Pitao jednom tako jednog vrli pitac neki:
Kto je ta sto je ta da prostis
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostis jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostis
I hladna i gladna
I k tomu jos
Da prostis
Prkosna
Od
Sna mak dizdar
U lijepom starom gradu Višegradu,
gdje duboka Drina vjekovima teče,
ostade mi samo tužna uspomena,
ašikovah s dragom skoro svako veče.
Pa i jutros slušam pjevaju slavuji,
na Bikavcu brdu grada Višegrada.
Ustaj curo mala, ružo procvjetana,
već je zora rana Drinu obasjala.
Evo sam ti doš'o, sjedim na Bikavcu.
Slušam Drina huči, novi dan se sprema.
Sve je kao nekad, pjevaju slavuji,
samo tebe draga na Bikavcu nema.
Višegrade grade, gdje je moja draga?
K'o da sa mnom nikad sretna nije bila.
Gledao sam Drinu dok me je ljubila,
zar je naše noći već zaboravila. sevdalinka
todor kolev
Svanulo je zlatno jutro iznad splita
Ja sam tebe gladna, prilično i sita
Ne trebam ja šečer, nisam više dijete
Prošle su me zlato, čak i tridesete
Stoput sam se ja ko' brod nasukala
Zbog tebe, zbog nas sebe brukala
Palila sam kamen, topila sam led
Sad više ne mogu na tebi je red
Živjela sam dvaput bez tebe i s tobom
Hajde sada idi, idi s milim bogom
Preživjet ću ja bol, zavit ću si rane
Ne pamtim ja tugu samo sretne dane
Stoputa sam ja na hridi izronila
Ranjena i bolna tebe čekala
Palila sam kamen, topila sam led
Sad yiše ne mogu na tebi je red
Slomio si sve u meni
Slomio za sva vremena
Možda sam još mogla
Sretna biti
Nekom drugom biti žena alka vuica
Zar i svila
ljubav mila
ziva mi je rana
koncem bola po mom srcu
veze svakog dana
spavas li
dali si tuzan k'o ja
dok more sad je tvoja obala
k'o ja
trazim te budim te
ruke ti hladne
tu sam, a zivim bez nade
spavas li?
dali si tuzan k'o ja
dok more sad je tvoja obala
hej, suzice, brojanice
more ti je postelja.
prosao si sve stanice,
samo meni vise doci neces.
ja jos umirem
Bogu dusu ne zalim
od uvek, volim te, zauvek
da ti bar jednom kazem sta mi je nedelja
kad me jutro bez tebe doceka
hej suzice brojanice
more ti je postelja
prosao si sve stanice
samo ja ..
Bogu dusu ne zalim
bole nedra k'o jedra
da zivot me napusti jelena tomasevic
Ne znam šta da radim sa sobom
Na što misli da bacim
Stvaram polako pjesmu o tebi
Gledam tvoje tijelo
Ludujem za njim
I ponavljam u sebi samo jedno
Hej poljubi me
Pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me
Hej poljubi me
Pa se privij ti uz mene
I zapjevaj
Ako znaš
Ooooooo bilo što
Želim da se stisnem uz tebe
Da te milujem
Da ti šapućem na uho bisere
Da pričam o slobodi
Da se glupiram
Da ti kažem oh ti ludo jedina azra
Nocni program na radiju,
u kujni su buba-svabe,
voda kaplje u lavabo,
sve je ovo bilo dzabe.
Soba puna ocajanja,
nemam kud ni da bezim,
dozivotno ista sranja,
pokraj tebe mrtav lezim.
U 2 ce cistaci odneti djubre,
u 3 ce donet jogurt i mleko,
u 6 ces krenuti na posao,
u osam cu biti daleko.
Gledas osmeh na mom licu,
nemas pojma sta on krije,
poslacu ti razglednice,
pozdrav iz Tunguzije. riblja corba
Hej moja dusice izbaci bubice iz svoje lepe lude plave glavice,
ne budi dete
obuci papuce, dodaj mi jastuce, nezno me zagrli i ponasaj se prirodno
skuvaj mi kafu napravi sendvic lepo ugosti i zadovolji me,
hej moja dusice ostavi lutkice koje te jure i stalno ti dosadjuju
ne budi dete
kupi mi haljine srebrne lancice crvene maline i kartu do Amerike,
znamo se skoro vec 10 dana - daj mi svoj auto
i kljuc od stana.
Hej, na sveze mleko mirise dan
ptice pevaju na sav glas
jutro njise vetar
dodirni mi kolena to bi bas volela,
hej, plavo nebo zuri u stan
zuti leptir mazi moj vrat
jutro njise vetar
dodirni mi kolena to bi bas volela. zana
Dijete u noci kao ti i ja
Dijete u noci kao ti i ja
Stranac u prolazu kao ti i ja
Cvijece na granici tone u san
Zena u krevetu kao ti i ja
Zena u krevetu kao ti i ja
dodir usana,oznojena tijela
Daleko od ljubavi,kao ti i ja
Jutro na obali kao ti i ja
Jutro na obali kao ti i ja
Napusteni brodovi plivaju lijeno
Rastocene olupine kao ti i ja azra
Evo malo sam se potrudila da pronadjem prevod na netu za moj omiljeni Mesin citat, no ono shto sam pronashla nije mi se uklapalo u moje vidjenje kako bi taj prevod trebao izgledati.
Zato sam ga sama prevela, kako se meni svidja. Mozhete dati konstruktivne kritike i prijedloge kako bi po vama trebalo biti.
"It might seem absurd but I was a man with things from yesterday, and I want to be a man with things from today - different, perhaps even contrary to the old one, but this still does not disturb me, because a man changes constantly and it is a sin to ignore your conscience once it speaks. "
Rachunam znate ga na bosanskom, pa ga zato ne citiram ;).
shta bih ja bez mese... malo malo, pa opet njega spomenem. on mi dodje k'o brat po jeziku, jer ne znam shta bi nas drugo moglo vezivati...
"Ne mogu da pricam šta je bilo u Hocinu, u dalekoj zemlji ruskoj. Ne zato što ne pamtim, vec što necu. Ne vrijedi pricati o strašnom ubijanju, o ljudskom strahu, o zvjerstvima i jednih i drugih, ne bi trebalo pamtiti, ni zaliti, ni slaviti. Najbolje je zaboraviti, da umre ljudsko sjecanje na sve što je ruzno, i da djeca ne pjevaju pjesme o osveti."
ali uvijek me obori s nogu. uvijek mi dodje nekako kao melem na dushu, kao izgubljena domovina, kao sushtina mene same...
"I don't care if Monday's blue,
Tuesday's grey and Wednesday too
Thursday I don't care about you
it's Friday I'm in love!!!" na na na na na
a onda u nedjelju zapochnem jednu drugu i s njom se probudim u ponedjeljak:
"Tell me why I don't like Mondays,
Tell me why I don't like Mondays,
Tell me why I don't like, I don't like, I don't like Mondays
I wanna shuuuuuuut the whole world out..."
Ide mi se kuci. Ide mi se negdje u bosnu. Ide mi se kod Ivane. Ide mi se na Machkovac. Ide mi se u Sarajevo. Ma samo na par dana, da udahnem svjezheg vazduha. Samo da napunim baterijice. Tolko. Ide mi seeee :'(
A onda kad pogledam realno, samo mi se ne ide na posao...
danas sam mrgud. bila sam kefalo*, ali sam prije 15 minuta postala mrgud.
malo shto sam uopshte morala iz kreveta, malo shto kashljem neprestano, malo shto umjesto da negdje odmaram uz obalicu ja zhivim u hladnoj i vjetrovitoj sofiji gdje je ove zime snijeg blagovolio da pada, malo shto mi je radno vrijeme od jutra do mraka, malo shto me pored toga vuku po negim zvanichnim "partijima" na kojima osim shto izgubim vrijeme nishta drugo se ne desi. sve to malo. nego mi na sve to odozgo odmah serviraju loshe vijesti u kancelariji. ma i da nisu tako loshe, serviraju mi ih na nachin koji mi govori da bih ja to trebala prihvatiti kao loshe vijesti. nemam sila za to. nos mi curi i jedino do cheg mi je trenutno jeste da izvadim papirnu maramicu i obrishem sline.
vash mrgud.
_______________________________________
*) Kefalo bi se u stvari trebao zvati ceifalo, jer mu ime ide od glagola "ceifiti"= uzhivati, radovati se, i od imenice "ceif" koja znachi uzhivanje.
Jeste li razmishljali ikada o tome koje su stvari bez kojih jednostavno ne mozhete zhivjeti?
Ehet ja jesam. I bezbeli stigla do zakljuchka da postoje dvije stvari bez kojih vasha yazza stvarno ne bi mogla opstati. I to su sir i kajmak! Ma sve mi drugo mozhete uzeti, ali sira i kajmaka mi ostavite da mi se dusha ne onesvijesti!
Ehet tolko za danas!
ljubi vas vasha yazza i ode pokajmachiti makarone s parmezanom!
Tryin to say Im sorry, didnt mean to break your heart
And find you waitin up by the light of day
Theres a lot I want to tell you, but I dont know where to start
And I dont know what Id do if you walked away
Ooh, baby I tried to make it, I just got lost along the way
But every time I look at you, no matter what Im goin thru, its easy to see
And every time I hold you, the things I never told you, seem to come easily
cause youre everything to me
I never really wanted to let you get inside my heart
I wanted to believe this would soon be ending
I thought it wouldnt matter, if it all just came apart
But now I realize I was just pretending
Ooh, baby, I know I hurt you, but you can still believe in me
Its gonna take a little time to show you, just what you mean to me, oh yeah
It seems the more I get to know you, the more I need to make you see
Youre everything I need, yeah
Oho, I need ya, I need ya, I need ya...
Ooh, baby, baby, baby, I know I hurt you, but you can still believe in me
Ne mogu da shvatim jednu prostu stvar: zashto se upala mishica osjeti tek sutradan???
Prije shest godina sam prvi put otishla na klizalinje. Pripremila sam se prvo psihichki da ce to biti proces padanja i ustajanja. Tachno tako: padash i ustajesh, padash i ustajesh... bash kao i sam zhivot - padovi i usponi i u medjuvremenu sloboda kretanja... Tad sam se bila dogovorila unaprijed s jednim dobrim prijateljem da ce se brinuti o meni i drzhati me za ruku i uchiti me da klizhem. Pa, bilo je predivno. Nemam pojma koliko sam puta pala, koliko puta ustala, no samo pamtim onaj divan osjecaj slobodnog kretanja. I slijedecih sedmicu dana upalu svih jebenih mishica tijela. Ali svih mishica kojih se mozhete sjetiti...
Prije par dana mi je palo na pamet da se na ulazu u moj park odnedavna nalazi "najvece" klizalishte na otvorenom na Balkanu. 1200 kvadratnih metara. Hm... Provalila sam jednoj prijateljici da bih rado na klizanje i nakon 2 minute mi se javio bivshi kolega da mi predlozhi da idemo klizati! E shto ti je internet - chudo Bozhije! Dani mu rekla i on odmah prihvatio!
Dakle, krenem ja, sva nesigurna i jedina mi je utjeha bila shto sam znala sa se svakog trena mogu otkazati, a i svakako nije vazhno uchestvovati, vec je vazhno htjeti uchestvovati... Kako bilo...
Ma fakat me strah uhvatio! Toliko je ljudi oko mene lomilo ruke, noge, ramena, pete... Ja josh nikad nisam i ne zhelim da to osjetim. Toga me pravo strah.
Prvo sam se nadala da nece imati klizaljke mog broja. Smola! Imali su. Onda dok sam ih obuvala me uhvatio grch u desnom stopalu. Hladno, care, hladno! Fakat zima! No, ajde sve polako!
Onda sam se jedva nekako dovukla do ledenog bazena. Pisalo je da sa klizaljkama mozhete hodati samo po gumenim stazama, ali tih gumenih staza nije nigdje bilo.
Onda sam krenula polako, polako pokraj ograde. Josh malo, samo malo, samo se drzhi za ogradu...
Onda su me malo vukli, jedan stari kolega, poslije jedan novi kolega... neka vajda i od mojih chestih promjena posla...
A onda sam odluchno krenula sama... prvo na 20 cm od ograde, onda chitavih 50cm, onda metar...
Prvi put mi se desilo u zhivotu da chujem da mi neko pricha iza ledja i da se osjetim ponosna na to shto sam chula: "ej, prati ovu - postaje sve bolja!" :)))
Da dragi moji i drage moje! Vrijedilo je ustrajati!!! Idem ja opet na klizanje!!!
Nakon tih 55 minuta klizanja rachun je bio ovakav: boga-pitaj-koliko krugova i samo-jedan-jedini pad na dupe!!!
Chim sam obula chizme i osjetila stabilno tlo pod nogama nazvala sam mamu i rekla joj "upravo sam bila na klizanju i samo sam jednom sjela na dupe! nisam ti htjela ranije reci da cu ici na klizanje, da se ne sikirash!" a ona je rekla "ma samo ti klizhi dupe!" :-D
I sad mi stvarno nije jasno zashto juche nisam nishta osjetila, a danas imam upalu mishica... Onako laganu, ali se osjeti...