Javna isprika vrhovnog politicara: vrijedi li pisljivog boba? Tony Blair se napokon ispricao jedanaestorici koja je dobrih dvadesetak godina provela u zatvoru jer su bili optuzeni da su kao clanovi IRA-e postavili bombu u Guildfordskom pubu 1974 u kojem je poginulo 7 ljudi. Na kraju se ispostavilo da nisu krivi i da je originalna presuda bila donesena mutno, bez konkretnih dokaza. Guildfordska cetvorka je pustena na slobodu 1991., a Blair se ispricao 14 godina kasnije u specijalnoj snimljenoj emisiji. Nije se javno ispricao u parlamentu, sto su mnogi ocekivali. Snimljen je i film, In the Name of the Father. Ali, ipak bolje i to nego nista. Za razliku od Krvave nedjelje (Bloody Sunday) iz 1972. za koju britanska vlada jos uvijek ne preuzima odgovornost. Zanima me bi li se konzervativci ovako javno ispricali da su trenutno na vlasti? Sumnjam. Do sredine devedesetih godina Gerry Adamsov (broj jedan u stranci Sinn Fein, politickom ogranku IRA-e) glas se nije smio cuti na televiziji ili radiu: ako bi ista govorio i to se prenosilo, glumac ga je morao sinhronizirati. Obrazlozenje: Adams je terorist i njegove rijeci izrecene njegovim glasom se ne smiju prenositi. A ko fol to sto je govorio je izgubilo gravitas kad bi culi neciji drugi glas govoreci te iste rijeci. Mos' mislit. No, svejedno, izbori su nam skoro pa pred vratima (jos 3 mjeseca i onda gotovo do 2009., fala ti boze), a posto bi se politicari prodali za vlast, onda ne iskljucujem ni ovakvu taktiku Blaira da pridobije naklonost biraca.
U principu se ne zelim nervirati oko cijelog tog sjevernoirskog mirovnog procesa jer nista sa time necu dobiti. I onda si Britanci uzimaju za pravo da popuju drugim nacijama diljem svijeta o demokraciji, ljudskim pravima i slobodi. Trebali bi najprije temeljito pocistiti u svom dvoritstu. Do prije 30-ak godina u Britaniji je znalo pisatiNo Irish, No Blacks, No Dogs pri ulasku u, recimo, ducan. Treba li to komentirati? Na kraju ispada da opet obicni ljudi najebu, a raznorazne teroristicke frakcije koje se kaoti bore za prava bilo katolika (irskog porijekla) ili protestanata (britanskog porijekla) se debelo bogate (primjer one pljacke stoljeca on 26 milijuna funti pri kraju 2004. u Belfastu od strane IRA-e: nedavno sam procitala da novac jos nije pronadjen, niti da ce ikada biti pronadjen: popapala maca, naravno).
Da spomenem jos i schmoozing kojeg obavih prije 2 dana u Tate Britain, na domjenku povodom izlozbe Turner, Whistler, Monet koja se zvanicno otvara danas. Rukovah se sa capom Sir Nicholasom Serotom, vidjeh Alain de Bottona (filozof), Michael Palina (Montipajtonovac), ispih par casa dobrog bijelog vina, nakrkah se maslina i kanapea. Ah, glamuroznog li zivota, majke ti. Tateovci bijahu impresionirani mojom torbom (kupljena u Tate Modern, naranvno da bijahu impresionirani). E, da: izlozba je predivna. Whistler je moj favorit (slika: Whistler - padajuca raketa aka nokturno u crnom i zlatnom (1875),vrlo kontroverzna slika u vrijeme kada je nastala; nalazi se u ovoj izlozbi, a originalno se inace nalazi u Detroit Institute of Arts). Zivili!
Mala korekcija: napravih kardinalnu pogresku u prijasnjem postu, nazvavsi J C Chaseza bivsim clanom Backstreet Boysa, umjesto NSYNC. Molim fanove da me spale na lomaci. Fala.
Post je objavljen 10.02.2005. u 11:27 sati.