|
Animals-most beautiful creatures
Na ovom je blogu...
Moje male misli i događaji iz života, škole itd...
Magija...
~~~~~~~~~~~~
Postalo je teško
Svakog jutra se buditi
Svakog dana nove suze
S lica brisati.
U riječima tuge
Nada se gubi
Sunce zastiru oblaci
Na zlatnom tronu
Umornih lica
Stoje još samo najjači.
Al zar svaka
Izgubljena nada
Znači odustati?
Što se dogodilo s onim:
Nakon pada moramo ustati.
Teško je ići naprijed
Kad se svaka prepreka
Čini kao ponor.
A opet, s druge strane je
Možda neki bolji život,
Možda vrijedi tek tolko
Da osjetiš ponos?
~~~~~~~~~~~
*većina slika pronađena je preko interneta*
O meni
IME:
Petra
VOLIM:
životinje (konje i vukove pogotovo)
obitelj
magiju
frendove i frendice
kamenje
svu modernu tehniku(mob, komp, mp3, itd.)
čitati
svog hrčka i psa ( Rudi, Dino)
jahati
slušati glazbu
MRZIM:
arogantne, sebične i bahate ljudove
povijest i tjelesni!!!
ismijavanje i vrijeđanje
psovanje, pušenje itd.
GLAZBA, FILM...:
MUZIKA - simple plan, hladno pivo, nickelback, neš malo bon jovi, avril, neke druge stvari kojim neznam imena
FILM:
pirati s kariba, titanic, pjevajte nešto ljubavno, juhuhu, simsoni, avanture male chihiro, zlatni kompas, kronike iz narnije:kraljević kaspijan, juno....
KNJIGE:
Dva neba; Sjećanje, tuga, trn; Naslijeđe(Eragon-prva knjiga); Vjetar u vatri; Kronike iz Narnije; Vodič kroz galaksiju za autostopere(i nastavci); Rat cvjetova; Njegove tamne tvari( Polarno svijetlo, Tanki bodež, Jantarni dalekozor), Harry Potter, Smrtonosni strojevi, Supernaturalists, Mač u tišini, puno drugih
Worlds Between
Okreni se naprijed!
Okreni se naprijed,
živi sada,
zaboravi prošlost,
vremena mlada!
Otvori oči,
pomiriši cvijet,
poslušaj sada
komarca let!
Zar suze su vrijedne
onog malog leptira,
crvene ruže ili
zimskoga mira?
Okreni se naprijed,
živi sada,
zaboravi prošlost,
vremena mlada!
~~~~~~~~~~~~~~
"Definiraj normalu"
- Prvorođeni
"Istina je uvijek pobjeda"
- Dva neba
"Ljubav prema opasnosti
koja je graničila s
ovisnošću"
- Dva neba
"Na takvim se stvarima
kraljevstva grade i
propadaju"
- Dva neba
"'Mislim da shvaćam'
zaključi Theo, gledajući
kako mu prijatelji nasmijavaju
jedni druge do suza.
'Doista je moguće pronaći
Sretan Kraj.' Samo je potrebno
malo sreće, a onda je na tebi
da to i ostvariš. Iz dana u dan."
- Rat cvjetova
"Nije nam obećano ništa
osim našeg posljednjeg daha."
- Rat cvjetova
"Tvoj pravi protivnik si ti sam.
Jedina se stvarna pobjeda zbiva
u tvom srcu."
- Divlji konj
"Dlaka koju je nakostriješila
mržnja izgladit će ljubav"
-Divlji konj
"Ovo je rat. A u ratu svatko nosi
više no što ga ide."
- Dva neba
"'Ne plači, odsad ću ja paziti na tebe!'
mala sjenka reče velikoj."
-Divlji konj
"Kad se boriš sa svojim pravim
neprijateljem, sa samim sobom, u
tebi čuče 4 neprijatelja."
- Divlji konj
"Krug nema početka."
- Harry Potter 7
"Dom je tamo gdje te medvjedi
ne pojedu."
- Sjećanje, Tuga i Trn
"Ako želiš nositi gladnu lasicu u
džepu, to je tvoja stvar."
- Sjećanje, Tuga i Trn
"Smrt je samo posljednji neprijatelj
kojeg moramo pobijediti."
-Harry Potter 7
"Lijepo je vratiti se kući, ali kao što je
rijeka uvijek na pragu, tako je i svijet
uvijek drigdje. A živjeti moramo u
svijetu.
- Mač u tišini
"Kako svijet može istodobno biti tako
lijep i tako okrutan?"
- Mač u tišini
"'Uvijek će biti tako', pomislio sam,
'ljeto za ljetom, zima za zimom, mjesec
će nestajati ne zapadu i vraćati nebo
zvijezdama, a one ga za sat ili dva
prepuštati svjetlost Sunca'"
- Mač u tišini
"Takav je svijet i ljudi žive u njemu
najbolje što umiju, u svjetlosti i u tami."
-Mač u tišini
"Sada si moraš oprostiti i biti ponosan
na sebe"
- Mač u tišini
''Ja ništa ne proričem jer je sad svako
proročanstvo uzaludno: s jedne strane
leži tama a s druge samo nada.''
-Gospodar prstenova
''Na nama je samo da odlučimo što
ćemo s vremenom koje nam je dano''
-Gospodar prstenova
|
Animals-most beautiful creatures
23.09.2007. nedjelja
Proslava
Jučer sam slavila s frendicama i frendovima, bilo je ZAKON!!! Žderali smo pizzu, opijali se colom i sokovima, i na kraju je bila torta, koja se maaalo otopila Al je ipak bila fina. Igrali smo bocu istine, s kartama, pričali smo i zezali se, ma bilo je baš super! Bojala sam se da nećemo imat šta radit, al smo se snašli. Dobila sam i super darove, al bitnije je društvo, ne? Eto, sad sam baš vesela, pa idem malo ostavljat komentare... Do čitanja!
|
20.09.2007. četvrtak
Rođendan...
Jupi! Vratila sam se od bake, slavila sam ročkas. Namjeravala sam ranije pisat post al nisam stigla, pa... Danas u školi sam donjela smokije, pa smo žderali pod nastavom, al je ostalo neš malo pa sm si veki i ja to uzele i jele pod praznim satom Pod informatikomsmo radili neš pa nisam stigla pisat, a onda sam poslije škole išla baki, gdje su bili rođaci. Al ja se više veselim proslavi sa frendovima, to će bit najbolje. Pa ću za par dana pisat i o tome... Kod bake je pas skoro udavio jadnu mačkicu, bilo je grozno, al smo ga na sreću makli na vrijeme Onda sam puhala svijećice i sve u svemu, bilo je super Sad se idem spremat za školu( trebalo bi bit pravilo da se dan nakon rođendana ne mora u školu), pa laku noć!
|
17.09.2007. ponedjeljak
Normala ili nešto slično
Hellou, ljudovi! Početak još jednog tjedna ove grozne školske godine! Kak se ovo zove, sarkazam, ne? Nisam sigurna...al nije ni bitno. Kako god bilo, ovo je bio uspješan početak tjedna. Bez deprimiranja ko onaj prošli. Spremna da se opet vratim optimizmu! Škola je još uvijek dosadna, grozna, nestalna, bezvezna i sve ostalo, al ovaj tjedan još nismo imali latinski, pa... je još uvijek dobar tjedan. I tak, progoni me pjesma Over the rainbow, pa evo teksta, možda me prestane progonit:
Somewhere, over the rainbow
way up high
there's a land that I've heard of
once in a lulaby.
Somewhere, over the rainbow
skies are blue,
and the dreams that you dare to dream
really do come true.
One day I'll wish upon a star
and wake up where the clouds are far behind me.
Where troubles melt like lemon drops,
away above the chimney tops
that's where yuo'll find me.
Somewhere, over the rainbow
blue birds fly
birds fly over the rainbow
why than, oh, why can't I?
If happy little birds fly
beyond the rainbow
why, oh, why can't I?
Pjesma mi je u stvari jako lijepa, bar ju nije problem pjevušit 1000 puta na dan... I tako, evo jedne slike duge za kraj, i do čitanja!
|
07.09.2007. petak
Promjene
Svakoga dana dižemo se ujutro, odlazimo u školu, družimo se s prijateljima, vraćamo kući, ručamo, sjedamo za komp, tv, radimo zadaću, jednostavno ubijamo nekako vrijeme, idemo na solffegio, u glazbenu, na sport ili u školu stranih jezika, vraćamo se doma i idemo spavati, a drugog dana opet ispočetka. Ali što kada se svakodnevica promjeni? Što kada se komp pokvari ili škola stranih jezika zatvori? Što kada prijateljstva puknu ili završimo školu? Bi li nam zaista bilo drago da se škola zatvori? Želimo da se promjene dogode, da nam u školu dođe novi profesor umjesto onog groznog. Ali što ako taj novi profesor bude još gori? Ovo nije pesimizam, već pitanje koje se ne postavlja. ''Pazi što želiš, možda se i ostvari.'' Jesam li ja jedina koja se ovako osjeća? Prošle godine, sve je bilo tako...savršeno. Bilo je tjedana i dana kada je bilo teško. kao i onih kada je bilo super. Smijali smo se profesorima i tračali ih, mislili: da barem ode. Ali sada želim samo da bude kao prije. Da se dosađujem pod tehničkim i prevrćem očima pod vjeronaukom. Da se žalim na teške torbe i stepenice. Da mrzim engleski i obožavam latinski. Jer bilo je tako lijepo! Znati da unatoč teškom gradivu i zahtjevnim profesorima postoje sati i dani koji nude utjehu. Ali toga više nema. Svi predmeti za koje sam znala da su nekakva stabilnost, postali su nestabilni. Oni drugi još nisu dovoljno čvrsti. Prije tjedan dana natpis 'Smješak, i krenimo dalje' zvučao je malo glupo. Sada zvuči svakim danom stvarnije, ali i teže ostvarivo. Ne volim promjene. Možda sam sentimentalna, ali to sam ja. Zašto mora biti tako teško? Zašto ima tako malo stvari koje su sigurne?
|
03.09.2007. ponedjeljak
Što nas ne ubije, to nas ojača (valjda)
Nakon tri blažena mjeseca mira, sreće i opuštenosti, u kojima nije bilo samo jedne stvari, vratili smo se mjesecima u kjima nema puno mira, sreće i opuštenosti, ali ima i previše ''te jedne stvari''. Šk... Nećemo se sad mučit izgovarajući to. Recimo samo, žuta zgrada, profesori i stvarćice zvane ploča i knjige. Danas u osam sati nacrtali smo se pred žutom zgradom, gdje su nas dočekali profesori. Ravnateljica se nije ni čula od buke, a mi smo za svojim razrednicima i profesorima otišli u učionice, ko pačići. Na ploči je pisalo: ''Smješak, i krenimo dalje'' . Dobili smo knjige (ne znam im broj, ne znam brojat toliko) i odslušali uobićajene gluposti (kućni red, popis knjiga, broj sati). Bila je to škola, ali bila sam dobre volje. A onda smo saznali da je jedna NAJBOLJIH PROFA na školi, otišla. Ali to nije bilo sve. Tehnički, fizika, njemački, latinski i grčki, na polugodištu likovni, a uskoro i hrvatski. Sve će to bit novi profesori! Al iz engleskog je ostala ista Raspored nam je komatičan, sve blok sati što je dobro za naša leđa al ne i za glave. Imamo 8 sati, nekad čak i 10! Uškoli od osam do 5! Pa, postoji samo jedan način da prebrodimo ove katastofe. Osmijeh na lice, dibok optimizam i beskrajno strpljenje. Možda to ipak NIJE tak glup natpis na ploči. A možda nije ni škola takva patnja. Brzo će doć vrijeme kad ćemo opet pjevati: ''Svega će bit, al škole više neće!''
|
|
|