pobjeci, ali kako od onog shto je u nama
neki djavo sa ljepljivim usnama
dok godine klize niz obraze
neka vrijeme mijenja se
vrtile mi se dvije stvari u glavi - jedna o vremenu, koje mi se ovih dana i svidja i ne svidja, ali o tome ce kasnije biti rijechi, i druga - ova pjesma u glavi. tachnije refren. chudila se otkud mi te dvije stvari u isto vrijeme, a kad sam napisala rijechi refrena ovdje, tad sam i skuzhila kakva je povezanost.
elem, ja sam danas smislila svoju danashnju molitvu universumu:
dragi moj universume, ti koji si svuda oko nas
uchini, molim te, ali stvarno te molim,
uchini da u srijedu naglo zahladni, ne bi li tvoja yazza mogla obuti svoje ravne kozhne cipelice
one svijetlo zelene, shto su joj spasile i kosti i mishice u evropskim lutanjima
i dozvoli da se mogu obuci farmerice a da se ne crkne od vrucine
i molim te, dragi moj jedini universume, uchini da u chetvrtak pochne lagana kishica,
sa niskim temperaturama i sivim oblacima
i uchini da u petak opet bude nebo sivo i da kishica polako kaplje
a u petak uveche, kad padne mrak, uchini da pljushti i da sijeva i grmi
i da je jako jako hladno, ne bi li moj ventilator malchice ohanuo (i odanuo)
i nek bude svjetlost i bura i 'ladovina!!!
a u subotu i nedjelju uchini opet da bude jako, jako hladno
i kishno i nek ima i vjetra, da me bude pravo straj otvoriti prozore
i izaci iz kuce
i sve to ne bi li malo odmorila od ovog teshkog, vruceg ljeta
i ne bi li uradila sto stvari, koje
ako mi ti, universume moj jedini, ne uslishish molitve,
nema shanse da uradim
a to znachi da nishta ne uradim shto uraditi trebam
a trebam sto stvari....
zato te ja, universume moj jedini, molim
da se vrijeme promijeni i da bude
s voljom tvojom i bez mog uticaja
tek nekih deset-jedanaest celzijevih
i to preko dana.
a nocu da bude i minus jedan
samo da nekako prezhivim
i da dochekamo jesen
eto, universume, to bih te ja molila.
neka vrijeme mijenja se!...
Post je objavljen 25.08.2008. u 20:23 sati.