yazza

nedjelja, 31.08.2008.

hvala!

dragi moj universume,

ja bih onako od srca da ti se zahvalim! :)

dodushe, nije bash bura i grmljavina, ali je predivno i ovako. napolju je hladno, oblachno, nema vishe kuvanja u majici na bretele. tako da ja sad necu sitnichariti i zahvalna sam shto si mi ovu molitvu ovako fino ispunio.

sad bih te samo zamolila da zadrzhish ovako do utorka.

thanks in advance,

sincerely yours and all bla bla bla things,

yazza
- 11:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 30.08.2008.

mi nismo sami

jedna pjesma u glavi zadnjih desetak dana.

mrzim jazove. mrzim kad me sustignu. pobjesnim kad znam da se neshto deshava, s mojim nesaznajnim uticajem. i utiche i na mene. niko ne mozhe promijeniti to.

zato shto sam totalno bespomocna da uradim bilo shto ja mogu samo sama sebi i vama pokloniti ovu jurinu staru. a ko razumije - razumije. ostali, sve ce to doci na svoje...



Koliko puta si ljubila stranca
I bila kao ptica kraj covjeka
Koji ne leti do tvojih visina
I ne zna tajnu skrivenu u tebi

Ti si u tijelu punom zelja
Sa usnama zeljnim iznenadjenja
A nikog nema tko je tvoj
I ova zemlja se ne zove dom

U tvome oku je dragi kamen
Ili to suzu cuvas za mene
A ja sam samo snovidjenje
Koje ti kaze: "raduj se...

Ne znam kad i ne znam gdje
Ici cemo istom stranom ulice
Vjeruj mi duso srescemo se
U svetu tajni mi nismo sami..."
- 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.08.2008.

dobro veche

staklenim korakom i s ipodom u ruci (poshto stalno mijenjam pjesme i biram u hodu shta mi se slusha) jurim svom stanchicu i samo chekam da smjestim dupe na domace sjedalo. onako ni ljuta ni ne ljuta, ne pripadam ja ovom svijetu, samo vidim da neko hoda uporedo sa mnom. navikla na svakakve strance i koji me pitaju za pravac, sklanjam jednu slushalicu s uha i pokushavam da ukapiram shta me lik pita. nekako, na nekom intuitivnom nivou, osjetim da ovaj dobro zna i gdje i shta se nalazi... znachi pita neshto drugo.
- dobro veche, je li udobno da se upoznamo? (shmekerski osmjeh, ili ne bash tako shmekerski)
- o, nemoj molim te sada... (zbunjena i samo bih pobjegla, ali to ne bi bilo kulturno)
- ah, zashto?
- ma ne upoznajem ti se ja tako lako...
- aaa, neshto nije dobar momenat?
- ma nikako...
- a da ti ja ostavim moj broj, pa mi se javi kad bude udobno?
- aa, nemoj, necu ti se javiti
- a shta znash, da ja tebi ipak ostavim broj, onako za svaki sluchaj. mozhda se predomislish?
- ma nemoj, nemoj... nije to dobro

hebiga... to je vasha yazza... de sad neko da mi protumachi. shto nije bio udoban momenat i shta ja znam shto se ne upoznajem tako lako?

i shta je on mene na ulici nashao upoznavati???

samo se zhalimo kako nema frajera i kako se vishe ne upoznajemo, a kad se neko pojavi, chak mu ne dash i shansu. nosio je u rukama kljucheve od kola i onaj auto-radio-kasetofon-cdplejer. izgledao totalno normalno - ni lud ni neshto posebno.

ja kao da se svaki dan upoznajem sa sto ljudi pa mi sad malo dosadilo.

a ko zna zashto je to dobro...

u stvari, interesuje me shta biste vi uradili da se to vama desilo?
- 20:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.08.2008.

molitva

pobjeci, ali kako od onog shto je u nama
neki djavo sa ljepljivim usnama
dok godine klize niz obraze
neka vrijeme mijenja se

vrtile mi se dvije stvari u glavi - jedna o vremenu, koje mi se ovih dana i svidja i ne svidja, ali o tome ce kasnije biti rijechi, i druga - ova pjesma u glavi. tachnije refren. chudila se otkud mi te dvije stvari u isto vrijeme, a kad sam napisala rijechi refrena ovdje, tad sam i skuzhila kakva je povezanost.

elem, ja sam danas smislila svoju danashnju molitvu universumu:

dragi moj universume, ti koji si svuda oko nas
uchini, molim te, ali stvarno te molim,
uchini da u srijedu naglo zahladni, ne bi li tvoja yazza mogla obuti svoje ravne kozhne cipelice
one svijetlo zelene, shto su joj spasile i kosti i mishice u evropskim lutanjima
i dozvoli da se mogu obuci farmerice a da se ne crkne od vrucine
i molim te, dragi moj jedini universume, uchini da u chetvrtak pochne lagana kishica,
sa niskim temperaturama i sivim oblacima
i uchini da u petak opet bude nebo sivo i da kishica polako kaplje
a u petak uveche, kad padne mrak, uchini da pljushti i da sijeva i grmi
i da je jako jako hladno, ne bi li moj ventilator malchice ohanuo (i odanuo)
i nek bude svjetlost i bura i 'ladovina!!!

a u subotu i nedjelju uchini opet da bude jako, jako hladno
i kishno i nek ima i vjetra, da me bude pravo straj otvoriti prozore
i izaci iz kuce

i sve to ne bi li malo odmorila od ovog teshkog, vruceg ljeta
i ne bi li uradila sto stvari, koje
ako mi ti, universume moj jedini, ne uslishish molitve,
nema shanse da uradim
a to znachi da nishta ne uradim shto uraditi trebam

a trebam sto stvari....

zato te ja, universume moj jedini, molim
da se vrijeme promijeni i da bude
s voljom tvojom i bez mog uticaja
tek nekih deset-jedanaest celzijevih
i to preko dana.
a nocu da bude i minus jedan
samo da nekako prezhivim
i da dochekamo jesen

eto, universume, to bih te ja molila.

neka vrijeme mijenja se!...
- 20:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.08.2008.

umorna od vikenda

jedva chekam sutra ujutro da krenem na posao. ova dva dana su me bash umorila. a nisam stvarno nishta radila - samo sam odmarala. ne znam kako, ali eto sad sam stvarno umorna.
juche chitav dan na bazenu, danas kafica s prijom, aromaterapija masazha, shoping i frizer. i sva sam slomljena od umora.

je li se vama kad to desilo??!
- 19:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.08.2008.

pack your memories and leave...

sretnem danas druga, nisam ga vidjela ima sto godina. ili bar tri mjeseca.
lik se pravo iznenadio da me vidi.
- hej, otkud tebe??
- eto, nadjem se ja tu i tamo :)
- nisi u shpaniji??
- pa bila sam vec. vratila se.
- aha... ama zar se ti nisi odselila?
- gdje da se selim?!
- pa u shpaniju!
- otkud ti to??
- aha... pa plamen mi rekao da se selishi ja kontam ti vec odselila.
...
- a josh zhivish u...?
- da, shto pitash?
- pa nishta... onako...
- ? kako to onako?
- pa meni plamen rekao da si ti i stan otkazala, i da si spakovala sve stvari i otishla.
- gdje sam ja to otishla?!
- pa u shpaniju. odselila.
- kad je on to tebi rekao??
- pa ima sigurno mjesec i po...

samo da napomenem, da ovaj shto me sad iseljava nema veze s onim shto mi je oglas pustio da prodajem stan (kojeg nemam) jerbo selim u inostranstvo.

kad su me pokushali iz bih seliti, mi smo stvarno spakovali stvari.

Pack your memories and leave
And run as far as you can
Let the song in the breeze
Take you by the hand
- 20:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 05.08.2008.

hm.

hm, gledam ovaj blog. svratim svako malo u nadi da je neko od vas neshta napisao. hm.

otvorim svoj account, znam da vas ima shto chekate kad ce se vasha vjeshtica vratiti i isprichati vam prichu.

hm. otvorim ja account, ali neshto me stalno zaustavlja. valjda kako mi se svashta neshta izdeshavalo zadnjih mjesec dana pa sam osjetila shta je snaga rijechi i kako neke stvarno budu abrakadabra, pa me chisto vishe strah prichati.

elem. ne znam ni odakle da pochnem. koja je epizoda ove serije najjacha i najvishe bi vam se svidjela ili bi vas na neki nachin dotakla, makar vam se uopshte ne svidi.

hm. hm hm hm.

uff... eto - neki bi rekli - dosta vala za jedan post - toliko hm-avica u jednom dahu...

elem ajmo od danas. evo rahatlishem s breezerom pred ekranom. i pola sata buljim u ekran i nemam pojma shta da vam napishem. pa cu pokushati bar rezumirano, onako po item-ima.

- dogodila se neka chuda lijepa i sva leprshava. ono, leptirici i te fore.
- bila na moru. (sad bi me neki od vas udushili da sam tu - hebi ga, 13 dana lutanja po shpaniji, italiji, beogradu i francuskoj meni se svodi na "bila na moru". evo da vas ne razocharam - upoznala strava ljude, odradila jedno veselo pijanstvo, odnijela enormno veliku chashu iz bara...).
- vratila se smrvljena s puta, otishla na masazhu - naravno - i ozhivjela.
- primila zaplashujucu poruku kako ce mi unishtiti zhivot i bolje da se ne vracam.
- bila optuzhena da sam bivshem napravila neku crnu magiju pa mi je pustio oglas da prodajem stan (onaj kojeg nemam...) pa me dva dana stalno zvali ljudi da pitaju za stan.
- provela dva dana na bazenu i u ponedjeljak patila od sunchanice.
- zamislila zhelju da idemo pod shatore za vikend pa sad molim boga da mi ne pokvari planove.

da, najljepsha je stvar shto smo uspjeli organizovati te spontane shatore za vikend i ako sve bude ok, a kad znam drushtvo, ne more fulat, jedva chekam subotu.

jedva chekam i petak.

sad sam se fino zavalila i nish me ne more pomjerit i jedva chekam subotu ujutru da krenemo.

pobjeci negdje daleko shto dalje
gdje ne trebaju pilule za spavanje
- 20:36 - Komentari (8) - Isprintaj - #