The Last Broadcast

nedjelja, 27.02.2005.

Rod says: "Gimme a blonde that's six feet two"

Temperatura je prosla (iako u mom mozgu vlada trajna temperatura), imam 3 slobodna dana, sto je izuzetni luksuz pa nemam pojma kud cu sa sobom od pustog ushicenja. Otkrih toplu vodu u obliku Rufusa Wainwrighta kojeg ne mogu prestati slusati. Jos samo da nagovorim nekoga tko me poznaje da ode sa mnom na koncert 16.4. u Shepherd's Bushu, eee, kamo veselja! Naime, vec par frendova me glatko odbilo: kobajagi, ma ne valja Rufus! Mos' mislit. Sad moram obijati vrata i moljakati, majku mu, ko da im velim da hocu ici na Motley Crue. No, evo, sad ide priznanje broj 1: hocu, iz puke radoznalosti, ali nema sanse da se idem guzvat na nekom stadionu u ovim jos malo pa debelo penzickim godinama: pa ne bih mogla vidjeti ni 'N' od Nikki Sixxa. A i ne izgledam kao visoka, vitka plavusa sa poluprofesionalno napravljenim mini-valom, dakle, ne bih imala sanse uci u VIP lozu, a sa samim time ne bih se mogla pojaviti u indeksu na kraju drugog dijela njihove biografije Dirt. Smrc.

Sto me dovodi do teme o kojoj covjecanstvo moze mozgati dok im se mozgovi ne smezuraju: zasto muskarci i Rod Stewart preferiraju plavuse? Sto to one imaju, a mi ostale nemamo (hm, osim onog ociglednog: plave kose, duh!)? Osjecam da ce se ovaj post interpretirati kao ocajni pokusaj jedne ne-plavuse da na perfidan nacin diskreditira populaciju zena izuzetno popularnu kod osoba suprotnog spola. Kao ljubomorno-zajedljiva opaska zene koja drobi skarpe u slobodno vrijeme. Nema veze, kredibilitet ionako nikad nisam ni imala pa mogu natrkeljati svega i svacega. Pogotovo u nedjelju.

Zasto su zabavne? Sad da naturim periku odmah bih od pseudo-intelektualno-geeky ne-plavuse postala zivahna, prposna i zabave zeljna plavojka za kojom se okrecu svi baustelci, a i i sira muska populacija? Odmah bi mi se promijenio personality? Hm, da li bih ga jos uvijek i imala, jerbo jos jedan plavusa-mit je taj da one nemaju osobnost vec da su poput mehanickih lutki? Svo znanje koje sam p(r)opila do sada bi mi misteriozno nestalo i jedino sto bih znala prozboriti bi bilo nesto u stilu (obavezan piskutavi glasic) "Oooo, gos'n sefe, zar se stvarno moram leci na ovaj kauc da bi mi bolje mogli izdiktirati ovaj dopis?" Pa naravno, sve ostale ne-plavuse smo zajedljive babe koje u slobodno vrijeme citaju Wittgensteina, nose Coca-Cola-boca-dno debele naocale, neprestano su namrgodjene i koje zvocaju na svaki spomen minica i majica sa prevelikim dekolteom i ne priznajemo nikakvo zabavno stivo osim The Financial Timesa. Hm, nadasve zanimljivo seciranje (od moje strane) ovog fenomena. Vjerojatno sve skupa ima neko antropolosko objasnjenje koje je meni promaknulo. Plava kosa = svjetlo, ljepota, buducnost, mladost, radost, sunce, zivot? Sve ostalo = tmurno, akrap, turobno, starost, kisa, penzija? I to se samo odnosi na zene sa plavom kosom. Ne znam, mozda je meni promaklo, ali nikada se ne govori u muskom kontekstu: da plavokosi muskarci have more fun! Zasto? A i da se govori, ne drzi vodu kod mene: zene-fenomena-kamenoloma.

Onako usput... According to the latest edition of Popbitch's newsletter, rockers Motley Crue once had a competition to see who could go the longest without washing and still attract groupies. The winner managed 31 days.

Za kraj, vec se gustam kad ce mi doc biografija (Mame) Cass Elliott. Zena je imala fenomenalan glas. I bila je debela kad je rulala Twiggy. I nije bila plavusa. Dakle, nije mogla biti zabavna. Nikako. A nista, barem su joj bili ostali sendvici sa sunkom kao utjeha.

Za pravi kraj: 2 koncerta samo u Gatesheadu i Bristolu??? Pa daj, covjece, ovo je sala, zar ne (mislim, Gateshead??). I to solo, samo sa klavirom, bez benda. Vidim da je London spusio po tom pitanju. Eh.

- 10:23 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 23.02.2005.

Official Chemical

A jesu nas potrovali, majke ti! Ovaj skandal sa umjetnom bojom u hrani poprima sve vece i vece razmjere. Naime, izbilo je na vidjelo da je prehrambena industrija upotrebljavala boju zvanu Sudan 1 koja je u EU zabranjena dodavanju hrani i koja je karcinogena. Sve je pocelo kada je posiljka chili praha kontaminirana sa Sudanom 1. Sada izbija na vidjelo da je ta posiljka bila iz 2003., dakle, da se vec znalo za tu pizdariju onda. I nikom nista, naravno. Sada su glavni supermarketi povukli skoro 400 proizvoda sa polica preventive radi. Svi nas uvjeravaju da je rizik jako mali, da se ne trebamo brinuti. Vecinom su zahvaceni gotova jela i umaci koje bas i ne koristim, sva sreca. No, kada nesto takvo udje u lanac, tesko je zaustaviti lavinu. Meni se tu postavlja jedno ocito pitanje: koliko smo samo, kao potrosacko drustvo na Zapadu ovisni o tih par lanaca supermarketa, tako da kad se nesto takvo desi, gotovi smo, svi smo zahvaceni u manje-vise istoj mjeri. Ovdje u UK je dosta veliki taj revolt prema monopolu velikih supermarketa, poput Tesco, Sainsbury's, Asda (ciju reklamnu kampanju trenutno vodi, nitko drugi nego Sharon Osbourne: kao ona hoce ustediti novce pa ko fol ide tamo kupovati! O jebo, Earth calling advertising executives! Pa tko god je na celu marketinga u Asdi treba ga na kolac. Jel' on misli da smo mi vesla sisali? Zapravo, vecina ljudi i sise vesla, k vragu).

No, da ne idem u neke druge vode... Uglavnom, sad su se svi uspanicarili. Najbolje bi kao trebalo kupovati lokalno, od manjih ducana ili ici na tzv. farmers' markets (nesto kao trznica u Hrvatskoj, koja ovdje uopce nije popularna pa ih bas ni nema. Jedino sto je u mom selu malom ta trznica svakog treceg cetvrtka u mjesecu, i to od 9 to 14 sati. Mos' mislit kako covjek koji radi moze onda ici na trznicu (jos pogotovo ako radi 70 km od sela): rezervirano za penzice i domacice. I ova (jedna od bezbrojnih) teorija da djeci prijeti smak svijeta ako ne jedu meso, mi nije posve jasna. Ne bi me cudilo da je ovo istrazivanje sponzorirala mesna industrija. I ne, nisam vegetarijanac, iako bih rado isprobala veganizam (dakle, ne jesti, uz to i ne nositi - vuna, svila-, ni koristiti nista zivotinjskog porijekla). Mozda jednog dana. I mozda mi se svidi, mozda ne, tek onda cu se osjecati prozvanom da razglabam o prednostima i manama takvog nacina ishrane. U jedno sam skoro sasvim sigurna: sumnjam da bi me taj nacin prehrane doveo do degustiranja tog eminentnog 'zacina' zvanog Sudan 1.

Iako, ovo me sad brine. Tony, mrdni guzicom, pobogu! Pa necemo valjda za 3 mjeseca imati spodobu zvanu Michael Howard za premijera? Koliko god da kritizirala Tonyja, tko drugi? Charles Kennedy nece ovog puta dobiti toliko glasova da ozbiljnije moze konkurirati ovoj dvojici. Pa onda covjek bira manje zlo od dva ponudjena.

A jos vise me brine ovo: ne znam samo kako li cu moci spavati? Kraljica ne ide na sinekovu svadbu s Camillom?? Pa kud ovaj svijet ide? Navodno ce samo prisustvovati ceremoniji crkvinog blagoslova. Ko fol su je savjetovali da se ne pojavljuje poradi 'drzavne bezbednosti'. Ili ce biti da ne moze smislit buducu si snahu??

- 11:42 - Komentari (29) - Isprintaj - #

utorak, 22.02.2005.

No pasaran!

Namjerno sam dala naslov koji sam dala (ali ne prikazuje mi se onaj obrnuti spanjolski usklicnik, mamu mu)... Ken Livingstone (gradonacelnik Londona) se nece javno ispricati (nece ni ponuditi "javnu izjavu zaljenja" zbog izjave) onom zidovskom novinaru Evening Standarda kojeg je uvrijedio spikom usporedjujuci Oliver Finegolda sa cuvarom koncentracijskog logora. Razlog uvrede je bio taj sto Ken smatra da ga je Evening Standard ne voli i da ga blati kriticki pisuci o njemu. No, Evening Standard je u vlasnistvu Daily Maila, a Daily Mail su notorno ruljske novine (dobra konzervativna srednja klasa ih cita, dakle, citavo moje selo gdje zivim, oh, boze), da se tako izjasnim. Navodno da ako se ne isprica - to ce stetiti kandidaturi Londona za 2012. Olimpijske igre. Ma, iako se slazem da politicari dobro moraju izvagati rijeci prije nego pisnu (dok obavljaju svoju duznost), ovdje se slazem sa Kenom. Kaze Ken da ako bi se sad isao ispricavati, da bi onda lagao ako bi povukao ono sto je rekao. A da iza toga jos i sad (iza te izjave Finegoldu) cvrsto stoji. I sad drvlje i kamenje po Kenu. OK, znam da su Zidovi osjetljivi na svaku rijec upravo zbog stoljetnih progona, ali da se ove Kenove rijeci sada smatraju rasistickim i anti-semitskim malo mi je suludo. Kako bi ovdje rekli: policital corectness gone mad. Je li Finegolda zabolilo to sto ga je Ken usporedio sa nacistom, tj progoniteljem Zidova u 2. svjetskom ratu? Nije da ne mislim da je to uvreda, dapace, i te kakva je uvreda. Ali sada ici dici takvu halabuku oko toga?! Tj pokusati to nategnuti na neku vrstu rasistickog ispada na destu potenciju? Sigurna sam da je to pokusaj da se konacno odstrani Ken s vlasti. I ovako ga nikada nisu bas voljeli. Bio je jedno vrijeme i izopcen iz laburisticke stranke jer im je bio trn u peti, bio im je pre-socijalisticki. Ne zovu ga bez veze Red Ken. I sad ko fol London nece dobiti te toliko zeljene olimpijske igre zbog Kena? Ma dajte, molim vas, kome to mazete oci? I cijela ta frka 2 i pol mjeseca prije opcih izbora? Smrdi koliko je dugo i siroko. Koliko jos odurnijih izjava izvale politicari (Dablja anyone?) pa ostanu zivi, dapace, izjavljuje im se sveopce divljenje? Kena smatram koliko-toliko jednim od najprincipijelnijih (uz Tony Benna i Jeremy Corbyna),koliko god to oksimoronsko zvucalo, politicara u UK.

Eto, pao snijeg danas na jugu Engleske. Ali bas ono, pao. Bijeli se kad pogledam kroz prozor. Necu se opet ponavljat kako je taj snijeg (punih 2 cm onog mokrog i teskog, dakle, bit ce bljuzge i zamrcenih kaputa sve u 16) izazvao pomutnju i kaos. Poceo je padati jucer na poslu. Sefica odmah salje mail svima (naslov "snow!!!"). Jedna kolegica panicno zove muza, da kao, kako ce ona voziti (punih 5 km) do doma? Ustrtarili se svi osim mene i Sveda. Sved hladnokrvno pogleda kroz prozor i frkne "Pih, ovo oni nazivaju snijegom? Hah!" Ja ga pogledam i dreknem "Hah!" Britanci!

Ralph Steadman se prisjeca.

- 11:51 - Komentari (20) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.02.2005.

It's A Long Way to the Top (If You Wanna Rock'n'Roll)

Kapitalizam. O, da! Kako smo svi zudili za time u bivsoj nam drzavi! Kapitalizam: vrhunac dozviljaja! Jebo kapitalizam! Jebo sistem u kojem se moras bolestan dovlacit do radnog mjesta ko krepana zivotinja. I gdje ima reklama za prah protiv prehlade/gripe koja ide otprilike ovako: frajer na poslu ima neki rok, sef ga zajebava (polunamjerno, naravno i daje mu neki ridikjls rok za napraviti izvjestaj), a frajer dobio gripu. I sad, kaj da radi? Pojede taj prah, i za 24 sata na sefov stol slavodobitno baca cijeli 'report' koji je morao napraviti. Na sveopce cudjenje sefa. Radnik se onda sefu nasmije u brk i veli Lemsip: sorts out the men from the boys. Tako nekako. I sad si misli. Ma, super, nema boljeg. Tako se i ja fino poucena ovakvim marketingom (da, saker sam, kaj mogu?) dovucem jucer do posla. Da bih na kraju zavrsila malo u busu, malo u vlaku (da, opet imamo 'preplanned engineering works'), satrana od temperature, bez da znam koja mi je lijeva, a koja desna. Toliko sam bila zgazena da sam si spizdila iPod bateriju za 99%: samo sam prebacivala pjesme jer mi ni jedna nije valjala. Onda, kad se prebacih s vlaka na bus (jej!), skuzih da je vozac isti onaj psiho od prije par mjeseci koji nas je skoro strmopizdio u kanal. Te da su se do mene nasjele 4 sredovjecne babetine pod gasom koje su se grohotom cerekale i zavodile 4 goluzdrava studenta. Vrhunac je bio kada je jedna od babetina izvukla poslijednji broj super intelektualnog stiva za studente i one koji se takvima osjecaju Nuts. Nuts je takodjer slang za jaja. Pri tome ne mislim na kokosja. I tako: psiho vozac drapa svoje, 4 babe drapaju svoje i drpaju se sa studentima - let the good times roll! Na kraju skuzih da ipak imam otprilike dovoljno baterije za jednu pjesmu, pa sam si mislila kad je bal nek je bal: ako vec moram mrijeti sa ovim drustvom, da to napravim u stilu, dok mi u usima drezde NWA sa Express Yourself. Straight outta Compton! Errr, mozda bas i ne Compton, vise kao Sussex, ali dobro sad, nisam si zeljela razbiti iluziju. Mislim da danas necu na posao. Jebo Lemsip!

I sad, reducirana sam na pracenje VH-1 i specijalne reportaze Hairy Metal (trenutno prkeljaju Poison i Unskinny Boppppp). Rokenrol!

Mala digresija sto se tice naslova: naslov + slika= 25-godisnjica smrti Bon Scotta. Rokenrol, part deux.

Za kraj, vele da Beckhamov novi sin, koji se zove Cruz ima ime koje se obicno daje djevojcicama. Hmm, nisam mogla, a da ne spomenem: pa kako to? Meni je Cruz dibidus muzevno. Pogotovo jer se uvijek sjetim tog muzevnog muskarca nad muskarcima, Cruza Castilla. Jesu li ga oni vidjeli u akciji: kao pozrtvovnog policajca, kao vjernog i postenog muza Eden Capwell, kao borca za ljudska prava citavog hotela 'Mirage' (ili kako se vec zvao? Mozda je ovaj iz Dinastije, ispricavam se, mozak me ne sluzi kao prije)? Nema muzevnijeg imena. Vec na sam izgovor imena, testosteroni pocinju mirisati. Feronomi su u zraku. Eh, takvo vjencanje si ja uvijek prizeljkujem! Rokenrol, part 3. Over and out.

- 11:20 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 18.02.2005.

Mr Brightside

Nemam pojma o tim nekim listama koje kruze hrvatskim kuloarima koje 'raskrinkavaju' razlicite medijski eksponirane ljude. Takodjer ne zelim trositi previse rijeci na takvu vrstu 'vijesti' po kojem bi sad ti ljudi morali postati gradjani drugog reda. Zaustavit cu se samo nakratko na temi 'homoseksualnost', ali samo zato jer hocu skrenuti paznju na knjigu Alana Hollinghursta - In the Line of Beauty. Knjiga je dobila prestiznu Booker Prize nagradu za knjizevnost prosle godine. S razlogom.

Glavni protagonist knjige, Nick Guest, je diplomac iz Oxforda koji zivi u kuci svog najboljeg prijatelja Tima, ciji je otac Gerald Fedden, MP (saborski zastupnik u Donjem domu) u britanskom parlamentu. Nick je gay koji tek pocinje stjecati svoja prva seksualna iskustva (gay, naravno: to dalje vise necu ponavljati jer se to podrazumijeva). Umjesto jeftino-senzacionalistickog tretiranja Nickovih emocija i razmisljanja o ljudima oko sebe sa kojima zivi (ugledna obitelj Geralda politicara - visa srednja klasa, Nickovih roditelja - srednja klasa), Alan koristi britke opservacije drustva opcenito, licemjerja, zlobe, razocarenja. Izbacuje na vidjelo citav sloj dvostrukog morala koji postoji i kod tako uzvisenih 'starih' obitelji poput Feddenovih (preljub, prikriveni homoseksualizam, mentalna rastrojenost). U tri glavna poglavlja knjige na povrsinu izlazi licemjerje i dvostruki moral. Prati se Nickovo 'odrastanje': od neiskusnog mladica koji gubi svoju nevinost sa deckom kojeg upozna preko oglasa, preko slijedece veze koju ima sa sinog bogatog trgovca (Wani), pa sve do kraja kada Wani umire od AIDS-a, i kada se na kraju ispostavi da je velebni Gerald sve te godine varao svoju zenu sa sekretaricom. Na kraju izbije politicki skandal, ali ne zbog Geraldovog preljuba, vec zbog toga sto su novine nanjusile da je Nick zivio kod Geralda svo to vrijeme, a Gerald nije nista napravio po tom pitanju. Zamislite, molim vas, da dijelite krov sa homoseksualcem, a jos k tome ste i politicar kojemu je Margaret Thatcher uzor i svetinja! Stvarno necuveno i nadasve nemoralno. Prljavo. I ko fol Gerald na kraju otjera Nicka i svu krivicu njegovog politickog propadanja svede na Nicka. Najbolja fora je ta da su svi, recimo, znali, ali su se pravili da ne znaju: i da je Nick gay, i da Gerald ljubuje sa sekretaricom. Glava u pijesku. Jedna od najjadnijih scena je ta kada se otkrije da su Wanijevi roditelji godinama podmicivali Martine da se pravi kao Wanijeva zarucnica. Tj svi znaju, a prave se da ne znaju. Izgleda da je to karakteristika ljudskog roda. Nojevi ljudi.

Od dana lov na lisice sa psima postaje ilegalan. Konacno se ovaj otok polako, ali sigurno ubacuje u 21. stoljece.

- 11:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 16.02.2005.

I don't believe what you're saying to me, this is something I gotta see

Nacet cu jednu temu koja me vec dulje vremena okupira i ne da mi mira. Ne mogu spavati jer se mucim, a nikako da rijesim dilemu i zavrzlamu. O cemu ja to? O zenskom donjem vesu, tj konkretno o gacama. Zasto? Nemam pojma, pocinje me lagano 'vatat prehlada, od sutra radim non stop do iduceg ponedjeljka, dakle 6 dana zaredom bez prestanka, tako da mi se vec unaprijed manta u glavi.

Sa uvazenom kolegicom Marisi vec imadoh takve nebulozne spike. Cak mi ih uvijek i pokaze ('Gle, Xiola, kakve tange imama danas'), a ja padnem u nesvijest. Ne u nesvijest od silnog uzbudjenja sto vidjeh obris Marisine pozadine, nego od muke sto ugledah konac koji se prodaje pod donji ves ispod njenih hlaca. A posto me zamolila da je izreklamiram, to i radim. Zivio protektorat i nepotizam! No, evo: gace ili tange, vjecito je pitanje sad? Vec se da pretpostavit da se skiselim ko mlijeko na podnevnom suncu pri samoj pomisli na tange. Kako sad tange? Neudobnijeg odjevnog predmeta ne isprobah u zivotu. Koma ziva. Spaga izmedju dvije guzne polutke koja riflja kozu. Uzas. Brijem da je taj meni nepojmljiv odjevni (odjevni mos' mislit) predmet izmisljen od strane spodobe sa penisom kao spolovilom, bez nekog razmisljanja o udobnosti. Zasto onda stave da spagetina zaore zadnjicu? Pa ako je tako, ne moramo uopce nositi donji ves, kojeg vraga kao ga nosimo? I sad, evo, ako je trebao jos kakav dokaz da sam musko u zenskoj pojavi, to je to. Ajd, ne nosim padobranke, kako se od milja zovu gace koje pokrivaju zadnjicu, ali ipak nosim nesto sto pokriva sve. I na Forumu imadoh diskusija i diskusija, bijah optuzena da sam debela i dlakava i ruzna zenturaca (na sto i nisam imala argumenata da opovrgnem takve istinite glasine, ali atleticarski DDR-ljepotica-stil protagonistice ove kvazi-price je trenutno nebitna), iako, dobih podrsku od strane zenskog roda (doduse, od samo jedne cure, ali ajde de, zajedno smo jaci). Navodno sve ljepse izgleda kad se ne prepolovi padobrankama. Ma da, pricam ti pricu... A tek muski u tangama: koji goluzdravi prizor, tj cisti horor. A i Sisqo nema veze sa realnoscu: tko vjeruje u njegove rijeci, magarac je bio.

I, vidjela zaba da se konj kuje... Kupih ja jedan par tek toliko da udovoljim Marisi, a kad ono, K-O-M-A! Mislim si, bit ce bolje, moram se samo naviknuti: ko ono kad kupis nove cipele, a neugodne ko spanjolska inkvizicija! Presetavam se ispred ogledala, paradiram, a istovremeno crkavam od smijeha. I sve se izvijam jerbo je neudobno i kvit! Elegantno poput slona u ducanu s porculanom. Nejde i gotovo! Cak izadjoh vani sa njima (sa hlacama preko, naravno), ali stanje se nije bitno popravilo. Svi govore 'Ma, naviknut ces se. Muski ti to vole. Ustraj!' A-a, ne ide. Da me i sam Anthony Kiedis na koljenima moli, sta moli, dapace, preklinje, da obucem par tangi, seretski bih mu se nasmijala u brk i odbrusila 'Nes' ti tangi!' Ako netko zna za udobne tange (pih, koji je ovo oksimoron), molim neka mi javi. Ove moje sam frknula negdje u ormar: da ih sad i hocu pronaci, ne mogu.

Povod za ovako smuseni tekst? Snoop Dogg & Pharrell Williams: downloadah Beautiful u cast skorog Marisinog povratka u zemlju kraljevinu (a i u videu ima polugolih guzica ko Kineza i glorificira se Brazil). I sad mi reci da te nisam izreklamirala uzduz i poprijeko. Jos ces dobivat bracne ponude, a ja hejt mejl. Ima da me castis krkacinom do besvijeti u brazilskom restoranu, majke ti, inace...

Posto sam lijena, nisam mozgovno obdarena, a i ne koristim PC, samo cu dati link na ovo (prigodno, nakon one koju spomenuh za Valentinovo). Obavezno ili kupiti ili pokrasti (kao sto ja pokradoh dio rijeci pri naslovu ovog satro-posalicnog posta), kako god vam bilo drago.

Kyoto zakon o okolisu od danas postaje zakonski priznat. Ha, macku o rep za objesit kad nacija koja svijetom vedri i oblaci nije potpisala. Bolje da se drzim tangi, ipak se manje raznerviram.

- 11:03 - Komentari (25) - Isprintaj - #

utorak, 15.02.2005.

Fairytale of London

Danas pocinje cetverodnevna turneja predstavnika Medjunarodnog olimpijskog odbora po Londonu, s namjerom da ocijeni da li nam metropola zadovoljava kriterije po kojima bi mogla pobijediti da 2012. odrzi olimpijske igre. Svi su se, po obicaju, uzjogunili, glavni budje poput Tesse Jowel (ministrica za kulturu i sport) i Lord Coea (Sebastian Coe, bivsi trkac), osmjesi padaju, puze se po koljenima, uvjerava se da je London taj pravi. Javno misljenje je da London nema sanse da pobijedi, ali da velika vecina (74%) ipak podrzava kandidaturu Londona. Mogli ste vec lagano zamijetiti da ja nisam jedna od njih. Da li ce London uspjeti pobijediti Pariz i New York? Vec prije je bilo govora kako Pariz ima prednost u prijevozu (pih, pa valjda mislim da Zagreb ima prednost u javnom prijevozu od Londona) i u tome sto su sva igralista gdje bi se igre odrzavale relativno blizu centra. Pa covjeku ne treba 10 sati da dodje sa jednog mjesta na drugo. Citala sam da je ove londonske odbornike najvise frka kad ce ziri sici dolje u podzemnu. Ohoho, i treba ih biti frka i te kako! Bas me zanima koju liniju ce isprobati: Northern Line (jednu od najsmrdljivijih)? Ili ce mozda uzivati u carima Circle Line (fantomska linija koja se pojavi kad je najmanje ocekujes)? Ili mozda District Line (koja je konstantno sjebana preko vikenda poradi radova na pruzi)? Dijapazonu izbora nema kraja! Onda, glavno olimpijsko selo bi kao bilo u Stratfordu, bogu iza nogu (istocni London), kojeg bi onda trebalo povezati sa centrom. Ali necemo sad o tome, jelda, glavno je da zabljesnemo ziri sa fensi-smensi domjencima i dokazemo (bez dokaza, dakako) kako je London spreman potrositi gomilu para, kako je spreman isprsiti se. A ziri se bas nameracio doci u London sada, kada imamo frku sa gradonacelnikom Ken Livingstoneom, koji ima i svoj blog. Ima li ga Vlasta Pavic, a? A? Aj, nek se netko pohvali. Ontopic: naime, nesto se bio zakacio sa novinarom londonskih dnevnih novina (Evening Standard) koji je Zidov, i odbija se ispricati. Posljedica toga bi mogla biti da mora dati ostavku.
Ne mogu smislit kampanju (a vidim da ima jos i jos istomisljenika: negdje nas 906, ali 'ajde de). Nekako mi izgleda prebahato. Ono, mi smo najbolji i mi MORAMO pobijediti. To ce nam donijeti toliko novaca, podici ugled u svijetu, dokazat cemo svima da smo toliko mocni da mozemo organizirati nesto takvog kalibra. A sad, to sto su nam je zdravstvo u penisu, skole nemaju novaca ni za grijanje, prijevoz, ah, o prijevozu sam vec previse divanila... Pocistimo prvo u svom dvoristu, ljudi moji. Sad nam jos dolaze i izbori u svibnju, ali da, mi svi imamo novce. Da, i ovce i krave i konje i svu ostalu krupnu i sitnu stoku. Samo pameti i zdravog mozga nemamo. Marisi, juhu, spremi se za olimpijski porez kad se vratis. Zivjeli pasnjaci!

PS Bugenvilija i eviltwin su krvavo zaradili cevape i burek.

- 11:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.02.2005.

I don't believe in weakness, it costs too much

Svanuo je i ovaj dan. Dan kada ce drezdati raznorazni Elvisi, Michaeli Boltoni, Chrisovi de Burghi, te kompilacije od kojih dobijem apopleksiju ('The Love Album', 'Feelings', 'For the Woman in Your Life'). Kada ce benzinske imati jedan od najproduktivnijih dana ever: izbezumljeni primjerci roda koji nije zenski hvata se za poslijednju Titanic-slamku kupujuci taj nadasve najkvalitetniji poklon kojeg svaka zena zeli dobiti na TAJ dan: polupljesnivi kvazi-buket kupljen na BP ili Esso stanici. Iz ovog nesuvislog bulaznjenja da se zakljuciti da mi Valentinovo nije jedan od omiljenijih dana. Ako me hoces raspizdit do kraja samo mi daruj srceka u obliku balona, cestitki, i inih primjeraka: garantirano ugrizam. Zasto? Nemam nekakvog suvislog argumenta sa kojim bih mogla sad zabriljirati i opovrgnuti svakoga tko mi se usudi protusloviti. Jednostavno mislim da se ljubav ('whatever love is' - famozna Charlesova izjava nakon javnog obznanjivanja zaruka za Dianu, a svi znamo kako je TO zavrsilo) moze izreci na cirka 5,4 drugih nacina. Pa onda raznorazna kvazi-naklapanja u novinama, po teve, ma svugdje: kako napraviti ohoho-tako-super-dilishs afrodizijak hranu, pa najseksi sta ja znam donje rublje i tako dalje. You HAVE GOT to be ready for oh-so-sensual-LUUUUUURVE (lavor, molit cu lijepo, i to brzo). I opet stara taktika da si kaoti covjek nizeg ranga ako nemas to kome sve napraviti, ili ako to NE ZELIS napraviti na taj dan. Hm, da mi i sam Robert Downey Jr (jedna od babetininih najnovijih opsesija) glavom i bradom sad ovog trenutka bane sa smrmosenim buketom cvijeca pokradenog sa susjedovog vrta i Elton John Greatest Hits pod miskom, stala bih mu na nozurinu i zalupila vrata pred nosom. Ili ce biti da bih mu to napravila samo zato jer me je natjerao da odslusam onu kuruzu od pjesme I Want Love, samo zato jer se frajercina htjela pojaviti u video spotu. Uh, sto sve ne radim za ljubav...

I sad, kome se da, naravno (citaj: tko nema pametnijeg posla), moze me slobodno zamisliti kao jednu izuzetno dlakavu i ruznu zenetinu koja nosi tamnoplavi radnicki kombinezon i bakandze, zna popraviti kvar na autu i promijeniti gumu, ne cupa obrve i ne depilira se, ne sminka se, i koja ima obrijanu glavu. I svaka druga recenica joj je 'Prokleti muskarci'. Ali Valentinovo organski ne podnosim. I tocka. No, ipak, da ne budem totalni party pooper: svakome tko mi otpjeva/odserenadira/izrecitira barem jednu kiticu od dolje spomenute pjesme castim sa barem jednom porcijom cevapa (ljutih), luka i kajmaka. Primam narudzbe i za cvarke i burek. Pa da vidis onda derneka!

Tko zna-zna. Vrlo je efektno kada se covjek vraca natrag doma dobrano nacvrcan, negdje oko pola noci, nakon maratonskog ispijanja duplih porcija gin & tonica. Chris de Burgh, pojedi se!

A sad mi je vrijeme da zgibam jerbo si moram ici postucati bradu i brkove. I idem malo izvozati teretnjak kojeg inace voze zenetine mog kova, cisto toliko da ne zaboravim svoje korijene. A ako mi se bude dalo, ici cu iskopati par kanala vozikajuci bager tamo-amo. I smlavit cu par betonskih skarpi: to je, ono, za zagrijavanje. Nema odmora dok traje obnova!

- 10:13 - Komentari (23) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.02.2005.

Crazy in love

Tantantaaaaaaan! Konacno. A trebale su im, otprilike, 34 godine da se konacno skockaju, skuze da su jedno za drugo i ajde. Zapravo, trebala bih reci da me boli bilokakvo spolovilo za njih, ali evo, ne mogu, a da moja jezicina ne skomentira dogadjaj godine (tko shisha izbore, pih!). Dakle, zeni nam se prijestolonasljednik, i to 8.4. u dvorcu u Windsoru. Aleluja! Svi sretni i zadovoljni, cak je i kraljica oficijelno izdala stejtment da je sretna i da im zeli svu srecu i dobro. Camilla nece nikada dobiti titulu kraljice, ukoliko Charles dodje na prijestolje (sto svake godine postaje sve teze i teze, s obzirom na to koliko mu je baba pozivjela, a izgleda da ce i kraljica s lakocom dogurati do stotke). Umjesto toga ce se imati titulu Princess Consort. I ponijet ce titulu HRH Duchess of Cornwall (nece joj dati titulu Princess of Wales jer je tu titulu imala Diana). Medeni mjesec ce provesti u Balmoral dvorcu u Skotskoj. Upravo sada su svi reporteri ispred dvorca u Windsoru, cekaju da se par po prvi puta pojavipred javnost kao zaruceni par.
Izgleda da ce se vjencanje ipak obaviti u maticnom uredu, tj kazu da ce biti civil ceremony jer su i Charles i Camilla razvedeni. Kako ce to onda izgledati da je Charles (kada postane kralj) na celu Church of England, a da se nije smio ozeniti u crkvi? Nije mi jasno.
Opcenito, pucanstvo im daje 'palceve gore'. Mislim, pa koliko su vec dugo, i koliko se vec dugo znaju, pa i vrijeme je vec bilo. Iako znam da cu i ja tu ceremoniju masno platiti, zajedno sa ostalim poreznim obveznicima. For the king and country, gnjah! I sama Diana je u poznatom intervjuu za BBC-jevu emisiju Panorama izjavila da je 'bilo troje ljudi u mom braku.' Placam pivu svakome tko pogodi trecu osobu.
Super, nek im je sa srecom. Jos samo da se desi abolicija monarhije, tko sretniji od mene?! A ne bi bilo zgorega da 8.4. 2005. proglase neradnim danom pa da se, kao 'subjects', a ne 'citizens', mozemo fino odmoriti. Nes' ti takve srece. Sky News je definitivno prolupao, a tek da mi je sutra vidjeti naslove tabloida, pogotovo, vec ste pogodili, The Suna!! Sad cemo opet imati komemorativne tanjure, salice, krpe za sudje, papuce sa likom Charlesa i Camille milo nas pogledavajuci. U tabloidima ce biti specijalna izdanja u boji, s nezaobilaznim posterima/kalendarima s naslovima poput Charles & Camilla: forever in love/love conquers all/the full history of their dedicated love
Fotka: zvanicna fotka zaruka.
Zivi i zdravi mi bili ljudi moji, god save the... Camilla! Jeeee! Prolupah totalno, definitivno. A sad idem gledat David Hasselhoff's top 50 power ballads na VH1. Slavim, ne?

It's a nice day to start again, it's a nice day for white (ahem) wedding...

- 21:20 - Komentari (29) - Isprintaj - #

Don't Believe the Hype?

Javna isprika vrhovnog politicara: vrijedi li pisljivog boba? Tony Blair se napokon ispricao jedanaestorici koja je dobrih dvadesetak godina provela u zatvoru jer su bili optuzeni da su kao clanovi IRA-e postavili bombu u Guildfordskom pubu 1974 u kojem je poginulo 7 ljudi. Na kraju se ispostavilo da nisu krivi i da je originalna presuda bila donesena mutno, bez konkretnih dokaza. Guildfordska cetvorka je pustena na slobodu 1991., a Blair se ispricao 14 godina kasnije u specijalnoj snimljenoj emisiji. Nije se javno ispricao u parlamentu, sto su mnogi ocekivali. Snimljen je i film, In the Name of the Father. Ali, ipak bolje i to nego nista. Za razliku od Krvave nedjelje (Bloody Sunday) iz 1972. za koju britanska vlada jos uvijek ne preuzima odgovornost. Zanima me bi li se konzervativci ovako javno ispricali da su trenutno na vlasti? Sumnjam. Do sredine devedesetih godina Gerry Adamsov (broj jedan u stranci Sinn Fein, politickom ogranku IRA-e) glas se nije smio cuti na televiziji ili radiu: ako bi ista govorio i to se prenosilo, glumac ga je morao sinhronizirati. Obrazlozenje: Adams je terorist i njegove rijeci izrecene njegovim glasom se ne smiju prenositi. A ko fol to sto je govorio je izgubilo gravitas kad bi culi neciji drugi glas govoreci te iste rijeci. Mos' mislit. No, svejedno, izbori su nam skoro pa pred vratima (jos 3 mjeseca i onda gotovo do 2009., fala ti boze), a posto bi se politicari prodali za vlast, onda ne iskljucujem ni ovakvu taktiku Blaira da pridobije naklonost biraca.

U principu se ne zelim nervirati oko cijelog tog sjevernoirskog mirovnog procesa jer nista sa time necu dobiti. I onda si Britanci uzimaju za pravo da popuju drugim nacijama diljem svijeta o demokraciji, ljudskim pravima i slobodi. Trebali bi najprije temeljito pocistiti u svom dvoritstu. Do prije 30-ak godina u Britaniji je znalo pisatiNo Irish, No Blacks, No Dogs pri ulasku u, recimo, ducan. Treba li to komentirati? Na kraju ispada da opet obicni ljudi najebu, a raznorazne teroristicke frakcije koje se kaoti bore za prava bilo katolika (irskog porijekla) ili protestanata (britanskog porijekla) se debelo bogate (primjer one pljacke stoljeca on 26 milijuna funti pri kraju 2004. u Belfastu od strane IRA-e: nedavno sam procitala da novac jos nije pronadjen, niti da ce ikada biti pronadjen: popapala maca, naravno).

Da spomenem jos i schmoozing kojeg obavih prije 2 dana u Tate Britain, na domjenku povodom izlozbe Turner, Whistler, Monet koja se zvanicno otvara danas. Rukovah se sa capom Sir Nicholasom Serotom, vidjeh Alain de Bottona (filozof), Michael Palina (Montipajtonovac), ispih par casa dobrog bijelog vina, nakrkah se maslina i kanapea. Ah, glamuroznog li zivota, majke ti. Tateovci bijahu impresionirani mojom torbom (kupljena u Tate Modern, naranvno da bijahu impresionirani). E, da: izlozba je predivna. Whistler je moj favorit (slika: Whistler - padajuca raketa aka nokturno u crnom i zlatnom (1875),vrlo kontroverzna slika u vrijeme kada je nastala; nalazi se u ovoj izlozbi, a originalno se inace nalazi u Detroit Institute of Arts). Zivili!

Mala korekcija: napravih kardinalnu pogresku u prijasnjem postu, nazvavsi J C Chaseza bivsim clanom Backstreet Boysa, umjesto NSYNC. Molim fanove da me spale na lomaci. Fala.

- 11:27 - Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 08.02.2005.

Say 'cheese'

Ovako: nekima se da sastavljati listu pjesama tipa koje su ih opcinile svojom sustom ljepotom, ja cu fino napisati par njih (i razloge, ako se sjetim) prema kojima cu se jos jednom potvrditi kao trecerazredna kraljica trasha, loseg ukusa, shunda i ostalog pripadajuceg seljastva. Ovo nista ne lazem majke mi, sve je fino zateftereno na mojem svjetloplavom iPodu, dakle, postoji corpus delicti, ako je netko u to uopce i sumnjao. A i mislim da sam jednom vec nesto slicno bulaznila, ali kaj me briga: samo da se utvrdi gradivo:

1) I Can't Go For That - Hall & Oates
Je, da, ne mogu si pomoci. Obozavam ovu pjesmu ovog stajlish dueta: Darryl Hall, plavooki, plavokosi zavodnik (mooooos mislit'), fudbalerka-krejzi, zafrknuti-rukavi-na-sakou-a-la-Miami-Vice-Don Johnson primejrak (yin) i njegov pripadajuci yang John Oates, covjek sa apsolutnim stilom (ma kakve Marc Jacobs kreacije, nisu mu ni do koljena) i jos vecim brcetinama.

2) Centerfold - J Geils Band
Trebam li uopce trositi rijeci na ovaj primjerak savrsene trash pjesme? Zgodne srednjeskolke u kratkim haljinicama koje se slikavaju za Playboy: check; zgodan zavodnik-frontman grupe, kojemu je srce slomljeno kad skuzi da mu se curetak sliko gol za duplericu: check. Iako, sad, zavodnik, hm, to je dosta diskutabilno, ali necu sad sitnicarit, ali hej, ipak je to hit iz 1982., nemojmo traziti nemoguce.

3)All Day Long I Dream About Sex - J C Chasez
Isprva pomislih kako se frajer sali, da to ne moze biti istina, sa rijecima poput ovih, i sa pripadajuce trashy video spotom, a kad ono, ne, fakat, ozbiljno. Bivsi Backstreet Boy (Isusbog, kakav to imam mozak-spuzvu za pamcenje cudnovato-nevjerojatnih besmislenih cinjenica!). A kad ono, sad ispada da znam sve rijeci na pamet i mogu otpjevati pjesmu u jednom dahu. Katastrofa.

4) Michael Gray - The Weekend
Nikada fotokopirne masine nisu izgledale vise seksi nego u Michaelovom videu, sa gomilom dugonogih i dugorepatih zenskih modela koji skakucu, izlezavaju se, te opcenito naveliko mrdaju guzicama po vec gorespomenutim masinama. Rijeci su, i u ovom slucaju, od vrlo vaznog znacenja te prenose neke vrlo bitne poruke.

5)Kids - Robbie Williams & Kylie
Trashomatic sadrzaj = povelik. Video = sve prsti od trasha, pogotovo poslijednja sekvenca, kada Kylie ulazi u bazen, Robbie je odmjerava, a boca sampanjca na rubu bazena se 'otcepljuje' pa pjena strca na sve strane. Doin' it for the kids, yea', right, whatever. No, puca mi dugmad na kaputu, raspojasem (scary concept, I know) se svaki puta kad cujem ovu pjesmu.

6)Dude (Looks Like A Lady) - Aerosmith
Kako odoljeti ovakvom naslovu pjesme, pitanje je sad? Pa jos kad Steven Tyler onako namigne u videu, pa oni polugoli modeli u kupacim kostimima, pa sad ne znas tko je musko, a tko je zensko. Uf. Brings out the rock chick out in me (mooooos' mislit - frazetina upotrijebljena vec drugi puta u ovom postu).

7)Radio - Robbie Williams
A ne mogu, Robbie mi je cheesy do boli. Ne mogu ga nikako shvatiti ozbiljno. Pogotovo ne sa ovom pjesmom. A tek kad mu rep pocne rasti iz zadnjice! K tome je pjesma pjevna (kriterij za trash-o-cheesy pjesme: mora ti pjesma odmah uci u uho; mislim, recimo, Ulakanakulot od Virgin Prunesa to nikada ne bi mogla postici), over the top.

8)Sick and Tired - Anastacia
Umjesto bivsima pjevam cool rijeci, recimo, tipa 'gledam u tvoju sliku, zamisljen sam, kristalno nebo iznad mene, a ja citam Camusa da te zaboravim jer si me tako krvnicki ostavila', ja ih si obicno zamislim pjevajuci ove rijeci: ono, nema sad tu beating around the bush, kako ovdje vele, nego odmah s neba pa u rebra. Dosta mi je svega: Anastacia, you tell 'em, girl!

Cheesy is good. Cheesy is healthy. In moderation, naravno. Iako, mogla bih ja jos ovako do sutra, ali ne zelim se totalno izblamirati do kraja.

- 11:08 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.02.2005.

7-29-04 The Day Of

Jucer navecer imadoh jos jednu u nizu prastarackih veceri koju provedoh gledajuci prvu epizodu serije koja mi sad radi veliku konkurenciju Desperate Housewives: CIS:NY. Zapravo, nikada nisam ni bila neki fan originalnog CIS-a (Grissoma i ekipe: btw, tko mu je dozvolio da si uzgoji onu bradetinu, jel ima on image consultanta ili ne?? Brazdim, a to niposto nije dobro). A jos manje onog u Miamiju, kojeg stalno snimaju pod nekim narancasto-karamelnim filterom. I onaj Miami-Grissom, Horatio Cane, mi uopce ne pase. No, posto se sam samoprozvana NY groupie, rekoh sama sebi, pa bit ce ovdje New Yorka ko u prici, pa kad vec Muhamed nije mogao ici brdu, onda je brdo islo Muhamedu. Necu previse spominjati poraznu cinjenicu kako za svaku prepoznatu ulicu u kojoj sam bila izderah se 'De, ovo je krizanje 34th Ulice i Sedme Avenije!' Jadno. I kako mi se svidjela spica najave prve epizode: ispaljeni metak koji probusuje par jabuka zaredom u paramparcad.

Trebalo mi je neko vrijeme da se koliko-toliko naviknem na cinjenicu da je Gary Sinise (aka Mac Taylor) good guy (mislim, to je ko da sad stavis Brian Dennehyja da bude serijski ubojica). Da nece izvuci pistolj i odmah ispocmekati citav NYPD, zajedno sa Sipowitzem. U ovdasnjim novinama su ga vec prekrstili u Mac 'What's sleep?' Taylor. Tipicni njujorker koji ne nikad spava, kao i grad mu. Uglavnom, odmah postadoh vjerni gledatelj. Prica je bila dosta dobra: doktor frajer Bogdan Ivanov (naravno, Rus: bad commies, bad, bad; ali vec cekam kad ce Bruckheimer uvesti ekvivalent alkaide) koji je eksperimentirao na zenama kako ih potpuno paralizirati u vlastitom tijelu, tako da im je um netaknut, ali ne mogu nista drugo pomaknuti nego treptati ocima. Na mahove je cak podsjecalo na Se7en. I onda stupa na scenu Mac, sa zenskim sidekickom, koja neodoljivo podsjeca na onu konjinu od zene (Sarah Jessica Parker). Naravno, sve prsti od tipicnih CIS specijalnih flashback efekta: zdrobljeni vratovi, zgnjeceni mozgovi iz kojih prsti krv, razliciti stadiji raspadanja ljudskog tijela. Prije svake CIS epizode ovdje upozoravaju na 'this episode contains graphic scenes of violence and images which some viewers may find disturbing.' Pih, njonjavi Britanci! Uglavnom, Mac je borac za pravdu, NY ekvivalent Grissoma i Carusa, tipican gritty New Yorker, stono bi se ovdje reklo. Moram napomenuti da su malo zabrljali stvar sa time sto su upleli 9/11 pricu u Macov zivot: naime, zena mu Claire, je poginula, i u prvoj epizodi, na kraju, Mac se odveze na Ground Zero. Dobro, malo patetike, ajde sad, pa ipak je Jerry Bruckheimer producent, a ne Michael Moore. Sve u svemu, jedva cekam slijedecu epizodu. Uglavnom, CIS:NY rula i svake subote navecer u 21 sat cu imati onaj blazeni 'svinja u blatu' osjecaj.

Sto kod mene i nije tesko postici. Naime, isti takav osjecaj mi je trenutno prisutan u krvi jerbo downloadah Ocean's 12 soundtrack. Uopce me se ne tice sto je film kaoti bezveze, ovo, ono: em nisam ni gledala Ocean's 11, tako da sam u radnju upala ko s Marsa; em nemam neke kvazi-pretenzije sto se tice filmova (citaj: nemam ukusa), em nisam nista bas skuzila, ali zabavilo me to sto: 1) je soundtrack bio zgodan pa sam se sama zamisljala, recimo, ko Matt Damon (opseg mozga mi je otprilike ko i faca koju glumi u tom filmu), onako brzinski trceci u ritmu sountracka kroz rimske ulice; 2) em sto je Brad Pitt spavajuci slinio u avionu sa maskom na ocima; 3) sto skoro bijah jedina u kinu sa frendicom. Odoh se sad opet glupirat uz soundtrack. Tko bi sa mnom zivio, boze me sacuvaj?!

- 12:33 - Komentari (22) - Isprintaj - #

petak, 04.02.2005.

All I need in this life of sin is me and my girlfriend. Down to ride 'til the very end, it's me and my boyfriend

Posto nemam nit zivota, nit socijalnog zivota (kako u prijevodu ovdje to zovu), onda se zabavljam kako mogu i koliko mi moja ogranicena seljoberska masta to dozvoljava. Izgleda da ponovo imamo nadri-fatalni par. Verzija John & Yoko, ili Bonnie & Clyde za 21. stoljece. Naime, u poslijednjih tjedan dana tabloidi su zagnjavili sa pricom o friskoj vezi Petea Dohertyja (bivseg pjevaca The Libertines) i Kate Moss, supermodel-majka. Nesto poput ljepotice i zvjeri: on problematican do boli (droga, tucnjave, opceniti kaos od zivota), ona kaoti sad zrela i odrasla zena koja opet vrluda stranputicom. Zivot na rubu. Odjedanput su tabloidi poceli bulazniti na dugo i na siroko kako Pete nije za Kate, naslovi poput 'ostavi tog neranimajkovca, Kate' svakodnevno se pojavljuju. Danas se takodjer pojavila pricica (shock-horror, cak i u 'ozbiljnom' Guardianu) kako je Pete premlatio i opljackao rezisera koji je snimao dokumentarac o The Libertines i Peteu. Kate ga je kao zaprosila da se ozeni za nju. Ostavit ce drogu. Da, prije nego nastavim: Pete je hodajuca katastrofa od covjeka koji ne zna sto bi sa sobom: heroin, crack, period proveden u bajbuku poradi provaljivanja u stan najboljeg prijatelja, raznorazne psine i nepodopstine. Vec si je istetovirao mali 'K' na ramenu. Train crash waiting to happen. Kad da ocekujem debelu naslovnicu tipa 'Kate me ostavila, idem si sad rezat vene.' Zagarantirana ekskluziva u The Sunu.
Sad, koja je atrakcija takvih tzv. losih decki? Kate je rekla da joj se prva stvar koja joj se svidjela na Peteu bila njegova guzica, koju je onda propisno i ustipnula. Ostalo je legenda. Takodjer, frajer zivi 'opasno'. Hm, frajer koji se davi u kakau svaku vecer ili frajer koji 'lovi zmajeve'? Frajer koji se oblaci u karirane veste kupljene u Pringle ducanu, ili frajer koji nosi koznate hlace? Koji tandrce po tastaturi po cijele dane i debatira je li kapetan Kirk bolji od Picarda, ili koji tandrce po gitari u zadimljenom klubu, sa cigaretom koja visi izmedju usana koje se seretsko osmjehuju tebi i samo tebi (i jos 10-ak drugih groupie curica)? Geek vs. rock star? Tezak izbor, naprosto ne znam koja se polunormalna zena kojoj je prosao rok trajanja (u koje ubrajam i sebe, da ne bi bilo zabune) ne bi kolebala i spotaknula o ovakve prepreke? Samo sto je Kate ipak Kate pa moze birati. Seljoberke poput mene nemaju izbora. No, mozda ipak nije sve izgubljeno. Vincent Gallo is in town vrlo skoro. Tandrkat ce po gitari. I biti ce moj za ciglih 20 funti. Mislim da me vec lagano 'vata nesvjestica. Pa cemo snimiti nesto poput Beyoncé i Jay-Z-a; pa ce News of the World imati ekskluzivu; pa cu konacno uci u legendu. Ohmygod!

- 12:00 - Komentari (23) - Isprintaj - #

srijeda, 02.02.2005.

'The time has come' (c) Ivan Noble

Po prirodi nisam neka placipickica koja cendra na svaku stvar. ET me nije rasplakao. Ali zato Hal jest, dok pjevusi Daisy, Daisy i polako se gasi... Zapravo, glup uvod u nesto sto me je jucer navecer bas onako pogodilo: Ivan Noble, novinar BBC Online, je umro od tumora na mozgu. Prije tjedan dana je objavio svoj zadnji clanak rekavsi da mu se stanje toliko pogorsalo da nece moci nastaviti. I sad ovo. Redovito sam pratila njegov online dnevnik u kojem je opisivao svoju bolest, kroz sto je sve prolazio, strahove, strepnje, nadanja. Voljela sam ga citati jer je pisao jednim posve nepateticnim stilom bez puno sazalijevanja. I koliko god to pickasto i nerealno zvucalo, htjela sam da pobijedi tu bolest koja ga je izjedala, koja ga je nakraju skoro oslijepila, koja mu je na kraju dozvolila tek da na kapaljku dozivi svoju zenu i njihovo dvoje djece. Nikada nisam poslala mail podrske jerbo bih uvijek zakasnila: stotinjak ljudi je reklo sve ono sto sam i ja htjela reci pa nije imalo smisla. Cvrsto je vjerovao u znanost i medicinski napredak koji bi eventualno nasli lijek za raznorazne bolesti, ukljucujuci i njegovu. Nije se hvatao za cudotvorne napitke, iscjeljiteljstva, razne kvazi-metode lijecenja. Znao je da mu je mogucnost da pobijedi tumor nije bila na njegovoj strani. No, usprkos optimizmu, dao je do znanja citateljima da se boji, tj da je cisto ljudski bojati se bolesti. Nije dozivio nikakvo 'prosvijecenje'. Na isti nacin kao sto je pisala i Ruth Picardie, novinarka Guardiana, dok je umirala od raka (ostavila je blizance od 2 godine i muza) prije skoro 8 godina. Clanci koje je Ruth pisala su bili objavljeni u knjizi Before I Say Goodbye. Ne znam sad da li da jos uvijek drzim link na njegov online dnevnik u linkovima? Mislim da cu ga ipak ostaviti. Osjecala bih se kao da sam ga izdala ako ga maknem. Blesavo objasnjenje, ali zelim da sto vise ljudi procita Ivanove kolumne, ma koliko pateticno im to sve skupa zvucalo. Poput Ruth, Ivanovi clanci ce biti skupljeni u knjizi koja ce biti izdana kasnije ove godine.

- 13:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 01.02.2005.

Shadows of ourselves

Navikli smo vec da nam se politicari ispovijedaju: bilo sami od sebe, bilo zato sto propagiraju 'obiteljske vrijednosti', a na kraju su uhvaceni sa narancom u ustima dok ih istovremeno bicuje Madame Pain. No, bivsi ministar kulture i sporta, Chris Smith, je otisao korak dalje: javnosti je 'priznao' da je vec punih 17 godina HIV-pozitivan. Chris je vec na samom pocetku svoje politicke karijere (laburisticki 'saborski' zastupnik za Islington South & Finsbury - sjeveroistocni dio Londona) 1984. javno priznao da je gay. 1987. saznaje da je HIV-pozitivan. Mozda ce sad neki reci da je to priznanje na istom nivou kao i ono Blunkettovo o udatoj ljubavnici i djetetu. Da nam politicari trebaju otkriti sve o sebi, htjeli li mi to cuti ili ne. No, bitna je razlika izmedju Davida i Chrisa: David je uporno lagao, nijekao, k tome je i zlorabio svoj polozaj (viza za dadilju). Uglavnom, ponio se vrlo bahato. Chris, s druge strane, em debelo vise nije ministar za kulturu i sport (ima vec par godina); em nije lagao ni muljao. A svejedno je objelodanio jednu cinjenicu koja, usprkos 21. stoljecu, cinjenici da smo kao liberalna i tolerantna nacija, je jos uvijek nevjerojatan tabu. Mislim da se cak vise tolerira i prihvaca da je, recimo, neki politicar imao 3 ljubavnice odjednom i brdo nezakonite djece (da su politicari 99% narcisoidno-kretenoidne spodobe ne racunam jer se to skoro pa podrazumijeva po defaultu) nego sad reci i to javno da si gay. I to HIV-pozitivan. Ne znam zasto mislim da je Chrisu (tj njegovoj PR masineriji) za to trebala ne-mala doza hrabrosti i samouvjerenosti. Nakon svibanjskih izbora otici ce u penziju, dakle, izabrao je 'pravi' trenutak (da se tako izrazim) jerbo mu ta cinjenica nece negativno ni pozitivno utjecati na politicku karijeru.

Ljude uvijek zanima 'tamnija' strana drugih, a pogotovo javnih licnosti, a jos vise politicara. Iako mislim da je seksualno opredjeljenje totalno privatna stvar. Sve dok se ne kosi sa tvojim javnim politickim propagiranjem. Recimo, sad da je Chris javno kao politicar propagirao kako je nemoralno biti gay i slicno, normalno da bi onda to njegovo priznanje bilo puno vise sokantno i ljudi bi imali pravo osudjivati ga. Ali samo zato jer je lagao, ne zato jer je gay. Ili ako se politicar zalaze za 'moralne' vrijednosti (meni licno nebulozne, tj, tradicionalna interpretacija istih, ali boze moj, neki ljudi jos uvijek vjeruju u to pa neka im), a onda se ispostavi da je godinama varao zenu sa raznoraznim 'sekretaricama', pa normalno da ga covjek ima pravo osudjivati i pitati se krije li se jos nesto iza toga? Pa ne moze nam se prodavati rog pod svijecu (iako se ovakve 'prodaje' jos uvijek vrse i vrsit ce se dok bude svijeta, politike i politicara), koliko god mi kao raja izgledali naivno i koliko god se vecina njih ponasalo kao stado bezmozdanih ovaca (ovo je uvreda za ovce, znam, zato im se ovim putem iskreno ispricavam).

Dakle, sto uopce htjedoh reci? Dajem punu podrsku Chrisu. Trebalo je imati zeljezna muda da prizna ovu cinjenicu. Iako, kao politicaru, i to sigurno ima svoj cilj. No, svejedno, to je ucinio na jedan pristojan nacin, sa dignitetom. I nije nijekao istinu, kao papcina Blunkett. Iako je, dok je jos bio ministar, kresao budzet muzejima sve u 16, i mrzila sam ga do zla boga (prepolovio je budzet jednom nacionalnom muzeju u kojem sam bila radila). Zanima me kakva bi bila reakcija u majci domovini da netko od politicara (jedan od plejade bivsih ministara) prizna ovakvo nesto? Bi li se oglasila 'moralna policija' u obliku crkve (Sveti Otac Papa Bakovic) i ostalih pazitelja sitnog i krupnog javnog cudoredja (spodoba poput Bukve Cesic-Rojsa)? Ne znam, mozda se tesko varam: mozda bi ga ipak onako muski potapsali po ramenu i samo rekli 'E, stari, cestitam na hrabrosti. Nema veze, ja sam ti jos uvijek prijatelj i dolazit cu ti u kucu.'

- 11:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>