Zagrebački dekameron

utorak, 06.12.2011.

Basne za velike i male: To Be or Not To Be (Re-Make Re-Model)

Prolazila kokoš pored jezerca i ugledala patku. Pa se onako sva, blesava i kreštava, puna sebe počne se hvaliti:
‘Ja sam plemenita i vrlo važna ptica. Ne možeš ni zamisliti kako oko mene brinu! Kako me samo timare i hrane. Poslužuju me i dvore, i sprijeda i straga. Pa ja biram štogod hoću il’ što neću. A ti patko, nitko pravo ne zna jesi l’ divlja il’ pitoma i stalno nešto oponiraš. I pogledaj se samo kako si sva jadna i mokra i moraš se za sve sama pobrinuti.'
Gleda patka kokoš i misli što da kaže ali odšuti jer zna da s kokošima svaka rasprava bespredmetna je i suvišna. Pa se samo nasmije i dalje pliva u svom jezercu.

Gled’o to s visine orao koji tražio je da štogod ulovi i odnese u gnijezdo mladunčadi, da ih nahrani. Mjeri on mjeri, hoće l’ kokoš il’ patku. Nu kako je pačje meso i slađe i ukusnije, odabere on patku. Pa se strmoglavi s visine ali patka zaroni pa orao odustane te se opet digne u visine.
‘Vidiš patko ...’ kokodakala je dalje kokoš ‘Lovi te tko god hoće i neće a mene, mene štite i timare pa me orao u kokošinjcu uhvatiti ne može.’ obijesno se hvalila kokoš.
‘Ništa od patke .’ pomisli orao pa se ovaj puta strmoglavi prema kokoši.
Spazi kokoš kako se orao sjurio prema njoj i potrči prema kokošinjcu da se spasi, ali ... ne uspije. Orao, kao i uvijek, bi brži i spretniji. Kanđama je uhvati i ponese prema gnijezdu, mladunčadi. Da je ubiju i pojedu.
Patka se slobodno, vlastitim krilima, vine u nebo i uz put dobaci:
‘Koko kako li jadno završi tvoje kokodakanje. Meni jest teže no tebi no i ja imam sve što mi treba a k tome jošte i slobodu. A ti, kreštava ptico koja ne znaš letjeti, slobode nemaš i uvijek završiš na nečijoj trpezi.’





‘Ženo moja …’ govorio je gazda drugi dan kad se vratio iz obilaska farme ‘Izgleda da je orao uhvatio još jednu kokoš. Zato je najbolje da mi sve njih zakoljemo pa da ih spremimo u škrinju.’
Gazdarica se malo zamisli, pa odrati:
‘Imaš pravo, mužu moj. Odo’ ja ugrijati vodu da ih pofurimo kako bi im lakše očerupali perje a ti naoštri nož.’
Tako učine, zakolju kokoši i spreme ih u duboko smrzavanje.





gotovo

Oznake: Basne za velike i male

06.12.2011. u 01:00 • Dobre vibracije (32) • Troši toner • #

subota, 10.09.2011.

Basne za velike i male: Ljubitelji životinja u policijskoj stanici 666

Večeras sam tužan. Saznao sam da je prije dva dana majka zbog starosti dala uspavati mačka Milka. Mladić je imao 20 godina i bokček, posljednjih se dana mučio. Nije mu više bilo spasa. Nije jeo već danima, strašno je smršavio i kao da je samo čekao. kraj Znam da je to na neki način bio njen human čin. Milčec je u našu kuću na Otoku došao kao mali mačić od par tjedana. Susjedi su ga humano, preko ograde, prebacivali jedan drugom u vrt sve dok se nije našao kod nas u vrtu mijaučući od gladi. Mi smo ga zadržali. Roditelji su ga hranili čitavo ljeto i baš sam zato utjecao na njih da ga povedu sa sobom u Zagreb.



Krunu moje tuge večerašnje upotpuni jedan nesvakidašnji događaj u Metropoli. Mjesto ulica Vlaška, jedan kafić nedaleko od prve tramvajske stanice iz pravca Draškovićeve, i ne toliko udaljen od križanja sa Bauerovom, gdje se na uglu nalazi policijska stanica.

Oko 23:10 uvečer, vraćajući se iz srca grada sa svojom četveronožnom ljubimicom, gdje veče provedoh u društvu ugodnom, prolazeći mirno pored kafića (kome ime spominjati neću) iz kafića izlete tri pijana pedesetogodišnja mamlaza. Najpijaniji među njima izdere se na mene i psa riječima koje su otprilike išle ovako:
„Mbuuuuuuuu ... Ja sam ustaša, jebaću ti majku.“
Mamlaz se zabulji mene a ja mirno, bez osvtananja na budalu nastavih put prema kući. Njemu to očigledno ne bi dosta pa se zaleti zamnom urlajući prazne prostote.

Ispred kafića bi parkiran policijki automobil. Marka Škoda, registracija 190 – 337 (registraciju spominjati hoću).
Odlućih se vratiti i prijaviti ga policajcima koji su unutra mirno stajali i pijuckali, po svemu sudeći neko bezalkoholno jer na dužnosti se ne pije alkohol.
Pijanog mamlaza to toliko razjesni da me htjede udariti našto ga njegova dva manje pijana pajdaša, očigledno svjesni situacije, suzdržavaju. No on se otrgne i u bijesu nogom udari moju četveronožnu ljubimicu koja je mirno stajala pored mene. Ljubimica vrisne.
To je konačno trgne policajce koji su tad izašlli.
„Mirno sam prolazio, kad mi je ovaj psovao majku i još k tome udario psa.“ rekao sam im.
„Nismo ništa vidjeli.“ prneuvjerljivo pričaju policajci jer se događaj zbio točno pred njihovim očima.
„Nisam udario. Ja sam sa sela i volim pse.“ ubaci se pijani mamlaz.
„Udario si. Čitav kafić je vidio.“ rekao sam mirno.
Naime, ispred kafića stolovi su puni ljudi. Od mladih do starih.
„Nisam. Nitko ništa nije vidio.“ urlao je i dalje mamlaz i bijesno pogledavao uokolo po stolovima gdje su sjedili ljudi od kojih neki bi vidno uplašeni.
„Ti ćeš s nama unutra a vi se gospodine udaljite.“ rekli su policajci njemu i meni.
„Neću. Želim ga prijaviti.“ inzistirao sam dalje.
„Onda pričekajte sa strane dok mi s njime porazgovaramo.“ odgovore policajci i uguraju mamlaza koji se derao i otimao unutra.
Shvatio sam situaciju. I kako je možda najpametnije se udaljiti.

Tridesetak metara dalje, na tramvajskoj stanici prilaze mi dva mladića.
„Gospodine sve smo vidjeli. Nije imao hrabrosti udariti vas pa je udario psa. Uzmite naše podatke. Bit ćemo vam svjedoci.“ ponude se mladići.
„Neću. Stvar nema smisla jer ako se netko ovako usudi ponašati i raditi što radi u prisustvu policije, tada sigurno ima njihovo zaleđe. Povezani su. Možda je njihov kolega? Svi bi mogli imati samo problema.“
„Hmmmmm ... Imate pravo.“ nakon kraćeg promišljanja zaključe mladići.
Čučnuo sam pored čupave koja je još uvijek u nevjerici i šoku drhtala. Mazio sam je. Nedugo potom dođe tramvaj, mladići uđu a ja produžim dalje niz Vlašku u pravcu u pravcu Kvatrića.



Zašto ovo pišem? Možda jer još uvijek razmišljam jesam li trebao biti ustrajan i inzistirati na prijavi za mamlaza? Ili moja prva misao, da ne velim inuticija, bi dobra? Jer kad se netko tako ponaša u prisustvu policije ... taj mora imati zadršku? Ili sam se možda ponio kao kukavica? Ili ovo pišem zato što su me događaji pogodili pa trebam olakšati dušu? Ili pomalo zbog svega nabrojanog? Ili možda baš zato kao što pjesma veli, iz pakla je najbolje pobjeći u daljine?

I da, zanima me i što bi vi učinili na mom mjestu? ... Jer ... Iako izgleda kao nestvarna i tendenciozna novela, događaj se je na žalost uistinu dogodio. Anno domini 2011, Dan gospodnji 8 rujan, u navedeno vrijeme 23:10. Ulica Vlaška. Grad Zagreb.

Čupava je, još uvijek u šoku. Upravo je ustala, popila je malo vode i, dok pišem ovu novelu, mazno legla ispod mojih nogu.

Želim vam ugodnu i laku noć,
Bocaccio

Oznake: Basne za velike i male

10.09.2011. u 02:47 • Dobre vibracije (27) • Troši toner • #

ponedjeljak, 18.01.2010.

Basne za velike i male: IzPonova ...

Stari suri orao godinama živio na visokoj stijeni. Osjetio on da mu se primiče smrtna ura. Snažnim krikom pozva svoju djecu što življahu na stijenama podno njegove.

Kad se svi okupe pogleda on jednog po jednog orlića pa im veli:
"Hranio sam vas i podizao jer ste od malena bili kadri gledati sunce. Pustio sam da vaša braća i sestre koji nisu mogli podnositi njegov sjaj umru od gladi. Zato ste vi dostojni da letite na većim visinama od drugih ptica. Tko ne želi umrijeti neka se nikad ne približi vašem gnijezdu. Sve vas se životinje trebaju bojati a vi nikada nećete nikakvo zlo onome tko vas poštuje već ćete mu ostaviti da pojede ostatke vašeg plijena."

Tu malo zastane pa nastavi:
"Ja ću vas sada napustiti, ali neću umrijeti ovdje u gnijezdu. Poletjet ću visoko i jošte više, dokle god me nose krila. Pružit ću se suncu kao da moram do njega. A njegove plamene zrake spržit će moje staro perje, strmoglavit ću se prema zemlji i past ću u vodu."

Orlići se na to uskomešaše, ali ih orao prekine:
"Ali u toj vodi, čudom, rodit ću se ponovo, pomlađen i spreman na novi život. Takva je priroda orlova. To je naša sudbina."

Rekavši to suri orao poleti veličanstven i svečan oko stijene gdje su bila njegova djeca. Zatim se neočekivano vine u visinu, na sunce, spaliti već umorna stara krila.

Tog dana u gnijezdu na visokoj stijeni rodi se mali orlić ...




(gotovo)

Oznake: Basne za velike i male

18.01.2010. u 20:00 • Dobre vibracije (31) • Troši toner • #

četvrtak, 24.12.2009.

Basne za velike i male: Božične priče za velike i male ...

Božić je obiteljski praznik. Praznik je to ljubavi i nade. Praznik kog svak doživljava na svoj način. I baš zato, Bocaccio će vam pokloniti dvije priče. Priče su to koja svaka za sebe, iz svog kuta i na svoj način, pronose život i radost. A vama je, baš kao i uvijek, od volje što ćete ili nećete i hoćete li il' nećete.

Čestit Božić svima, puno radosti i obilje sreće k tome. Da sami sebi načinite kako vam je nabolje i najdraže i da u toj izgradnji uspijete. I sve najbolje u Novoj godini, uz puno poštenja, rada i zarade.

Bilježim se sa štovanjem,
Meštar Bocaccio




Pelikanova mladunčad spokojno je spavala. Vidjevši to Pelikan se odluči na potragu za hranom.

Gledala sve to Zmija dobro skrivena među granama. I kad Pelikan ode stade se primicati gnijezdu. Stigavši do gnijezda, Zmija opakim blijeskom u očima započne pokolj. Otrovan ugriz za svakog mladunca i jadničci odmah padnu u smrtni san. Potom se Zmija zadovoljno vrati u svoj zaklon radujući se Pelikanovom povratku.

I zaista, nedugo potom, Pelikan se vrati i vidjevši pokolj počne plakati. Njegovo naricanje bi tako očajno da svi stanovnici šume sa njim suosjećaše.
'Kakvog li smisla sad ima moj život bez vas?' govorio je siroti Pelikan gledajući svoju ubijenu djecu.
'I ja želim umrijeti poput vas!'
I kljunom je čerupao prsa baš iznad srca. Krv se u bujici izlijevala iz rane, močeći mladunčad koju je Zmija ubila.

Al' odjednom, umirući Pelikan se prene. Njegova topla krv vratila je život njegovom potomstvu; njegova ih je ljubav uskrsnula.

I sav sretan izdahne.

Čovjeka iz Toscane preveo,
Meštar Bocaccio



Kraj godine je u mojoj obitelji poseban. Nakon šestog u prosinca moje dvorište, baš kao i čitava ulica zablistaju u raznobojnim žaruljicama. A ja, ma koliko god bilo hladno, ne propuštam ni jednu večer a da s mamom ne prođem okićenom ulicom. I tada mi se učini da žaruljice žmirkaju još jače i još radosnije.

Napokon, evo i Badnjaka ... Brat u sobu unosi bor. Namješta ga. Okreće ga lijevo pa ga okreće desno.
„E, sad mi se čini da je dobro jer je mama prestala prigovarati.“ veselo mi u prolazu namigne.

Kuglice s kutijama već su oko bora. Ja na ljestvama a mama dodaje ukrase. Prvo zvončiće a zatim zvijezdu. A tu su i trubači, mali anđelčići koji sviraju u zlatne trube. Brat i ja ih baš zato zovemo trubačima. Trubače stavljam jednog pored drugog jer oni su orkestar. Na žalost, kao i svake godine neće oni dugo biti zajedno. I već vidim kako su se zajapurili u licu znajući što ih čeka.

Kad izađu iz prašnjavih kutijica, trubači međusobno razgovaraju.
„Osjećam ugodnu toplinu dok me ove male, nježne, ručice vješaju na hladne borove grančice.“ oglasi se prvi trubač.
„Mene će opet staviti do one umišljene zvijezde“ potuži se drugi.
„A ja moram ispod onog zveckala koje ni u pola nije tako glasno kao ja!“ buni se treći.
„Da li da se oglasim i ja.“ razmišlja bijela snježna kugla „Ne želim iznad sebe trubača. Dosadnjaković će opet, po čitave noći, iznova učiti svirati i to će tako trajati čitavu noć. Grozno."
„Hmmm ..." ponovo se zamisli bijela snježna kugla „Noć će ionako proći a ujutro će one iste male ručice sve nanovo posložiti i sve će biti po starom. raštimani orkestar će opet biti zajedno a mi ostali, mi ćemo opet imati svoj vlastiti mir.“
I tako bijela snježna kugla odluči da se previše ne buni. Mjesto tog strpljivo je čekala božićno jutro.

Te me noći probudi šapat. Dolazio on iz sobe s borom. Tiho i na prstima iskradoh se bosa iz kreveta i odem vidjeti što je to ... a kad tamo ... Na vrhu bora ugledah dva mala vilenjaka. Vani je bilo hladno a oni mi gotovo u glas vele:
„Došli smo se ugrijati" pa nastave „Promrzli smo, čitavu smo noć raznosimo darove za malu djecu."
U tišini iz bora stajala sam gledajući noćno nebo posuto zvijezdama. Najednom me nešto prene. Začuh kucanje o prozor. Billa je to mama malih vilenjaka.
„Gdje ste vi zabušanti jedni." ljutila se mama „Vi se ovdje odmarate mjesto da mi pomažete! Zašto ja moram uvijek sama." ljutila se mama vilenjak.
„Dobro mama, idemo." rekoše mali vilenjaci, brže bolje se uhvate za ruke, učas skoče u saonice i radosno odlete. Na odlasku su se oba okrenula i osmjehnula mi se.
„Doviđenja, Lada, doviđenja!"

Lada je ujutro odmatala poklon ostavljen ispod bora. Kroz glavu su joj prolazile misli o čaroliji koja se zbi badnje noći. A kad napokon odmota poklon ugleda malog plišanog psića. I baš u tom trenutku učini joj se da čuje melodiju koju trubači sviraju samo za nju.

Copyright by Bocaccio, Zagreb.






(gotovo)

Oznake: Basne za velike i male

24.12.2009. u 19:30 • Dobre vibracije (65) • Troši toner • #

petak, 04.12.2009.

Basne za velike i male: Tata ti me voliš ...

>
>

Na nekom imanju živio miš.Vidio on i čuo jednog dana da gazdarica veli gazdi:
‘Dragi, u dućanu sam kupila mišolovku.’
‘A što će ti?’ priupita je muž koji često izbiva od kuće pa ne znao ono što gazdarica zna. A to je da u svakoj kući ima miševa.
‘Mužiću moj, primijetila sam da svaki put, kad na stolu poslije večere ostane komad sira, njega ujutro nema. A kako u nju noću nitko ne zalazi, to jedino može biti miš jer kao što znaš, baš k'o i u priči miševi jedu sir.’
Muž joj na to ne veli ništa no samo u sebi reče:
‘A ti ga onda spremi u frižider pa neće biti problema.’ znajući da ako nešto veli, sa ženom će u svađu jer zna da mu je žena uvjerena kako je najpametniji i da sve najbolje zna i da je za sve sposobna i da nikad ne htjede slušati što drugi imaju za reći.

Čuvši to ode miš do kokoši pa joj kaže:
‘Gazdarica je nabavila mišolovku. Koko, pazi se da ne stradaš.’ veli on njoj.
‘Mišu, što ti pričaš?' veli mu koka 'Mišolovka je za tebe a ne za mene. Baš me briga.’ reče mu kokoš i ode dalje uzbuđeno kokodakati svoje i po vrtu kljuckati zrna kukuruza i hvatati po blatu crve.

Dođe miš do svinje pa veli:
‘Svinjo, svinjo, pazi se, gazdarica je nabavila mišolovku i postavila je u kući.’
‘Ma što to mene briga mišu?' arogantno će svinja 'Ja u kuću ne zalazim. Jedini koji se moraš paziti u čitavoj priči si ti jer ti ponekad tamo zađeš i grickaš mrvice koje ostanu na stolu poslije večere.’ odgovori svinja mišu.
'Ali svinjo ...' izusti miš da nešto veli do svinja ga poklopi i još k tomu napadne pa miš sav razočaran ode a i svinja. Voljela se svinja valjati po blatu, i to baš onako kako to svinje najviše vole, i još k tome sva roktala od sreće i obilato žderala kukuruz kojim su je gazde tovili.

Na kraju dođe miš do krave pa i njoj veli o mišolovci nu dobi sličan odgovor.
‘Muuuuuuuu …’ veli mu krava ‘meni mišolovka ne smeta. Ja nogom stanem i razbijem je, ako hoću. I daj molim te mali, ne gnjavi. I ne dosađuj jer kad se rasrdim zgazit ću te. ’ s visoka završi krava.

I miš razočaran ode natrag u svoju rupicu. I dalje je on marljivo radio svoja posla samo se sad dodatno pazio mišolovke. A gazdarica je i dalje bila nesretna jer ga nikako nije mogla uhvatiti iako je noću ponekad u kuhinji čula njegovo šuškanje. Pa zbog toga ona noću ne spavaše. I tako, jedne je noći probudi šuškanje pa brže bosa skoči da uhvati miša no pošto bi mrak, sama u mišolovku stane i pričepi prst.
‘Jooooooooj’ derala se gazdarica.
‘Ženice moja mila …’ veli joj muž koga ta dernjava probudi pa i on ustane ‘Ne brini. Pomoći ću ti.’
Pa joj skine mišolovku, dezinficira krvav prst i previje ranu. Pa je smjesti u krevet. A kako bi se što brže oporavila, zakolje muž kreštavu kokoš pa od nje napravi i juhicu i pečenje, a sve to za ručak i okrepu bolesne mu žena koja je par dana ležala u krevetu.
No dani prolazili a ženi ne bi bolje ter na kraju muž odvede do bolnice. Tamo ju lijepo smjeste a da bi kod doktora mu ženica imala tretman imala, zakolje muž onu svinju i odnese je k doktoru.
‘Ohoho, hohoho …’ veselio se kirurg krmku kog mu muž donio jer ovaj trebao operirati mu ženu.
Rana se naime zakomplicirala u gangrenu pa je bolje da žena ostane bez nožnog palca no da umre, tako su savjetovali doktori.

Ali nakon operacije ženi nikako da krene na bolje, da se opravi ter nesretnica na kraju umre. A muž, sav žalostan i tužan priredi karmine ter na kraju zakolje kravu kako bi, po redu i običaju starom, mnogobrojnu rodbinu i prijatelje počastio.



No što bi dalje, pitate se vi?

Na karminama gazda upozna jednu simpatičnu i veselu ženicu koja mu se svidi, jer bi posve drugačija od pokojne mu žene. I tako se oni s vremenom zbližili i na kraju uzeli i sretno živjeli izrodeći mnogobrojnu dječicu. A naš miš je i dalje ponekad grickao sir koji ostane na stolu poslije večere. Nu zaboravna gazdarica se nije brinula o tome kako da ulovi miša već o tome kako da s gazdom dobru ljubav u krevetu i sreću u životu vodi.
'Mužiću moj,' znala se ona ponekad našaliti 'Onaj stvori sva živa bića s namjerom i svak od njih nečemu služi. Svak je za nešto koristan. Pa čak ni oni, koje On stvori i male i naizgled bespomoćne nu zato mudrost im da, oni štetu preveliku ne mogu učiniti a k tome još i svoju ulogu imadu da čiste poslije nas.'
'Imaš pravo, mudra moja ženice.' veselo će muž i nastavi:
'Nego, ja sam danas prodao kravu mesaru pa smo zaradili. Kako nam je djeci sutra rođendan, odoh ja da im nešto kupim a ti sama odaberi što ćemo sutra za ručak, kokoš ili svinju.' i završi basnu ovu.






(gotovo)


Gozba za nepce i papile ...

A sad, dragi moji čitatelji, nakon basne o stoci sitnog i krupnog zuba i pametnom mišu, Bocaccio vam podastire nekoliko jela kojima možete ukrasiti blagdanski stol i dobro se pogostiti.



Meso se marinira, paca, pa suši na dimu, a kupus kiseli u drvenim kacama kao u najstarija vremena. Za onog tko voli mudru i vrlo ukusnu kombinaciju sušenog mesa i vrlo zdravog kiselog kupusa.
Kim navlažite s malo vode, pa ga sitno nasjeckajte. Izmiješajte ga sa zgnječenim češnjakom, soli i vegetom. Dijelom ove mješavine natrljajte svinjska rebra i ostavite da odstoje najmanje jedan sat. Kupus isperite, naročito ako je suviše kiseo, a koljenicu kratko prokuhajte. Stavite u lonac kupus, a zatim prokuhanu koljenicu i preostali dio mješavine češnjaka, kima i vegete. Sve zalijte vodom i ostavite da lagano kuha dok sve ne omekša. Dok se kupus kuha, u zagrijanu pećnicu stavite na masti peći pripremljena rebra. Za vrijeme pečenja zalijevajte ih po potrebi s malo vode. Kuhanu koljenicu i pečena rebra narežite na lijepe komade. Na ugrijani tanjur složite kiseli kupus, a preko njega narezano meso. Kao prilog ovom originalnom varaždinskom jelu možete poslužiti žgance. Po starom običaju ovog kraja, žganci se mogu preliti i mješavinom kosane slanine i mljevenih koštica od tikve.

Rijedak je blagdanski stol bez peradi i bez – mlinaca. Nekad, kad su se mlinci pekli kod kuće na ploči štednjaka, osobito za djecu, oni su bili i malen obiteljski ritual, a danas su okus davnine.
Patku operite, pa je izvana i iznutra natrljajte mješavinom soli i vegete. Neka tako odstoji nekoliko sati, a može i preko noći. Prije pečenja patku premažite svinjskom masti i stavite je u tepsiju u koju ste dolili malo vode. Stavite tepsiju u prethodno zagrijanu pećnicu i pecite polagano uz povremeno prelijevanje patke sokom od pečenja. Temperatura pečenja između 180 i 200°C. Kad je patka pečena, izvadite je na dasku i narežite na komade. Sok od pečenja ostavite u plehu. Suvišnu masnoću odvojite, a na ostatak stavite kuhane mlince, izmiješajte i kratko zapecite. Mlince pripremite od brašna i mlake, posoljene vode, pa umijesite ne pretvrdo tijesto i dobro ga izradite. Razdijelite tijesto na 4-5 hljepčića, pa svaki razvaljajte na oblik kruga, ali ne pretanko. Ispecite svaki komad posebno, stavljajući ga na vruću rešetku u pećnici. Pečene mlince izlomite na manje komade, pa ih kratko stavite u blago slanu kipuću vodu i odmah ocijedite. Meso patke i mlince složite na veliki pladanj, ukrasite i poslužite. Mlince možete pripremiti i nekoliko dana ranije. Pečene mlince spremite u platnenu vrećicu, zatvorite je i pohranite na suhom mjestu. Neposredno prije jela ih dogotovite.

Svečano jelo izgledom i okusom podsjeća na pisanu pečenicu ali će isto tako mnoge razveseliti drugim odabirom mesa.
Purećem zabatku izvadite kost, a zatim ga malo potucite batom za tijesto. Pospite vegetom s obiju strana i ostavite stajati na hladnome mjestu oko 15 minuta. Suhe šljive operite, prelijte mješavinom rakije i vode pa ostavite stajati oko 10 minuta. Nakon toga ih ocijedite i rasporedite površinom mariniranog mesa. Meso savijte u roladu, a rubove pričvrstite čačkalicama. Ovako pripremljeni zabatak kratko popecite sa svih strana na ulju u tavi. Krumpir ogulite, narežite na kriške, stavite u tepsiju i prelijte uljem. Kratko prokuhajte vino, vodu i Vegetu, tome dodajte narezani ružmarin i češnjak narezan na listiće. Ovom mješavinom prelijte pripremljeni krumpir, a na to stavite popečenu roladu, pokrijte aluminijskom folijom i stavite peći u pećnicu zagrijanu na 180°C oko 35 minuta. Nakon toga maknite foliju, krumpir malo promiješajte i pecite još 15 minuta. Iz pečene rolade izvadite čačkalice, narežite je na ploške i poslužite toplu uz pečeni krumpir. Pureći zabatak možete zamijeniti pilećim prsima. Tepsiju dobro prekrijte aluminijskom folijom kako bi bilo dovoljno tekućine za prvi dio pečenja jela.

Savijače, kao i štrukle, tradicionalno su jelo. Najpoznatije su one sa sirom iako se nadijevaju i raznovrsnim drugim izvrsnim nadjevima.
Repu posolite, ostavite neka kratko odstoji i ocijedite. Na zagrijanom ulju propirjajte ocijeđenu repu, ohladite je pa umiješajte sir, mak i 70 g šećera. List tijesta za savijače poškropite rastopljenim maslacem, stavite drugi list tijesta i dio pripremljenog nadjeva. Savijte savijaču, a na isti način ponovite postupak s preostalim tijestom i nadjevom. Pripremljene savijače stavite u namašćen lim, premažite ih mješavinom vrhnja, jaja i preostalog šećera. Pecite u pećnici zagrijanoj na 180 do 200°C oko 30 minuta. Kad su savijače pečene, prekrijte ih platnenom krpom, ostavite tako 5 minuta, a zatim pošećerite i poslužite. Umjesto repe za nadjev možete koristiti tikvu.

Svekolikom čitateljstvu sa štovanjem,
Bocaccio

Oznake: Basne za velike i male

04.12.2009. u 07:30 • Dobre vibracije (17) • Troši toner • #

petak, 27.11.2009.

Basne za velike i male: Večernja škola

u vremenu u kome ptići kukuriču,
u vremenu u kome kokoši pjesmu kokodaču
a demagozi obećavaju vam bolju budućnost
na uštrb djelidbe onog čeg bez rada nema
a sve to da sami ne bi radili
i da svog il' svoju bi gladili
Bocaccio vam poklanja ciklus basni ovih
u koj'ma svak sebe sam prepoznat jošte može
pa bilo mu to milio il' ne bilo mu drago.

jer Onom jest svejedno
komedijom On to zove
što takva jest da u njoj
svak' sam sreću gradi
'vako il' 'nako a sve kakve pameti
je duge ili kratke.

no od Njega pomoći nema
nit' milost On tu sad dijeli
već nebazrivo priča priču
i dobronamjerno je pruža
za vas i vaš užitak
zabavu tek samo
il' pouka poneku
što primiti jošte se može
ak' pameti još se nađe.



Stari mačak podučav'o mladog kako se fukaju mačkice. Smjestili se oni lijepo na krov pa stari veli mladom:
'Sad ću te naučiti kako se jebe' i stane mijaukati gledajući sa krova u susjednom dvorištu dvije jebežljive mačkice:
'Mijauuuuuuuuuuuuu.'
'Mijauuuuuuuuuuuuu.' pridruži mu se mladi.
I nastaviše oni tako zajedno mijaukati čitavu noć:
'Mijauuuuuuuuuuuuu, Mrnjauuuuuuuuuuuuu, Uuuuuuuuuuuuuuuu, ...'
Pred jutro mladi mačak će starom:
'Sad mi je zaista dosta. Jutro je a ja ost’o suha kurca.'
'Možda ti jesi ...' veli mu stari '...ali ja se baš dobro izjeb’o. Ionak' o tome mogu samo maštati jer me alat već poodavno ne služi.'
'Imaš pravo. Oboje smo se najebali. Najbolje je da idemo spavati.' sa smiješkom veli mladi.
I macani složno odu na svoje krpice i tamo zaspu.

Bi to tik pred zoru.



A kad zora svanula i pijevac zakukuriknuo, probude se kokoši ter počnu kokodakati:
'Kokokokodak ... Kokodak ... Kokokokodak ... Kokodak ...' i tako u nedogled:
'Kokokokodak ... Ljevica ... Kokodak ... Desnica ... Kokokokodak ... Intelektualci ... Kokodak ... Kolumnisti ... Kokokokodak ... Kreativci .... Kokodak ... Večernja škola ... Kokokokodak ... Ponavljači ...
Ču to žena pa će mužu:
'Dragi, kokice su mi dale ideju. Ajmo mi za ručak lijepo jednu zaklati pa ćemo imati i finu juhicu i slasno pečenje.'
'Hmmmmmmmmh ...’ zamisli se muž ‘Baš se veselim. A hoće li biti i malo kuhanog vrata s hrenom i paradajz sosom?’ priupita. Pa doda:
‘Ionako imamo previše kokoši i još više dana pred sobom. Zašto da se ne počastimo?' i značajno se osmjehne ženi.
'Naravno dragi. Ima kokica puno toga što se može iskoristiti.' zadovoljno će žena.
Pa prionu oni na posao i zgotove ručak. I sjednu za stol te počnu fino i u slast papati. Prvo bi juhica, zatim kuhani grkljani u paradajz sosu s hrenom. Potom bi pečenje od filane koke s restanim krumpirom i zelenom salatom. Uz to svakom barem čaša vina.

A naši mačci s početka basne? Gledaju oni tu gozbu a sline cure. Pa vele jedan drugom:
'Gazde nam danas imaju fino pečenje. A tu je i kuhani vrat. Ajmo mi malo kod stola pa ćemo obojica dobiti ponešto.'





(gotovo)

Oznake: Basne za velike i male

27.11.2009. u 11:15 • Dobre vibracije (14) • Troši toner • #