitelje ptica (flamingosi, pelikani, ...) i vodenkonja.

Postoji zlatno pravilo što ponijeti kad idete na safari u Afriku: prvo cijepljenje, a potom opskrba lijekovima - aspirin, tablete protiv malarije, izosan za dezinfekciju vode (u Zagrebu se prodaje u prahu, apoteka preko puta Importanne galerije), linex tablete za želučane smetnje (dok se ne adaptirate na lokalnu hranu), sprej protiv komaraca (faktor 4). Zatim oprema - baterijska svjetiljka (uključujući rezervni paket baterija), čutura za vodu, metalna čaša, pribor za jelo, ručnik, pribor za osobnu higijenu, WC papir, vlažne maramice i dobar nož. Od odjeće: lagana trenirka, par majica ili laganih pamučnih košulja s kratkim rukavima, rezervne hlače, kišna kabanica, rezervno donje rublje i čarape. Visoke sportske (nepromočive) cipele i sandale su obavezne. Na safari nosite ruksak i samo ono što u njega stane dok ostatak opreme ostavljate u Nairobiju.



Na safariju se spava po kampovima. Bez obzira jesu li “luksuzni” ili “budget”, kampovi se obično nalaze na rubu parka. Ponekad ih se može naći usred parka, ali to se uvijek dodatno plaća, bez obzira na to što je komfor možda manji nego u onih izvan parka. Plaća se i ulazak u park: Masai Mara i Amboseli 80US$, Lake Nakuru 90 US$. Od deset uvečer do pola šest ujutro u kampu unutar parka obično je mrak - redukcija struje, ali ako ste u luxury kampu za skupo plaćene novce vam ipak ne mogu priuštiti redukciju struje. Tako recimo u Serena Lodge (Amboseli) za razliku od budget kampova u kojima samo slušati riku zvijeri (lavovi, hijene) i frktanje slonova, iste možete i vidjeti na granicama kampa koje su zaštićene žicom pod električnim naponom (prema parku su okrenuti reflektori koji osvjetljavaju prostor i samim time privlače životinje. Kako se u blizini nalaze životinje, ako ste voljni, u budget kampu se možete pridružiti Masajima koji noću uz vatru čuvaju straže. Uz njih su psi koji upozoravaju na blizinu predatora, a ako treba, pri ruci se ponekad nađe i vatreno oružje, ali u kampovima više kategorije. U svakom slučaju, ma koliko platili noćenje, ukoliko ste avanturističkog duha, doživljaj “divlje” Afrike noću će vam biti podjednako dobar i uzbudljiv. Baš kao da ste u savani. Zvukovi iz parka koji vas okružuje, apsolutni mrak koga razbija svjetlost što je baca plamen vatre i sjaj zvijezda na nebu. Lovačke i ine priče, sve u svemu, intenzitet utisaka i doživljaja.



Hrana na safariju obično je tipično afrička - kuhana i nešto je na što se lako navikavate, jer poslije nje nemate želučanih problema. Riža, grašak, mrkva, grah, krumpir, zelje, mukimo (pasirani krumpir sa zelenjem, na primjer sukuma wiki), zelje, pogača, špinat, afrička kokoš, afrička govedina … Sve kuhano s minimumom masnoće. Za desert voće - lubenica, mango, (zeleno-žuta, originalna) afrička naranča boje), (male) banane i štošta drugo. Voda je u paketu dok se bezalkoholno i alkoholno piće dodatno plaća. Ipak, bez obzira na sve to, vaš omiljeni pisac u ruksaku obično nosi malu bocu škotskog viskija (kupljenog u Nairobiju). Doručkuje se, ruča odnosno, večera u restoranu kampa gdje se i naručuje piće. Razlika između budget i luxury kampa je u tome na kojoj razini vas poslužuju i što je hrana ipak malo više prilagođena zapadnjačkom stilu, a nađe se ponešto i za vegetarijance i za azijate.. Za cjelodnevne vožnje po parku dobiva se “lunch package”, pa dodatni osobni pribor za jelo dobro dođe. U restoranu je dostupna i televizija. Imate li GPRS USB stik (Safaricom, Kenija) na Internetu ste s laptopom i bez struje, dok luxury kampovi imaju i slabašni Internet uglavnom upitne dostupnosti. Po potrebi u kampu punite baterije video kamere, foto aparata ili laptopa.



Glavne zabavne vožnje na kojima životinje ponekad možete vidjeti u akciji su one u cik zore ili pred sumrak. Vrijeme je to kada predatori izlaze u lov pa ako ste miljenik sreće vidjet ćete i snimiti nešto posebno. Preko dana predatori se odmaraju uživajući s mladuncima u porodično - plemenskoj atmosferi čopora prepunoj međusobne povezanosti, a što možete vidjeti u priloženom filmu montiranom iz video klipova snimljenih u Masai Mari. Sve ostalo je samo uzalud potrošeno vrijeme koje vam agencije naplaćuju. Vozač "glumi" da traži životinje i u toj glumi teče vrijeme. Ponekad se zaustavi pored pokoje ptice u grmu ili uzvikne: "Pogledajte na desno, .....". Sve u svemu, kada birate safari, prvo pažljivo proučite u koje se vrijeme ide u obilazak parka, jer svaka vrsta životinja ima svoj raspored "ukazanja" čime ćete izbjeći iznenađenja i razočarenja.

Zavisno od parka, imat ćete priliku vidjeti različite životinje. Svi će vas voditi da vidite “Big 5”: lavove, geparde, leoparde, slonove i nosoroge, ali … Za vidjeti sve njih trebate barem nekoliko dana, obići nekoliko parkova i uz to imati puno sreće jer … Snimke leoparda koje je vaš omiljeni pisac uhvatio zaista su rijetkost. Ljepotan je uhvaćen kako se nakon prežderavanja lijeno odmara na stablu. Ipak, ne brinite. Svi vodiči su povezani i u vozilu imaju radio uređaj te (uglavnom) javno objavljuju zanimljivu lokaciju gdje su primijetili predatora ili neko zanimljivo stvorenje, što je na safarijima običaj. Problem je samo je li vaš vozač (vodič) otišao predaleko kako bi na vrijeme stigao na mjesto sastanka gdje je tulum.



O safarijima bi se još moglo puno toga pisati, ali to ostavljam za neku dugu priliku. Jednako, iskustva u susretima s Masajima. Ovaj puta prilažem fotku triju Masajki iz vozila koje su nam na ulasku u Masai Maru pokušavale prodavati sve i svašta. Fotku sam platio 5 US$, dolar za svaku damu, plus dva dolara za mali rezbareni suvenir.

Na kraju bi bio red najaviti video napravljen iz snimki u Masai Mari (fotografije u postu su iz Amboselija i Masai Mare). Dvanaest minuta i pedeset tri sekundi izbora koji se ne viđa svaki dan. Sve uz vedru glazbu zbog koje su mi na YouTube-u blokirali zvuk, pa vam ovdje prilažem cjelovito rješenje (slabije kvalitete zvuka) s alternativnog kanala. Pjesma “Adventure of A Lifetime” veliki je hit, pa možda Chrisu Martinu i društvu iz Coldplaya ponudim da umjesto svog, za promociju koriste moj video. Svima koji su ga imali prilike gledati, uključujući profesionalne safari vodiče i kolege s posla, video se izuzetno sviđa, pa nema razloga ni da se vama ne svidi. Osobno mislim da je ovo the coolest video u čitavoj povijeti bloga.hr, a vi me razuvjerite.

Sa štovanjem iz Nairobija pred još jedan safari viked (Lake Naivasha),
Meštar Bocaccio

Masai Mara 16 to 17 January 2016 from Giovanni Bocaccio on Vimeo.

Oznake: kenija

petak, 01.01.2016.

Prvi mačiči se pred blogere bacaju ...

Božićno-novogodišnji praznici prolaze munjevito. Druženja s rodbinom i prijateljima, nezaobilazna Miss Bo i misteriozna dama s kojom se Bocaccio u posljednje vrijeme često druži ispunjavaju dva tjedna u Domovini. Još koji dan i slijedi komercijalni noćni let od Zagreba, preko Istanbula do Nairobija, gdje se nastavlja posao i naravno, avanture svih vrsta.

Dobra vijest je kako u siječnju u Keniji počinje mini "sušna sezona" te nema toliko kiše kao u studenom i prosincu, pa je to jedinstvena prilika spojiti posao s posjetom nacionalnim parkovima Mount Kenya, Aberdare i Nakuru, te naravno, nezaobilaznom Masai Marom. Sve tri lokacije nalaze se u blizini tvornica i polja gdje farmeri sade čaj, što će, naravno, rezultirati mnoštvom novih i zanimljivih filmova i fotografija.

Danas sam iskoristio predah i uspio uhvatiti nešto vremena, te na brzaka izmontirati devet minuta i pedeset pet sekundi iz filmova snimljenih u Nairobi Nacionalnom parku koji se na sjevernim granicama sastaje s predgrađima Nairobija, od kojih je ograđen žicom i električnom ogradom. Ipak, unatoč tome zna se dogoditi da Simbe i Chite ponekad izađu i prošetaju se predgrađima Nairobija u kome tada, naravno, nastaje sveopća panika. No ne bojte se, u ovom filmu neće biti divljih predatora, jer ja sam miroljubiv čovjek.

Moram priznati kako je iMovie za MacBook Air prilično dobar software iako postoje i bolji i neusporedivo skuplji. Vještina sastavljanja i režiranja filmova prvenstveno zahtijeva koncepciju, strpljenje i vještinu kojoj se još uvijek učim odnosno, s kojom se još uvijek mučim. Poslovica veli kako se prvi mačići u vodu bacaju međutim, umjesto u vodu ovaj ću film baciti pred divlje zvijeri i predatore bloga.hr, pa me zanima kako će svekoliko pučanstvo reagirati na ovaj, po mom skromnom mišljenju, najzanimljiviji post svih vremena koji je ikada napisan i filma koji je ikada emitiran na blogu.hr, jer ... Film i vedra muzika što oboje zajedno zrači dobrim raspoloženjem i optimiznom, nadasve budi dobre vibracije.

Svim blogerima koji me vole, svim onima koji me ne vole i ne podnose, uredništvu i ostalima želim sve najbolje u Novoj Godini, baš kao i samom sebi. I želim da nam se svima ispune naši životni snovi, a ako se i ne ispune, da im se ono barem približimo na dohvat ruke. I to je već nešto.

Sa štovanjem,
Meštar Bocaccio

Oznake: kenija

nedjelja, 13.12.2015.

Advent u Nairobiju

Zapravo razlog za ovo adventsko javljanje iz Nairobija vrlo je prozaičan. Uskoro, nekako pred Božić, kod kuće. Naravno, iza Nove Godine naravno, slijedi povratak.

Prvi dojmovi iz Kenije su svakakvi. Koliko god je, kada je u pitanju priroda i relativna neiskvarenost udaljene unutrašnjosti, Kenija i prelijepa i egzotična i (neočekivano) vrlo pitoma, toliko su gradovi i sva veća mjesta gdje ljudi žive prljavi i ružni. Na dojam “ružnoće“ zapravo najviše pridonose njihove “tržnice“ koje se nalaze posvuda i na kojima se prodaje takva krama za kojom se u nas ni Cigići ne bi okrenuli. Jednako se odnosi na prašnjave, “razderane“ i vrlo često pune smeća ulice Nairobija prepune smoga što potječe iz ispuha nebrojenih autobusa i kombija (odavno zrelih za otpad) što čine “prijevoz“ u prosjeku starih 40+ godina.



Tvornica na samom rubu područja Mount Kenya gdje obitavaju krda divljih slonova ...




S druge strane, ljudi su simpatični i otvoreni pogotovo kolegice i kolege s posla, iako ponekad morate biti oprezni, naročito kad ste u gomili ili kad taksiju prilazi napasni prosjak kako vam kroz prozor može vrlo lako nešto oteti.

Izvan Nairobija situacija je posve drugačija u što se možete uvjeriti s priloženih fotografija koje nisu zabilježile smijeh simpatičnih dama što u otkupnu stanicu nose lišće iz koga se radi nadaleko poznat najbolji čaj na svijetu (prihvaćaju se samo prva dva lista s vrha stabljike) kad im je kolega preveo da sam im rekao kako ćemo se ponovo viđati.





Na ulicama Nairobija ...



Vozeći se svaki dan taksijem od apartmana do ureda i natrag odnosno, vikendima do shopping centara, imam prilike prolaziti kroz različite kvartove i vidjeti svašta. Od prosjaka do poslovnih ljudi s kravatama, od vrhunskih hotela, poslovnih i stambenih blokova pa do slamova u kojima ne bi želio stanovati nitko ali stanuje. Zanimljivo je kako su svi bolji stambeni blokovi, poslovni centri, hoteli i ustanove izvan Nairobi city-a okruženi visokim zidom na vrhu koga je bodljikava žica. Pa je tako i s apartman hotelom u kome ovdje živim. Unutra je uglavnom sve uredno, lijepo, čisto i održavano, baš kao u Europi, uključujući travnjake i palme i cvijeće, obično se nalazi bazen (iz koga iz 6 popodne, kada pada mrak dolijeću komarci) i fitness dok je izvan da ne pričam. Security čuva sve - od poslovnih zgrada, banaka i ustanova pa do chicken i pizza grill fast food restorana u centru Nairobija. Zanimljivo, unutar Nairobi city-a nema Mc Donaldsa, KFC i sličnih franšiza već postoje samo “domaće“ inačice, dok se u shopping centrima prethodni ponegdje mogu naći.



Dezinfekcija po povratku u apartman







Jučerašnju subotu sam proveo u West Gate Shopping Mall poznatom po proljetnom terorističkom napadu u kome je poginulo nekoliko stotina ljudi (pa su od tada zabranili fotografiranje što je razlog odsustva fotografija). Na ulazu, baš kao i u svim ostalim boljim shopping centrima (gdje zalazim) je security, pretres i skener. Kako je jučer Kenija slavila Dan Nezavisnosti (ne bojte se, ovdje u slučaju da to padne preko vikenda se “blagovanje“ ne prenosi na ponedjeljak ili petak) sve je bilo poluprazno. Ipak, još osjećaju posljedice terorističkog napada, jer je pola lokala “u radu“ (trgovci pobjegli). Sjedeći u hladu na terasi lokala, okružen egzotičnim palmama, točno nasuprot dugog šanka s mnogobrojnim bocama sa sastojcima za vrhunske koktele, pijuckao sam grand Mokka (kavu) i papao kolač od sira što sam platio 670 kenijskih šilinga (cca. 6,5 EURa) i promatrao situaciju.



Zanimljivo je kako se ovdje, čim primijete gospodina bijelca – bwanu, odmah stvori “uslužno osoblje“ koje vas želi poslužiti i na različite načine vam pokušati ugoditi. Donijeti koktel ili ponuditi kakvu drugu uslugu, za što, naravno, očekuju naknadu. Svojim domaćim bogatim i boljestojećim Afrikancima, poslovnim “investitorima“ iz Kine i Indije koji ovdje šire svoj biznis Kenijci takve usluge ne nude. Tako je “domaći“ Englez za susjednim stolom u roku od sat vremena ispio na eks nekoliko jačih šarenih koktela, što se meni nije odgovaralo. Nairobi je unatoč nadmorskoj visini od 1660+ metara smješten na brežuljcima i gotovo se nalazi na ekvatoru pa je temperatura primjerena. U supermarketu sam uočio kako jedan od kmica na talijanskom pozdravlja i razgovara sa starijom gospođom koja ovdje očito živi i redovno kupuje potrepštine što me je nagnalo da kupim venecijanski pinot grigio koji izvrsno ide uz pastu sa škampima. Pouka i ne samo ove kupovine je da kad sljedeći puta ovdje dolazim u koferu ponesem lovorovog lista koji mi je u pasti, što sam si je napravio kad sam se vratio “doma“ nedostajao (ružmarina i maslina ima).



Što žene vole ...

Primjećujete kako u ovom javljanju nema previše egzotičnih fotografija. Nema ni fotografija s terase shopping centra jer je nakon otvorenja polije terorističkog napada fotografiranje zabranjeno. Ipak, kako ne bi ostali zakinuti za dojam prilažem vam dva video zapisa s Božićnog partija gdje sam bio glavna atrakcija i kratku, ne baš savršenu snimku iz Nairobi nacionalnog parka na samom južnom rubu grada Nairobija, pa tko voli nek' izvoli ...





U Keniji je sada tzv. “kišna sezona“ (ciklusi na ekvatoru su dva puta godišnje), a kako ću ovdje boraviti najmanje do Uskrsa, imat' ćete prilike vidjeti i fotografije i filmove iz atrakcija u Masai Mara-i, Amboseli-ju, Mount Kenya-i i Nakuru-u, nacionalnim parkovima za koje je pravo vrijeme razdoblje između Nove Godine i sljedećeg kišnog ciklusa koji započinje krajem travnja, a što se odnosi i na pješčane plaže Mombase, jer ... vikendom se ovdje zapravo i nema bog zna što za raditi.

Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio

Oznake: kenija

utorak, 01.12.2015.

Ukratko iz Nairobija

Kratko javljanje iz Nairobija, grada u koji stane čitava Hrvatska. Prijestolnica Istočne Afrike, kažu, najljepšeg dijela Afrike poznatog po safari pustolovinama. Prvi dojmovi pozitivni usprkos prljavštini i kaosu - promet u Nairobiju je najkaotičniji na čitavoj Kugli Zemaljskoj.





Priložene fotografije snimljene u lunch time vrijeme s balkona ureda na Moi Avenue u samom centru nisu najreprezentativnije po kvaliteti, jer su uhvaćene u trenucima zatišja, ali su ilustrativne.




Sutra ujutro put pod kotače na dvodnevni poslovni "izlet" prema Kangaiti (Kirinyaga) u podnožju Mount Kenije (5188 m), drugog po visini vrha Afrike gdje ću slobodno vrijeme iskoristiti za testiranje nove video kamere sa egzotičnim prizorima atrakcija na koje uz put naletim.

Oznake: kenija