"If you want me do to you right, you are gonna have to love me day and night, 24/7 love you know just what I need"
Ovo gore nama seljacima porucuju i Tony i Michael Howard, a ne Artful Dodger. |
50 ways to look great naked
Nisam feshnabl. Ni malo. Nula bodova. Nul points. Nada. Big, fat zero. Nikada nisam ni bila. Kao sto se kaze, mozes odstranit babu iz provincije, ali ne mozes odstranit provinciju iz babe. Od tipicno provincijskog stila (vec spomenutih bijelih carapa, i to frotir, po mogucnosti sa crvenom i plavom crtom), preko sofisticirane alter-urbane podrapanosti, pa sve do sadasnjeg, hm, eklekticizma u oblacenju, nikada nisam bila feshn guru; iliti sveta planina; iliti ubudjosani mesija, Jim Jones stajl, koja masovno preobracuje mase. |
"I want out. This place is too cold. Keeper smells. Boring, boring, boring"
U ovim radnim uskrsnjim danima nemam pametnijeg posla. Nit' sam ofarbala jaja, nit' sam kuhala sunku, nit' sam pogledala i jedan film (a koji traju otprilike 4 sata) na teve sa prikladnom tematikom, nit' sam pojela ijedno cokoladno jaje. No, nebitne su ove cinjenice u odnosu na ovu. |
Deadweight
Dakle, konacno imamo premijera koji je ful kul, monden i dapace, socijalno i moralno osvijesten (samo nemojte spominjati legalitet rata u Iraku, malo ga to, kako da pristojno kazem, zaBAVlja, ali pustimo sad takve tricarije). Poceo je nositi plasticnu narukvicu koja oznacava borbu protiv siromastva (ko fol), tj da podrzava eradikaciju svjetskog siromastva. Oh, kako dirljivo! I nije to ona jeftina plastika koju dobijete u bolnici (ne, nisam uopce prvo pomislila da bi to mogao biti slucaj). Nego cin osvijestenog, mladog i hip covjeka-politicara kojemu je stalo da svijet posten bolje i ljepse mjesto za zivot. Izgleda da cemo se jos nagledati (a bogme i naslusati) svega i svacega do kraja izborne kampanje! Umjesto da se sredi i ne prodaje vise oruzje siromasnim narodima koji ni za kruh nemaju, ali zato pokupuju sav zivi arsenal koji im ovi bogati lifraju. No, nekako imam osjecaj da bi politicari nasadili na sebe i onaj kostur-kostim iz Scream filmova i istovremeno plesali na trepavicama, samo da se odrze/docepaju vlasti. Ali mi imamo chic premijera, eeeej, znate li vi sto to znaci? |
When Marisi met Xiola...
Vidim da sam se dosta iskvarila otkako poceh pisat ovaj blog. Vec dulje vremena ne spomenuh nikakvu revoluciju, nepravdu, tajno trovanje stanovnistva, zlocine i kaznu. Pocela sam treskat o nekim pickastijim temama, sto nuzno ne znaci da su bolje. Dapace i naprotiv! Ali svakoj budali svoje veselje, pa tako i ovo sad meni. Slobodno odgibajte u troskocima zanima li vas da li je Michael Jackson u sudnicu danas zakoracio sa smjeskom na milom mu licu. |
Pour Some Sugar On Me
Kako to vec obicno biva, ubauljam u kucu nakon sto se vratih s posla, mrtva izubijana, prebirem po posti i molim boga i vraga da ne bude jos koji racun, a kad tamo koverta sa oznakama Parlamenta (House of Commons). Isusa mi Krista, pomislih u panici, koji im je sad? Meni idu slat nesto? Sto? Pokusavam se sjetiti da li sam mrtva pijana napravila neki tezi prekrsaj, tipa stala Tonciju na kurje oko? Ili sam se proslog tjedna nesto gadno zamjerila Borisu Johnsonu dok je sjedio ispred muzeja (mozda zato jer sam htjela ocijukat sa njime)? Mislim si, ajde otvaraj, tuko jedna, pa vidi sto ti pisu. Mozda je neka kvazi-pozivnica za vjencanje Charlesa i Camille? Eh, da se barem mogu pohvaliti zanimljivom cinjenicom, ali eto, pisao mi moj zastupnik u parlamentu, tj zastupnik mojeg okruga, The Hon [Honourable] Nicholas Soames MP, zahvaljujuci mi na ispunjavanju neke ankete u vezi radnickih, tj cistih sljakerskih vlakova koji voze radnicku klasu u London kao stoku 3. kategorije. Pokusavam skuziti sto mi zapravo on porucuje, ali kao pravi politicar, ispisao je tamo cijelu A4 stranicu, a da nista konkretno nije rekao. Svaka cast. No, pustimo sad ta razglabanja. Sto mi je najvise upalo u oko je papir iz centra moci ovog otoka. Ono, smell the power: samo sam ga mirisala ne bih li namirisala ni sama ne znam sto. Pa pipam parlamentski stambilj, pa gledam da li je Nicholasov potpis pravi (nije, mamicu mu lijenu, nego je nastampan), pa vidim da me je naslovio sa Dear Xiola, uh, topim se sva. Onako, blijedo-zuckasti papiric, sa plavom tintom. Izgleda da ce mi to biti jedno od jedinih dostignuca koje cu moci ispricati unucima u dalekoj buducnosti, zajedno sa onom prposnom dogodovstinom o Nick Caveu i mojoj tada ljubicastoj kosi, te rukovanju sa nekim tamo mladozenjom koji se uskoro zeni za ljubav svog zivota (ne, Roose Bolton, to NISI ti). Poput Al Bundyja i njegovih four touchdowns in one game. Ako me se itko ikada usudi dirnuti, odma' cu izvadit papircugu iz dzepa i mahat kome god pred nosom. O, da, skoro pa da mi dodje da zaplesem tango sama sa sobom: moj zivot ne moze biti ispunjeniji. |
"If you must get into trouble, do it at the Chateau Marmont"
Probudih se kao slijepa kokosh, s onim odurnim osjecajem da moram raditi i ovu nedjelju. Reko', sta sad, idem, moram. A sve to dok Marisi jos debelo hrce snom prave dame. Dakle, ijopet moja teorija drzi vodu: dame ne izlaze iz kreveta prije podneva, a ja (kao samodeklarirana ne-dama) se dizem vec u 9 ujutro. No, zapravo sam samo htjela izreci ovo: slava bila kolegi koji kupuje News of the World: svake nedjelje se nadje po koji besplatni cede pa tako i ove. Ali ovaj sad je pun pogodak: Legends of Rock zbog kojeg cu jos malo pa si iscasit vratne kosti od headbangiranja. Naime, da nabrojim samo neke od legendarnih pjesama koje ce mi drezdati za vrijeme radnog vremena: |
Pivo, znoj i salo u Camdenu
Dakle, nezanimljive crtice iz londonskog nocnog zivota, part deux. Upozoravam da ovo pisem odmah nakon velebnog dogadjaja zvanog beer festival. Dakle, pod gasom i pod dojmovima. Drugim rijecima: jako zanimljivo. Festival 'pravog' piva u Camden vijecnici. Hm, da, odmah da napomenem da i dan danas pojma nemam koja je razlika izmedju razlicitih vrsta piva: beer, lager, stout, ale, portal (ako se dobro sjecam). Jedno ima vise pjene, drugo manje, jedno ima mjehurice, drugo nema i tako dalje i tako blize. |
Whatever you say, say nothing
Ovo je grafit P O'Neilla, a zapravo pod tim pseudonimom Ajarej se javno 'oglasava'. Grafit je osvanuo u kvartu gdje zivi jedna od McCartney sestara u Belfastu (Sjeverna Irska). Tko su sestre McCartney (njih sestero)? Robert McCartneyjeve sestre. Tko je Robert McCartney? Katolik iz Belfasta, otac dvoje djece, koji je krajem sijecnja ove godine izgubio glavu u jednom pubu u Belfastu. Koji je imao taj peh da se porjeckao sa jednim od clanova Sinn Feina (politicki ogranak Ajarej) u pubu. Izbila je svadja, tuca i Robert je ubijen. Koji je sad tu problem? E, pa ne zna se (ko fol) tko je taj ubojica. Kao svi tavaju u mraku. Ajarej zna tko je. Ponudila je Robertovoj obitelji deal: da smakne ubojicu u znak odmazde. Halo? HALO? Pa nismo na pijaci: ti meni krumpir, ja tebi paradajz. Ta 'ponuda' je ucinila raskol u vodstvu Sinn Feina. Zapravo, raskol je vec bio poceo onom pljackom stoljeca u Belfastu u prosincu prosle godine. Sad se jos produbljuje. McCartneyeve sestre, naravno, hoce da se krivac privede i zakonski kazni za ubojstvo. Ne mogu prodrijeti do sjevernoirske policije koja kaze da ukoliko svjedoci ne daju izjave, da ne mogu nista uciniti (tj da su im vezane ruke). Naravno, sve spodobe koje su bile u pubu kada je Robert ubijen ili se ne sjecaju, ili nisu nista vidjeli. Dakle, poznata kolektivna amnezija gigantskih proporcija. Sestre su se angazirale, lobiraju Blaira, sad lobiraju i Busha. Sad se Bush ulizuje, naravno, obecavajuci im brda i doline. Sestre su jucer sletile u Washington gdje ce proslaviti St Patrick's Day. Ted Kennedy se ogradjuje sad od Gerry Adamsa i Martina McGuinnessa (glavni seretar Sinn Feina). Duboki raskol u Sinn Feinu i Ajarej se nastavlja. Martin McGuinness finim rijecima porucuje sestrama da se okane corava posla i da se ne mijesaju tamo gdje im nije mjesto. A zapravo se opet sve svodi na kriminalne klanove koji caruju i drze stanovnistvo u strahu i trepetu, te koji dijele neku svoju verziju pravde Kneecap beatings, anyone? Ili da ti prostrijele sake i noge u stilu stigmate samo jer su se samoprozvali borcima za pravdu medju katolickim stanovnistvom? Sretan vam St Patrick's Day my bloody arse. |
Do That Thing
Ovo bi bilo nesto kao kutak za samobicevanje. Recimo, priznam si ovdje svoje najtamnije grijehe, pa se onda idem samoizbicevati po ledjima i putem toga si olaksam dusu. Nedavni dogadjaj ciste gluposti (s moje strane, dakako) naveo me je na ovo sramotno priznanje. Dakle, evo ga: snob sam za dizajn. To bi sad normalni covjek mogao prokomentirati da nosim Chanel, Pradu (dobro, imam jedan par Pradinih cipela), Chloe i Manolu Blahnika Nista od navedenog (a i iskorist cu priliku da javno kazem i totalno se obrukam: radije idem loviti divlje svinje nego da natandrcim popularno zvane Manolice na sebe). Potkrijepit cu to sa ovom cinjenicom: vec mjesecima tavam za ovom torbom. Nikako da je nadjem. A imala sam je. Zavrsila je tako da sam je frknula u kantu u kojoj drzim stari papir. Dugo je nisam nosila. Ostala je zatrpana i zaboravljena sa starim papirom. Stari papir sam jednom odnijela u kontejner. Ispraznila sam kantu bez ikakvog pardona. Skuzih tek nakon 2 tjedna bjesomucnog trazenja da je zavrsila tamo gdje je zavrsila. Mojoj agoniji nije bilo kraja. I dan danas se izuzetno raznerviram kad se sjetim tog poteza ravnog intelektualnom potezu vinske musice da otipka svoje ime na mom lapu. Nikakva druga torba ne pali od mene. Kakav Louis Vuitton, to je za seljake. To nije kul. |
From that town where they all look like Frankie Valli, they speak fluently blonde
Potpuno, ali potpuno i dibidusno shrvana cinjenicom da se Beck em uspio ozeniti, em uspio napravit sina, i da je Vincent Gallo spavao sa Paris Hilton, nista mi drugo ne preostaje nego prkeljat i iznijet svoje frustracije. |
By the Time I Get to Phoenix...
Vidim, moj nesudjeni muz broj 35, Beck, izdaje novi album krajem mjeseca. Postavih jedno vrlo mastovito i originalno pitanje Becku: kad ce na turneju po UK ove godine? Umjesto da sam ga pitala kad ce se zenit za mene. Ili da ga pitam zna li ispec pitu od jabuka i ispec kokos u pecnici. Ali mastovitost je moje drugo ime (ko fol). No, nece majci on meni samo tako pobjec. Krajem 5. mjeseca gibam na nezaboravni (mos' mislit) izlet u Ameriku. Tocnije, jugozapad Amerike. Seljackija verzija Thelme & Louise (bez onog strovaljivanja u provaliju na kraju, nadam se). Jos uvijek ne mogu naci Thunderbird '66 za iznajmit, ali i ovako mi ljudi koji su se vozikali po Arizoni vele da je budalastina imati kabriolet na plus pedeset. Eh, nes' ti holivudske masinerije. |
Terra adorada! Entre outras mil, es tu, Brasil, o patria amada.
E, ako mi sad ne ode reputacija (koja reputacija, pobogu??!) nakon ovog tako nepotistickog posta, nikad nece. |
Ample Assets
Vidim da se internacionalno glasovalo jucer navecer za pjesmu Evrovizije. Znam da je sada demode reci Evrovizija, da se sad to sminkerski zove Eurosong ili statijaznam. Izgleda da me uvijek u debelom luku zaobidju svi poslijednji krikovi bilo mode, bilo jezika, bilo bilocega. Uglavnom, sto da kazem osim da nisam gledala? Ovdje su nas plasili sa cinjenicom da je favorit bila Jordan, (uber)sisati 34FF model koji je slavu stekao pojavljivanjem na trecoj stranici The Suna, bancevanju u nocnim klubovima u visokom stupnju trudnoce, te opcenitom muvanju sa z-list jet setom. I sad, umjesto da izblebecem tu nesto o pobjednici Javine, ja se nameracila na Jordanicu. Nit pojma nemam kako ide Javineina pjesma, nit znam tko je ona (a navodno je vec imala par 'hitova'). Mislim da je neki kiselinski ostatak iz onih kvalitetnih emisija poput Pop Idol i slicno. Mislim da cemo ipak bolje proci od Rvacke koju, cujem, zastupa tamo onaj Boris Novkovic. Pih, tko ce se od njih dvoje bolje plasirati: oskudno odjevena spodoba zenskog spola ili musko (bilo oskudno, bilo ne-oskudno odjeven)? Nema veze sto Boris komponira, pjeva, svira, zna promijeniti gumu na autu. Zena je zena. |
Do You Know the Way to San Jose?
Dosao je danas i ovaj dan: dan kada trebam 'povesti' prvu turu posjetitelja po muzeju, iliti tzv. guided tour. Koma. Radije bih se guzvala u zicari sa Tony Blairom cijeli dan nego odrzala bilo kakav 'javni govor' (public speaking). Pih, a covjek bi pomslio koliko ovdje trabunjam da mi to ne bi trebalo predstaviti nikakav problem. Wrong! Neuobicajeno se ustrtarim, dapace, unezvjerim. Pretvorim se u hladetinu koja nema pojma kako se zove, gdje je i koji joj je zadatak. U trenutku sve pozaboravim i boga molim da me nitko ne pita usput neko pitanje na koji slucajno ne bih znala odgovor. Do sada sam manje-vise uspjesno eskivirala ovakve zadatke, praveci se apsolutno luda na diskretne pokusaje sefice da me scepa. Na zalost, scepana sam. I to jako. I sad sta? Sta? A nista, zatvori oci, duboko udahni i nadaj se najboljem. Umjesto da sve posaljem k vragu, opustim se i na opskurna pitanja posjetitelja seretski odgovorim da tko ih sljivi! Tupavo cu se smjeskati dok cu se u istoj desetinki sekunde ocajnicki pokusavati sjetiti da li muzej uopce postoji ili ne? Mislim, covjek bi pomislio da idem na spoj sa Antom Kovacevicem (sacuvaj me boze!), a ne da pola sata moram divaniti o muzeju i kolekciji u kojem radim vec skoro godinu dana. Ne znam otkuda mi takav otpor. Na poslu trkeljam po sasvim uobicajenim normama. Isitnabog, to su u 99,9% gluposti koje samo moji kolege na poslu nekako nalaze zanimljivima. A tek sto mi se dar govora razveze dok istrusim pola case vina da cak ponekada tako razdivanim sama sa sobom, a, bolje da vise ne pricam! |
Leisure
Eto, u 'zamjenu' za jucerasnje trosatno putovanje na posao (tj kasnjenja sat i pol na posao), zeljeznicka kompanija Southern, koja vodi liniju Brighton-London, uvest ce bezicni izlaz na internet, tzv. Wi-Fi (wireless fidelity). Jej, super, samo steta sto nisam businesswoman pa ne nosim lap sa sobom na posao. Mozda bih i mogla, jer cuj, ako vec kasnis, da se barem malo zabavis, a ne da cubis na peronu kao zadnji seljak, smrzavajuci se do boli i gledajuci u informacijsku tablu kao svetinju, nadajuci se da je to sve ipak samo jedna od nocnih mora. Takodjer cemo imati sansu izlaza na net kada se vozimo autoputom po UK. Naime, kompanija Moto, koja ima monopol nad odmaralistima po UK autoputevima (btw, moram spomenuti da zbog monopola imaju najogavniju hranu ikad. Ako ikako mogu, nikada ne stajem na Motovim odmaralistima jerbo znam da cu ili ostati gladna ili potrositi brdo para za nesto sto cak ni opisati ne mogu kakav je uzas! Digresija over.). S obzirom da je London jedan od svjetskih metropola (o, da, to se pokazalo jucer kad su na skipali s jednog vlaka na stanici bogu iza nogu bez ikakvih informacija i sad cekaj kao lud: i onda mi vele 'back the bid' za Olimpijske igre: ma, saka u glavu, a ne podrska!! Digresija broj 2 over.), Wi-Fi se sve vise siri: svi veci glavni kolodvori, Virgin Megastores ducani i Travelodge lanac hotela su mjesta u Londonu gdje mozete besplatno na net. Zanimljivo je procitati i implikacije na internet providere ukoliko se Wi-Fi prosiri i udomaci se. Provideri se vec bune i vec vrse pritisak u saveznoj drzavi Pennsylvaniji: skoro pa da su vec nasli rupu u zakonu sa kojom mogu zabraniti wireless access. Takodjer se spominje i tko ce to sve financirati: da ce opcine ulupati novce poreznika u prazno, na ustrb bolnica, skola, transporta, komunalija. I pitanje koje se postavlja: hoce li se na taj nacin internet pribliziti siromasnijim skupinama drustva koji trenutno nemaju sredstava koja bi potrosili na mjesecnu pretplatu za izlaz na net? Ili je opet to jos jedan nacin da ljudi robuju netu, mailovima, da kad i nisu na poslu da su duzni odgovarati na njih? Nesto poput mobitela? Posto nisam businesswoman i ne moram (niti zelim) dovrsavati posao kod kuce ili na vlaku, koristila bih to za zabavu, kao sto obicno net koristim kada sam doma. Dakle, u vrlo primitivne svrhe. |
Dead Morals' Society
Krscanski glas iliti Christian Voice, grupica je ljudi pod vodstvom Stephena Greena (koji je u 'prijasnjem' zivotu tezgario na bausteli) koja protestira protiv puno toga: recimo, protestirali su protiv mjuzikla u kojem se radi o Jerry Springeru (Jerry Springer: The Opera; hm, sto cak i nije tako lose, ali dobro, ovo je samo jedan od primjera), lobirali su jednu dobrotvornu organizaciju da odbije primiti doniranih 3000 GBP (donacija od mjuzikla). Sad ce se obrusiti i protiv klinika za abortus. OK, neka rade sto hoce i u sto vjeruju, no, posebno mi ide na zivac sto se sad petljaju tamo gdje im uopce nije mjesto. A i manifesto im je vrlo retardirani: vratiti Britaniju u pedesete godine 20. stoljeca gdje je sve bilo (njihove rijeci, ne moje) 'moralno i krscansko i gdje su se postivali svi zakoni'. Navodno krsimo 57 zakona koji su se |
< | ožujak, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv