yazza

četvrtak, 28.08.2008.

dobro veche

staklenim korakom i s ipodom u ruci (poshto stalno mijenjam pjesme i biram u hodu shta mi se slusha) jurim svom stanchicu i samo chekam da smjestim dupe na domace sjedalo. onako ni ljuta ni ne ljuta, ne pripadam ja ovom svijetu, samo vidim da neko hoda uporedo sa mnom. navikla na svakakve strance i koji me pitaju za pravac, sklanjam jednu slushalicu s uha i pokushavam da ukapiram shta me lik pita. nekako, na nekom intuitivnom nivou, osjetim da ovaj dobro zna i gdje i shta se nalazi... znachi pita neshto drugo.
- dobro veche, je li udobno da se upoznamo? (shmekerski osmjeh, ili ne bash tako shmekerski)
- o, nemoj molim te sada... (zbunjena i samo bih pobjegla, ali to ne bi bilo kulturno)
- ah, zashto?
- ma ne upoznajem ti se ja tako lako...
- aaa, neshto nije dobar momenat?
- ma nikako...
- a da ti ja ostavim moj broj, pa mi se javi kad bude udobno?
- aa, nemoj, necu ti se javiti
- a shta znash, da ja tebi ipak ostavim broj, onako za svaki sluchaj. mozhda se predomislish?
- ma nemoj, nemoj... nije to dobro

hebiga... to je vasha yazza... de sad neko da mi protumachi. shto nije bio udoban momenat i shta ja znam shto se ne upoznajem tako lako?

i shta je on mene na ulici nashao upoznavati???

samo se zhalimo kako nema frajera i kako se vishe ne upoznajemo, a kad se neko pojavi, chak mu ne dash i shansu. nosio je u rukama kljucheve od kola i onaj auto-radio-kasetofon-cdplejer. izgledao totalno normalno - ni lud ni neshto posebno.

ja kao da se svaki dan upoznajem sa sto ljudi pa mi sad malo dosadilo.

a ko zna zashto je to dobro...

u stvari, interesuje me shta biste vi uradili da se to vama desilo?
- 20:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #