Nemam pojma o tim nekim listama koje kruze hrvatskim kuloarima koje 'raskrinkavaju' razlicite medijski eksponirane ljude. Takodjer ne zelim trositi previse rijeci na takvu vrstu 'vijesti' po kojem bi sad ti ljudi morali postati gradjani drugog reda. Zaustavit cu se samo nakratko na temi 'homoseksualnost', ali samo zato jer hocu skrenuti paznju na knjigu Alana Hollinghursta - In the Line of Beauty. Knjiga je dobila prestiznu Booker Prize nagradu za knjizevnost prosle godine. S razlogom.
Glavni protagonist knjige, Nick Guest, je diplomac iz Oxforda koji zivi u kuci svog najboljeg prijatelja Tima, ciji je otac Gerald Fedden, MP (saborski zastupnik u Donjem domu) u britanskom parlamentu. Nick je gay koji tek pocinje stjecati svoja prva seksualna iskustva (gay, naravno: to dalje vise necu ponavljati jer se to podrazumijeva). Umjesto jeftino-senzacionalistickog tretiranja Nickovih emocija i razmisljanja o ljudima oko sebe sa kojima zivi (ugledna obitelj Geralda politicara - visa srednja klasa, Nickovih roditelja - srednja klasa), Alan koristi britke opservacije drustva opcenito, licemjerja, zlobe, razocarenja. Izbacuje na vidjelo citav sloj dvostrukog morala koji postoji i kod tako uzvisenih 'starih' obitelji poput Feddenovih (preljub, prikriveni homoseksualizam, mentalna rastrojenost). U tri glavna poglavlja knjige na povrsinu izlazi licemjerje i dvostruki moral. Prati se Nickovo 'odrastanje': od neiskusnog mladica koji gubi svoju nevinost sa deckom kojeg upozna preko oglasa, preko slijedece veze koju ima sa sinog bogatog trgovca (Wani), pa sve do kraja kada Wani umire od AIDS-a, i kada se na kraju ispostavi da je velebni Gerald sve te godine varao svoju zenu sa sekretaricom. Na kraju izbije politicki skandal, ali ne zbog Geraldovog preljuba, vec zbog toga sto su novine nanjusile da je Nick zivio kod Geralda svo to vrijeme, a Gerald nije nista napravio po tom pitanju. Zamislite, molim vas, da dijelite krov sa homoseksualcem, a jos k tome ste i politicar kojemu je Margaret Thatcher uzor i svetinja! Stvarno necuveno i nadasve nemoralno. Prljavo. I ko fol Gerald na kraju otjera Nicka i svu krivicu njegovog politickog propadanja svede na Nicka. Najbolja fora je ta da su svi, recimo, znali, ali su se pravili da ne znaju: i da je Nick gay, i da Gerald ljubuje sa sekretaricom. Glava u pijesku. Jedna od najjadnijih scena je ta kada se otkrije da su Wanijevi roditelji godinama podmicivali Martine da se pravi kao Wanijeva zarucnica. Tj svi znaju, a prave se da ne znaju. Izgleda da je to karakteristika ljudskog roda. Nojevi ljudi.
Od dana lov na lisice sa psima postaje ilegalan. Konacno se ovaj otok polako, ali sigurno ubacuje u 21. stoljece.
Post je objavljen 18.02.2005. u 11:12 sati.