yazza

petak, 27.04.2007.

uspjeti i ne uspjeti



postoji ogromna razlika imedju uspjeha i uspjeha. meni je uspjeh neshto shto mozhe i deshava se svakodnevno. naprimjer kad se prije podne iznervirash jer si nervozan, ujedash, nemash pojma shta ti je, ali si sva klupko zhivaca (a kad skuzhish shta ti je - protivno svim psihoterapeutskim teorijama - ne bude ti nishta lakshe, jer znash da te cheka 7 dana kad se sve svodi na tvoju zhenstvenost). Pa josh je radni dan - ne znam shta bi mi gore - to shto je radni dan ili shto da je bio slobodni dan bilo bi odvratno da si takog raspolozhenja. I onda tomu dodash da si se s prijeteljem dogovorila da kupi karte za koncert Vaya Con Dios, i o je trebalo da se desi josh u nedelju, a danas je chetvrtak i on josh nije nishta preduzeo po tom pitanju. Onda te prijateljica zeza - kupi mi dvije karte, kupi mi jednu kartu, ne kupi mi dvije... Idi pa si kupi!!!

Provjerim za karte - ostale samo one od 40 leva na vishe. Otkud znam onda koliko karti da uzmem - ako je nekom puno? Mislim, meni ne mozhe biti puno za VCD - i sto da je ja bih otishla! To je grupa chije su mi kasete bile biblija - nemaju oni potrebu da me chekaju u nekom posebnom raspolozhenju - samo mi ih pusti u svako doba i u svakom mom stanju i sve je ok! I sad zbog toga shto sam rachunala na nekog ja mozhda necu otici na taj koncert! Pa pobijesnila!!! Jesam totalno!! I rekla "Znate shta - ja cu na kraju sve da zaje.m, i da odem da si kupim jednu kartu i sama cu da odem na taj koncert!" I da nisam dobra i puna razumijevanja to bih i uradila, ali zhao mi ih. Uzhas! Nije me bilo dva dana, nisam bila u Sofiji. Oni su svi ili tu. Ja sam jedina koja u kuci nema kompjuter niti internet. Mogao je svako od njih 20 puta kupiti karte. E je.e me to shto niko nije ni pomislio shta se deshava, niko se nije ni zainteresovao shta se deshaa - jesu li kupljene karte, je li sve ok. ma ... nemam rijechi.

i onda sam uspjela da se ni sa kim ne posvadjam da nikog ne tjeram u lijepo stanje (p.m.) i da odem i kupim ulaznice za dva sata raja na zemlji. i josh su imali josh od 20 leva - ej to samo ja mogu - kad se svi zhale kako josh prije dvije sedmice nisu uspjeli da kupe karte po 20 leva, jer su bile rasprodate imidietli, ja odem ne u centar za prodaju karata, vec u obljizhnju prodavnicu za telefone - mislim mobilne - i tamo nadjem... genije...

eto to je uspjeh!

sitnica :)

idem ja, dragi moji na vayu 9 juna! samo da datume ne pomijesham! a mozhda odem i gledati george-a michael-a. ako promijenim mishljenje o koncertima na stadionu. neshto mi se ne svidja ideja da me guraju po stadionima...

a kad ce robbie doci?
a zheljo?

ej, ne postoji potpuna sreca...
- 10:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 20.04.2007.

sweat spring o'mine

slatko moje proljece! evo te opet! dobro mi doshlo s mojim osmijesima, mojim radostima i malim brigama. dobro mi doshlo sa svim mojim hebenim alergijama.. evo sva sam ti se osula... svaki minut mi se pojavi nova crvena tachka, koja boli, svrbi, peche... mazhem se gelom protiv alergija no nishta ne pomazhe - taman jednu namazhem, pojavi se druga... sva sam na tufnice... uh mama... a volem proljece... pokushavam se sjetit od chega mi je sad izbila alergija i jedino chega se sjecam je lazh... moracu je pocheti izbjegavati.

danas je etak, vrijeme je za izlazak s prijateljima - pivo na tochenje i pomfrit. vec mi mirishe mmmm... sutra je subota - vrijeme za zhenski izlazak - vode me na zhurku.. u nedjelju idem vidjeti malu bebu - mozhda chak dvije - a uveche ce drushtvo doci da spremimo neshto za jelo i da se zezamo... odlichno. obozhavam proljece. joj, josh samo da mi prodje alergija. :( mozhda su buve. ali otkud mi buve :( mamamamamamama ako popijem tabletu alergozana mogu se oprostiti s pivom - te tablete tako uspavljuju, da bih namah zaspala, bilo gdje - i to mi se deshavalo - samo mi klone glava... ochi se zatvore... havarija... istrpicu ja tu alergiju... nek se ona pojavljuje... uh...

pa sretno vam proljece i chuvajte se pchela! ;)
- 16:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.04.2007.

the beautifull mistake

obozhavam g'n'r .. grhhghrhhh.. ovo pjeva the beautiful mistake, ali nishta, nije losha obrada.. sigurno bi mi axl bolje prijao... fuckin' inhibirano... eto tako se osjecam... fucking inhibirano... ono, nemogucnost pokreta... ja bih da mi je slash tu i da mi shogod odsvira... no... hebi ga...

When you're talkin to yourself
And nobody's home
You can fool yourself
You came in this world alone
(Alone)

So nobody ever told you baby
How it was gonna be
So what'll happen to you baby
Guess we'll have to wait and see
One, two

Old at heart but I'm only 28
And I'm much too young
To let love break my heart
Young at heart but it's getting much too late
To find ourselves so far apart


I don't know how you're s'posed
To find me lately
An what more could you ask from me
How could you say that I never needed you
When you took everything
Said you took everything from me


Young at heart an it gets so hard to wait
When no one I know can seem to help me now
Old at heart but I musn't hesitate
If I'm to find my own way out


Still talkin' to myself and nobody's home
(Alone)


So nobody ever told us baby
How it was gonna be
So what'll happen to us baby
Guess we'll have to wait and see


When I find out all the reasons
Maybe I'll find another way
Find another day
With all the changing seasons of my life
Maybe I'll get it right next time
An now that you've been broken down
Got your head out of the clouds
You're back down on the ground
And you don't talk so loud
An you don't walk so proud
Any more, and what for


Well I jumped into the river too many times
to make it home
I'm out here on my own, an drifting all alone
If it doesn't show give it time
To read between the lines
'Cause I see the storm getting closer
And the waves they get so high
Seems everything We've ever known's here
Why must it drift away and die


I'll never find anyone to replace you
Guess I'll have to make it thru, this time
Oh this time
Without you


I knew the storm was getting closer
And all my friends said I was high
But everything we've ever known's here
I never wanted it to die

- 14:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.04.2007.

u nedostatku smisla



tu sam. samo me potreslo shto su svi bez volje za bilo shta. i ja. mada se ja trudim i trudim da donesem malo proljeca gdje god odem. a sad mi je doshlo da vishe nigdje ne idem, jer su svi latentno depresirani. ljudi su izgubili smisao, ako su ga ikad bili nashli. postali su kao gusjenice - chude se da li da se krecu i kamo da idu. neshto su svi totalno down. gdje god odem...

sinoc je bio bal psihologa - trebali ste vidjeti ono malo mojih kolega koje poznajem - u 20:30 spavaju na stolovima, mrzovoljnog izraza lica. Otishla sam tamo sa nestrpljenjem - vidjeti draga lica, smijati se, feshtati... dochekalo me par zaspalih faca, jedine replike koje smo razmijenili su bile "Neshto sam umoran/umorna idem za par minuta...".

jedina osoba s kojom sam se mogla razgovoriti mi je donijela ruzhnu vijest. jedan nash asistent s faxa je preminuo... mlad chovjek. oko 40. srchani udar. tek tako. odjednom. pa nije fer. shokirajuce je. teshko mi je da shvatim da se to stvarno desilo. pola sata prije tog smo se ema i ja chudile shto tog chovjeka nema - obichno je uvijek tu za nash praznik. otishla sam do eme i rekla joj "znash li zashto m.n. nije tu?" - ona se nasmijala i rekla neku smijeshnu glupost, ne pamtim vishe shta tachno. pogledala sam je i rekla "ne vec zato shto je umro".

stvarno sam rekla tu rechenicu. i ona je ostala smrznuta. tako banalna rechenica. tako je banalno zhivjeti.

da stvarno.

htjela bih neshto inspirativno. malo nas je koji vjerujemo da stvari mogu biti i dobre, da mi je naci vas :)

ja obozhavam proljece - evo ovo proljece je ochajnichki banalno. juche i danas kishi. ne pada, vec kishi. onako po malo.

htjela bih neku dobru vijest.

valjda je to proces odrastanja - da shvatish da je sve ok chak i kad je jako loshe :) kao na konferenciji u petak - uradila sam najgoru rezentaciju u svom zhivotu - i shta sad? :)) i opet sm imala dobar feed-back od publike. i opet je sve bilo ok. ne moram biti nevjerovatna, ne moram biti posebna. mogu biti sasvim obichna i opet ce sve biti ok.

mislim da mi je 30 godina dobro doshla - manje me bole neke stvari, manje se brinem. manje mi muka. e, laknulo mi...:) na neki nachin - tako da se kazhe. i svi me mogu ostaviti, zaobici, preskochiti. ma mogu raditi shta hoce. nije me bash toliko briga.

samo da mi je neshto inspirativno. kao malo mora, malo borova, malo putovanja kroz tople krajeve. mozhda odletim negdje daleko... za sad se drzhim poruka i slatkih malih bezazlenih flertova. tek onako, iz navike... da izazovem mali napad smijeha i mali intermezzo srca... iz nekih starih razloga. ja se samo igram...
- 14:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #