The Last Broadcast

Pivo, znoj i salo u Camdenu

Dakle, nezanimljive crtice iz londonskog nocnog zivota, part deux. Upozoravam da ovo pisem odmah nakon velebnog dogadjaja zvanog beer festival. Dakle, pod gasom i pod dojmovima. Drugim rijecima: jako zanimljivo. Festival 'pravog' piva u Camden vijecnici. Hm, da, odmah da napomenem da i dan danas pojma nemam koja je razlika izmedju razlicitih vrsta piva: beer, lager, stout, ale, portal (ako se dobro sjecam). Jedno ima vise pjene, drugo manje, jedno ima mjehurice, drugo nema i tako dalje i tako blize.

Uglavnom, dodjosmo nas cetvero tamo, a kad imam sta za vidjeti: svi su se iskrcali vani, dakle, bila je pozarna uzbuna. Zanimljivo. Doslovce. Hrpa znojnih, bradatih i debelih muskaraca na jednom mjestu. Uuuu, odmah smo ih pocele shacati, tek toliko da vidimo je li kolegica bila u krivu. Nije. Bila je u apsolutnom pravu. Spodobe zvanog normalno izgledajuci muskarac nije bilo. Jedna od kolegica se izuzetno pocela veseliti krsnim vatrogascima, no oni su se iskrcali na drugom ulazu/izlazu, tako da nista od slinjenja. No, dobro, to su sve majusne digresije kojima pokusavam zavarati puk kako nam je bilo super i nezaboravno. Sto i jest bilo.

Prvo placas upad. Onda placas casu koju koristis tijekom veceri (mozes je na kraju vratiti i dobiti natrag 2,50 funti). I onda svijet je tvoja ostriga (kako ovdje kazu). Dobijes i listu svih pivusa koje se mogu degustirati. Sve pive su poredane abecednim redom (od strane nezavisnih pivara: jer prije svega, ovdje je rijec o pivama koje ne mos' dobit u konvencionalnom pubu), i ides na sank i cekas. Tj ako si zensko (zenske se na takvim manifestacijama mogu izbrojit na prste jedne ruke) samo se nalaktaris, nasmijesis, malo ocijukas i dobijes vise od pola pint - nesto vise od 2 deci (ili cijeli pint - nesto vise od pola litre), koliko si vec prvotno zatrazio. Ne sjecam se imena pivi: znam samo da je prva na redu bila neka s otocja Orkney; onda neka svijetla; na kraju jedna od 'novotarija' zvana chocolate stout. Ovu novotariju ne preporucam. Bljak. Rekli su mi da imam ukusa u pivama jerbo nije mi se svidjela novotarija, ali zato su mi se svidjele ove druge. Medjusobno smo degustirali svacije pive (i cider od krusaka, kruskovac valjda, sta ja znam). Krkacili smo i par vrecica svinjskog sala (preprzenog i soljenog). To je navodno klasik koji ide uz pivu. Dr Atkins bi se ponosio s nama. Suzdrzali smo se od kupovine raznoraznih drangulija, ukljucujuci majice sa sloganima poput Kiss this bearhead.

Muski: da, oni su posebna prica. Vec sam pripomenula da ih je 100% sa pivskim trbusinama do zuba, bradatih i kosmatih. I znojnih. Uf. Neki su cak pokusali ocijukat sa par nas. Ono, konverzacija je otprilike tekla ovako: "Ooo, curetak, koju pivu pijes? Ma da, stvarno? Dobra je? Preporucas da si ja odem po jednu takvu?" Rico Suave, covjece. Ili gurnu te u rebra i ono, ko fol slucajno, "Oops, sorry." Zene... Hm, mislim da smo nas 4 bili najveca koncentracija zena po kvadratnom metru na tim prostorima. Dakle, nije bilo redova u zenskim vecejima: radujte se narodi!

Sve skupa iskapih 4 pinte (dakle, oko 2 i pol litre) pive. Nakon cetvrte pinte mi se vec malo pocelo mantati. Kad smo dotakli temu (i)legalnih supstancija, znali smo da treba napraviti razlaz sto i napravismo. Nadopisano ujutro: mamurluk udara, kava ne pomaze, skoro sam svom tezinom pregazila Jeffersona. Slutim da ce biti dobar dan.

I da, jos jedna izuzetno 'vruca' opaska: danas popodne ispred muzeja nam se natandrcio Boris Johnson, bivsi ministar kulture u sjeni, tj takozvani Dulux dog. Nije me primijetio. Gorko plakah u sebi zbog toga. Sa ovime zavrsavam ovo prezanimljivo javljanje.