Zagrebački dekameron

petak, 04.12.2009.

Basne za velike i male: Tata ti me voliš ...

>
>

Na nekom imanju živio miš.Vidio on i čuo jednog dana da gazdarica veli gazdi:
‘Dragi, u dućanu sam kupila mišolovku.’
‘A što će ti?’ priupita je muž koji često izbiva od kuće pa ne znao ono što gazdarica zna. A to je da u svakoj kući ima miševa.
‘Mužiću moj, primijetila sam da svaki put, kad na stolu poslije večere ostane komad sira, njega ujutro nema. A kako u nju noću nitko ne zalazi, to jedino može biti miš jer kao što znaš, baš k'o i u priči miševi jedu sir.’
Muž joj na to ne veli ništa no samo u sebi reče:
‘A ti ga onda spremi u frižider pa neće biti problema.’ znajući da ako nešto veli, sa ženom će u svađu jer zna da mu je žena uvjerena kako je najpametniji i da sve najbolje zna i da je za sve sposobna i da nikad ne htjede slušati što drugi imaju za reći.

Čuvši to ode miš do kokoši pa joj kaže:
‘Gazdarica je nabavila mišolovku. Koko, pazi se da ne stradaš.’ veli on njoj.
‘Mišu, što ti pričaš?' veli mu koka 'Mišolovka je za tebe a ne za mene. Baš me briga.’ reče mu kokoš i ode dalje uzbuđeno kokodakati svoje i po vrtu kljuckati zrna kukuruza i hvatati po blatu crve.

Dođe miš do svinje pa veli:
‘Svinjo, svinjo, pazi se, gazdarica je nabavila mišolovku i postavila je u kući.’
‘Ma što to mene briga mišu?' arogantno će svinja 'Ja u kuću ne zalazim. Jedini koji se moraš paziti u čitavoj priči si ti jer ti ponekad tamo zađeš i grickaš mrvice koje ostanu na stolu poslije večere.’ odgovori svinja mišu.
'Ali svinjo ...' izusti miš da nešto veli do svinja ga poklopi i još k tomu napadne pa miš sav razočaran ode a i svinja. Voljela se svinja valjati po blatu, i to baš onako kako to svinje najviše vole, i još k tome sva roktala od sreće i obilato žderala kukuruz kojim su je gazde tovili.

Na kraju dođe miš do krave pa i njoj veli o mišolovci nu dobi sličan odgovor.
‘Muuuuuuuu …’ veli mu krava ‘meni mišolovka ne smeta. Ja nogom stanem i razbijem je, ako hoću. I daj molim te mali, ne gnjavi. I ne dosađuj jer kad se rasrdim zgazit ću te. ’ s visoka završi krava.

I miš razočaran ode natrag u svoju rupicu. I dalje je on marljivo radio svoja posla samo se sad dodatno pazio mišolovke. A gazdarica je i dalje bila nesretna jer ga nikako nije mogla uhvatiti iako je noću ponekad u kuhinji čula njegovo šuškanje. Pa zbog toga ona noću ne spavaše. I tako, jedne je noći probudi šuškanje pa brže bosa skoči da uhvati miša no pošto bi mrak, sama u mišolovku stane i pričepi prst.
‘Jooooooooj’ derala se gazdarica.
‘Ženice moja mila …’ veli joj muž koga ta dernjava probudi pa i on ustane ‘Ne brini. Pomoći ću ti.’
Pa joj skine mišolovku, dezinficira krvav prst i previje ranu. Pa je smjesti u krevet. A kako bi se što brže oporavila, zakolje muž kreštavu kokoš pa od nje napravi i juhicu i pečenje, a sve to za ručak i okrepu bolesne mu žena koja je par dana ležala u krevetu.
No dani prolazili a ženi ne bi bolje ter na kraju muž odvede do bolnice. Tamo ju lijepo smjeste a da bi kod doktora mu ženica imala tretman imala, zakolje muž onu svinju i odnese je k doktoru.
‘Ohoho, hohoho …’ veselio se kirurg krmku kog mu muž donio jer ovaj trebao operirati mu ženu.
Rana se naime zakomplicirala u gangrenu pa je bolje da žena ostane bez nožnog palca no da umre, tako su savjetovali doktori.

Ali nakon operacije ženi nikako da krene na bolje, da se opravi ter nesretnica na kraju umre. A muž, sav žalostan i tužan priredi karmine ter na kraju zakolje kravu kako bi, po redu i običaju starom, mnogobrojnu rodbinu i prijatelje počastio.



No što bi dalje, pitate se vi?

Na karminama gazda upozna jednu simpatičnu i veselu ženicu koja mu se svidi, jer bi posve drugačija od pokojne mu žene. I tako se oni s vremenom zbližili i na kraju uzeli i sretno živjeli izrodeći mnogobrojnu dječicu. A naš miš je i dalje ponekad grickao sir koji ostane na stolu poslije večere. Nu zaboravna gazdarica se nije brinula o tome kako da ulovi miša već o tome kako da s gazdom dobru ljubav u krevetu i sreću u životu vodi.
'Mužiću moj,' znala se ona ponekad našaliti 'Onaj stvori sva živa bića s namjerom i svak od njih nečemu služi. Svak je za nešto koristan. Pa čak ni oni, koje On stvori i male i naizgled bespomoćne nu zato mudrost im da, oni štetu preveliku ne mogu učiniti a k tome još i svoju ulogu imadu da čiste poslije nas.'
'Imaš pravo, mudra moja ženice.' veselo će muž i nastavi:
'Nego, ja sam danas prodao kravu mesaru pa smo zaradili. Kako nam je djeci sutra rođendan, odoh ja da im nešto kupim a ti sama odaberi što ćemo sutra za ručak, kokoš ili svinju.' i završi basnu ovu.






(gotovo)


Gozba za nepce i papile ...

A sad, dragi moji čitatelji, nakon basne o stoci sitnog i krupnog zuba i pametnom mišu, Bocaccio vam podastire nekoliko jela kojima možete ukrasiti blagdanski stol i dobro se pogostiti.



Meso se marinira, paca, pa suši na dimu, a kupus kiseli u drvenim kacama kao u najstarija vremena. Za onog tko voli mudru i vrlo ukusnu kombinaciju sušenog mesa i vrlo zdravog kiselog kupusa.
Kim navlažite s malo vode, pa ga sitno nasjeckajte. Izmiješajte ga sa zgnječenim češnjakom, soli i vegetom. Dijelom ove mješavine natrljajte svinjska rebra i ostavite da odstoje najmanje jedan sat. Kupus isperite, naročito ako je suviše kiseo, a koljenicu kratko prokuhajte. Stavite u lonac kupus, a zatim prokuhanu koljenicu i preostali dio mješavine češnjaka, kima i vegete. Sve zalijte vodom i ostavite da lagano kuha dok sve ne omekša. Dok se kupus kuha, u zagrijanu pećnicu stavite na masti peći pripremljena rebra. Za vrijeme pečenja zalijevajte ih po potrebi s malo vode. Kuhanu koljenicu i pečena rebra narežite na lijepe komade. Na ugrijani tanjur složite kiseli kupus, a preko njega narezano meso. Kao prilog ovom originalnom varaždinskom jelu možete poslužiti žgance. Po starom običaju ovog kraja, žganci se mogu preliti i mješavinom kosane slanine i mljevenih koštica od tikve.

Rijedak je blagdanski stol bez peradi i bez – mlinaca. Nekad, kad su se mlinci pekli kod kuće na ploči štednjaka, osobito za djecu, oni su bili i malen obiteljski ritual, a danas su okus davnine.
Patku operite, pa je izvana i iznutra natrljajte mješavinom soli i vegete. Neka tako odstoji nekoliko sati, a može i preko noći. Prije pečenja patku premažite svinjskom masti i stavite je u tepsiju u koju ste dolili malo vode. Stavite tepsiju u prethodno zagrijanu pećnicu i pecite polagano uz povremeno prelijevanje patke sokom od pečenja. Temperatura pečenja između 180 i 200°C. Kad je patka pečena, izvadite je na dasku i narežite na komade. Sok od pečenja ostavite u plehu. Suvišnu masnoću odvojite, a na ostatak stavite kuhane mlince, izmiješajte i kratko zapecite. Mlince pripremite od brašna i mlake, posoljene vode, pa umijesite ne pretvrdo tijesto i dobro ga izradite. Razdijelite tijesto na 4-5 hljepčića, pa svaki razvaljajte na oblik kruga, ali ne pretanko. Ispecite svaki komad posebno, stavljajući ga na vruću rešetku u pećnici. Pečene mlince izlomite na manje komade, pa ih kratko stavite u blago slanu kipuću vodu i odmah ocijedite. Meso patke i mlince složite na veliki pladanj, ukrasite i poslužite. Mlince možete pripremiti i nekoliko dana ranije. Pečene mlince spremite u platnenu vrećicu, zatvorite je i pohranite na suhom mjestu. Neposredno prije jela ih dogotovite.

Svečano jelo izgledom i okusom podsjeća na pisanu pečenicu ali će isto tako mnoge razveseliti drugim odabirom mesa.
Purećem zabatku izvadite kost, a zatim ga malo potucite batom za tijesto. Pospite vegetom s obiju strana i ostavite stajati na hladnome mjestu oko 15 minuta. Suhe šljive operite, prelijte mješavinom rakije i vode pa ostavite stajati oko 10 minuta. Nakon toga ih ocijedite i rasporedite površinom mariniranog mesa. Meso savijte u roladu, a rubove pričvrstite čačkalicama. Ovako pripremljeni zabatak kratko popecite sa svih strana na ulju u tavi. Krumpir ogulite, narežite na kriške, stavite u tepsiju i prelijte uljem. Kratko prokuhajte vino, vodu i Vegetu, tome dodajte narezani ružmarin i češnjak narezan na listiće. Ovom mješavinom prelijte pripremljeni krumpir, a na to stavite popečenu roladu, pokrijte aluminijskom folijom i stavite peći u pećnicu zagrijanu na 180°C oko 35 minuta. Nakon toga maknite foliju, krumpir malo promiješajte i pecite još 15 minuta. Iz pečene rolade izvadite čačkalice, narežite je na ploške i poslužite toplu uz pečeni krumpir. Pureći zabatak možete zamijeniti pilećim prsima. Tepsiju dobro prekrijte aluminijskom folijom kako bi bilo dovoljno tekućine za prvi dio pečenja jela.

Savijače, kao i štrukle, tradicionalno su jelo. Najpoznatije su one sa sirom iako se nadijevaju i raznovrsnim drugim izvrsnim nadjevima.
Repu posolite, ostavite neka kratko odstoji i ocijedite. Na zagrijanom ulju propirjajte ocijeđenu repu, ohladite je pa umiješajte sir, mak i 70 g šećera. List tijesta za savijače poškropite rastopljenim maslacem, stavite drugi list tijesta i dio pripremljenog nadjeva. Savijte savijaču, a na isti način ponovite postupak s preostalim tijestom i nadjevom. Pripremljene savijače stavite u namašćen lim, premažite ih mješavinom vrhnja, jaja i preostalog šećera. Pecite u pećnici zagrijanoj na 180 do 200°C oko 30 minuta. Kad su savijače pečene, prekrijte ih platnenom krpom, ostavite tako 5 minuta, a zatim pošećerite i poslužite. Umjesto repe za nadjev možete koristiti tikvu.

Svekolikom čitateljstvu sa štovanjem,
Bocaccio

Oznake: Basne za velike i male