Nisam feshnabl. Ni malo. Nula bodova. Nul points. Nada. Big, fat zero. Nikada nisam ni bila. Kao sto se kaze, mozes odstranit babu iz provincije, ali ne mozes odstranit provinciju iz babe. Od tipicno provincijskog stila (vec spomenutih bijelih carapa, i to frotir, po mogucnosti sa crvenom i plavom crtom), preko sofisticirane alter-urbane podrapanosti, pa sve do sadasnjeg, hm, eklekticizma u oblacenju, nikada nisam bila feshn guru; iliti sveta planina; iliti ubudjosani mesija, Jim Jones stajl, koja masovno preobracuje mase.
Sto je vrlo cudnovato, s obzirom da mi nije tlaka motati se po ducanima uzduz i poprijeko, pipati odjecu, milovati si lice sa njom (mmmm, kako je mekan ovaj barsun), isprobavati. Recimo, visoke pete su no-no (picture this: slon u ducanu porculana; 'nuff said). Majice sa kratkim rukavima su mi skoro pa ekvivalent golotinje (i ne, ne poticem iz anabaptisticko-kalvinisticke sekte). Bikini, boze sacuvaj! Sandale su isto out, kao i japanke, naravno (mrzim gledati prste na nogama, bilo svoje, bilo tudje). Cizmetine ne nosim (hm, pa da mi noge izgledaju kao balvani? Ne moze!). Sve sto je nabrano dobiva ne nula, nego minus bodova. Raznorazne dzidze-midze takodjer. Veliki dekolte, Marisi-stajl, je a big NO-NO. Nakit bih jos i nosila, ako ga ne bih svakodnevno i ustrajno zaboravljala stavit na sebe. Obrati paznju na glagol ZABORAVITI. Treba li ista jos dodati? Vrlo skromno tvrdim da me nema, trebalo bi me izmisliti. Ah, da, kapetine i slicna pokrivala za glavu ne podnosim jerbo ne zelim narusiti simetriju kose. Razni zivotinsjki uzorci su mi mili koliko i Tony Blair na veceri. U domenu donjeg vesa za sada ne zelim ni zalaziti. Koji sam ja minimalist, to je nevjerojatno. Nesto kao Sol LeWitt, skromno da se izrazim. Eto ga na, sad sam si upropastila i erocko snimanje kod Zozona. Ode potencijalna slava, ode mi BeEmVe koji sam si mogla kupiti s honorarom. Obuzimaju me jad i cemer.
Prosli su dani kad sam prije jedno 150 godina plasila malu djecu sa crnim plastem koji se vijorio oko mene (Bishop Brennan stajl iz Father Teda) ili kad sam zgrazavala regionalne prodavace namjestaja sa svojom podrapanom potkosuljom. Ne moze covjek vjecito zivjeti na starim lovorikama.
Hmmm, sad kad bolje razmislim i kad se ovako fantasticno opisem, dobijam sliku ispred sebe od Selme Bouvier. Zato (ako ne zelite oslijepiti) radije odite ovdje. I ain't saying my goodbyes!
Danas Tonci i zena mu slave srebrni pir. Navodno, Tonci joj jos nikada nije kupio ruze. Ni za Valentinovo, ni za rodjendan, ni za bilo kakvu godisnjicu. Toboze, Cherie je isla zvati Richarda i Judy (muz-i-zena cheesy tandem koji vode nesto tipa informativni talk-show emisiju) da se izjada zbog toga. ‘Ajde, Tony, reci to sa cvijecem! Udovolji zeni, bogati, sto cekas?
Post je objavljen 29.03.2005. u 11:44 sati.