yazza

ponedjeljak, 24.09.2007.

after party



Josh slika s partija: tillate/bg
- 10:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 22.09.2007.

pred izlazak


Evo sjedim skoro pa zadovoljno i razmishljam shta vam sve trebam reci.
Idemo s kraja :):
Vecheras izlazimo, odavna mi se nije tako negdje izlazilo. A samo da znate otkad vam ja nisam izlazila u klub!! Totalno sam zaboravila kako se treba obuci za tamo!!! Ali to me nece sprijechiti, obecavam vam! Josh par sati i slushacemo predivnu muziku g-na Pompougnac-a. Ako vam nishta ne govori ime, to je lik koji radi project "Hotel Costes". Elem, eto sluchajno nabasala na info da ce biti u Yalta clubu vecheras i T. i ja smo tamo ;). Dobro pa imam T., ona je moja vjerna club-girl-friend :))). Izgleda da mi niko u okruzhenju ne slusha savremenu muziku osim nje. Samo da se neshto ne zezne kod nje do vecheras.
Josh da kazhem da je gore navedeni u prezimenu i slici DJ bar na slici faca i po i da se mom buducem tlo polako pomjera pod nogama ;)...

Eh, o mushkarcima... Shta reci, osim da nikad nisu tu kad vam trebaju :(. Od njih toliko, meni nema ko pomoci sa itisonom :(... Da ne prichm da sam se uhvatila za glavu kako cu okachiti ove moje savrshene nove zavjese. Danas sam nashla moje predivne zavjese :). Lanene, sa shtampom. Detalji su listovi u dvije nijanse zelene. Taman u tonu sa mojim Bendzhijem :). Ode u helac moja ideja o stanu u narandzhasto-plavim tonovima. Sve su prilike da ce tonovi ipak biti plavo-zeleno-zhuto-bijelo.

Osim shto sam u rekordnom roku danas kupila zavjese i itison, koji ce mi dostaviti tek u chetvrtak, jer treba doci na red (shto me tjeshi - to znachi da nisam ja jedina u ovom gradu, koja oce itison, a nema kola niti muzha, koji bi joj pomogao... mada znam da to nije dovoljan dokaz, ali eto tjeshim se...), osim tog sam KONACHNO (HALELUJA!!!) kupila boje za staklo :). A sinoc sam konachno prvi put ukljuchila rernu. Dodushe nije mi jasno shto nece da radi ako joj nije ukljuchen elektronski sat, no koga briga kako ne radi, vazhno je da znam kako RADI. I kupila sam i chetkice. I nashla sam odgovor na jedno moje pitanje za moj nero i kako da snimam na dvd i kupila sam nekoliko diskova za dvd. I kupila sam si i cipele, sinoc jedne za suknjice, a danas jedne sa shnurama za kishu. A sve to, drage moje i dragi moji, znachi da cu ja do slijedece plate sjedit doma i prati zavjese, pa ih stavljati na prozore, snimati filmove i ine rabote na diskove, farbati staklene teglice i shta sve nadjem staklenog, ici pjeshke na posao i pripremati si hranu doma, uglavnom peci, mozhda i pitu razvuchem. I nikakvi izlasci, jer treba od necheg zhivjeti, a ja mrzim da uzimam pare na zajam. Ehet mi sad cipele za kishu! Sad nemam nikakvog opravdanja. Sad valja shtediti ;)...

Je li vam to puno informacije za danas? a josh vam nisam rekla da sam bolesna i da pijem tabletice i vitamine i kuca mi mirishe na voce.

E sad preostaje da izmislim shta cu do djavola obuci vecheras?!!! Imam odjecu ko neka baba! Trebam izroviti neshto klubsko.... aaaa sjetila se !!! BINGO!!! Sivu Kenvelo bluzicu. I farmerice. I valjda ce to biti ok. AKo ne, crnu bluzicu i farmerice. Uh :( a treba i se okupati i kosu srediti...

Uh. Uh. Uh. ... Tipichno zhensko - nikad nemam shta obuc...
- 17:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.09.2007.

shta je dobro...

dobro je kad vam se desi neshto dobro, pogotovo kad je totalno otkacheno. dobro je kad vam bivshi dechko koji vas je ostavio zato shto mu niste dovoljno romantichni, a vi ne poznajete romantichniju osobu od sebe. pa vam se onda pojavio niotkuda bash onda kad vama proradi sva romantika i ne zhelite biti s nekim ko vas voli manje nego najvishe na svijetu cijelom. pa ja!
dobro je kad se skrshite od posla a onda dodjete kuci umorni, skrhani, nikakvi i pustite tv i ugledate svog omiljenog doktora kako se uchi da vozi skateboard :))) i osim shto nema shtap, ne shvatam kako, ali izgleda mladje i jebozovnije nego ikad! nevjerovatno! i i dalje je najinteligentniji lik od poaro-a do danas.
e, nije dobro kad vas nazove draga prijateljica i kazhe da je s klincem u bolnici :( nikako nije dobro to. niti je dobro kad na praznik svog grada (usvojenog dodushe...) ne mozhete sici do centra i uzhivati u zbivanjima :(. i nije dobro kad vam drugi po znachaju doktor kazhe da ga brine vashe stanje a vas brine josh vishe njegovo... no hajde sad, mladi smo, regenerishe se organizam.
najbolja stvar u svemu je shto cu ja kad se naspavam da budem mladja neg jutros ;) i shto vishe nemam napade flash-back-a. i jedem palentu, ako hocete vjerujte mi. i vec imam onaj metar za mjerenje soba pa bih mogla i stici ovih dana da izmjerim dnevnu i da kupim tepih. i cipele. i mozhda sto i stolice. i mozhda i zavjesu. i isto tako boje za bojanje stakla.

najgora stvar u svemu tome je shto me jedan lik proganja, na zhalost samo u mojim mislima... sad kad pogledam shta sam proshli put pisala, podsvjesno sam ga chak i na blog stavila :(. kad ga se samo sjetim loshe mi dodje :( tako me vuche za nos, tako me zna iz takta izbaciti svojim samim neprisustvom :(. no neka, vraticu ja to. kad tad!

dobra stvar je shto znam gdje mi se ide za novu godinu. hocu u dublin! eto. losha stvar je shto nemam s kim. pa ako vam padne na pamet da mi nekako pomognete da odem u dublin ali da ne chekam novu godinu sama kao neko siroche, bicu vam zahvalna ako mi odgovorite...
- 23:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 05.09.2007.

Viktorina. No google, please! iliti Ko josh chita knjige...

Evo mali zadatak - imate tachno 10 sekundi da kazhete chiji je ovo citat - i ako mozhete to bez pomoci "google"-a, onda je super.

„A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni tko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a neprihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.”

Interesantno, upisala sam mu ime u wiki i izbacilo je tako puno verzija - mislim, textovi su slichni, nije da ima ko zna shta novog u nekoj od njih, nekako se chak jedna na drugu nadopunjuju. A jezici su totalno razlichiti. NIje mi jasno samo kako sam uspjela prochitati vecinu... Zbunjujuce. Ja se pitam chak i da li bi on sam - on koji je imao briljantan um, moc besprijekorne analize i izrazhavanja u mikro-prezicnom maniru -pitam se da li bi mi on mogao objasniti o chemu se radi. Jer meni vishe nishta nije jasno. Situacija me totalno podsjeca na vir - vuche me, vuche, i shto sam blizhe, to sam i dublje i to me jache vrti u krug, u krug i dole... I dublje i blizhe i sve vishe u krug...

Neki dan sam s kolegom prichala o tome kako djeca ne chitaju knjige. Danas mi Makedo poslala Dezhulovicev text. Pa boga im, kad se zamislim nad situacijom, ni meni se nishta vishe ne chita.

Mi smo balkanci unikalna pojava, ne znam da li da pripremim peticiju da nam pomazhu i chuvaju nas kao ugrozhenu vrstu, ili da zamolim da nas fino i lagano zabrane, kao one E330 i slichne tvari... Kao shtetne materije. Jer mi od svega napravismo sprdnju. Od jezika, od knjizhevnosti, o drzhavi i da ne govorim... Mislim - zbog nas treba sve definicije iz korijena promijeniti. Ama sve...

Chudim se da li da ustanem ili da odustanem. Treba i mene ukinuti. I zabraniti. Kao onog shto su ga prvo u njegovoj kuci zabranili da bi mu time otvorili vrata svijeta i uchinili da mu knjige u roku odmah budu preveden na bar 15 svjetskih jezika, od kojih bar 5 balkanskih.

Mislim, toliko smo nestabilni, da nam je jedina konstanta promjena i - bar u zadnjih 15 godina - raspad je nasha stihija. Toliko smo nestabilni, da mi nije jasno shta strani investitori tu trazhe, chemu li se nadaju. Te strane investicije mi se chine kao naivna umjetnost. Kao kad se plavusha ofarba u crno. Eto tako mi se to sve chini.

Nama prvo ne valjaju drugi, jer su takvi i onakvi. Onda ne valjamo ni mi sebi, jer shto bismo se mi od drugih odvajali?! Poslije nam ne valja ono shto je bilo, osim ako nam ga nisu nasilno oduzeli, a ni tad nam bash nije bilo jasno. Samo daj ti nama dobre ekonomske uvjete i onda cemo biti sretni i zadovoljni. Sistem vrijednosti... Ma dje ba?!...

Htjeli bismo da nas poshtuju, a sami sebe pogazismo. Nishta se nismo promijenili, osim na gore. I tonemo tako fino, laganini... Koliko nas zna o chemu je on pisao? Ali ne pitajte google, molim vas! Interesuje me jesmo li ishta upamtili, osim onog pitanja istorijskog koji je Vedad Spahic zadao pochetkom 90-tih: "Hocemo li i dalje gimnaziju zvati njegovim imenom?".

A onda - ako smo se icheg sjetili - ocutimo "nek mu je vjechna slava i hvala!"... Onako, bez povoda...

„Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav.”
- 00:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #