Tko kaže da vrijeme ne liječi sve?!
Samo....za ono upisano u pijesak dovoljna je i jedna plima il' vjetar,
a za ono uklesano u kamen nisu dovoljni ni milijuni godina...
Fosili su i danas još ovdje, zar ne?!
A kule u pijesku su isto bile...ovdje.
Stara izreka kaže:
Uvredu zapiši u pijesak,
dobra djela ukleši u mramor.
Ne ide mi ni sa pijeskom, a kamo li s mramorom iako se dobrano trudim...
Životna sinusoida mi je trenutno u donjoj poziciji pa me nema puno u virtuali, ne želim širiti "negativu":P
Stoga svako dobro svim dragim blogerima kod kojih duuugo nisam bila.
Doći će vrijeme klesanja u kamen, opet, nadam se.
Oznake: Klesanje, djevojka s galebom i djevojka s diplomom, ponosna
Kada ne znam ime je apstraktno, tek opći pojam koji ne znači ništa dobro.
Jednako mislim, molim se i šaljem blagoslov kao i kada znam, a opet...
Kada znam prijetnja postaje još stvarnija...
Kako pomoći našim dragima koje volimo kada znamo da ne možemo?!
Ništa ne znači ni misao, ni sjećanje, ni osjećaj...
Ništa nemaju od toga što mislimo, strepimo, brinemo se, volimo, šaljemo blagoslove i molitve...
Pa opet šaljemo....
Možda se nešto promijeni na bolje.
Daj Bože!
Oznake: vrlo osobno, posebnoj osobi
Oznake: prve visibabe
Šutnja je zlato,
govor je srebro.
Kad zašutim,
onako muški,
inatljivo,
tvrdo
ja žena,
inatljiva,
meka.
Šutim
mekše od tebe,
ranjivije,
plačljivije,
bolnije,
ljekovitije.
Kad zašutim,
kažem ti sve,
šutnjom,
suzom,
pogledom.
Progovorim.
Bujice nose,
mostovi se ruše,
vulkani eruptiraju.
Kad zašutim,
lelek sebra ječi
u izgubljenom vremenu.
Šutim rukama
obudovjelim.
Kad zašutim...
O Moja Ti (iz poštovanja, prva velika slova :))
Svemirska moja
i sve predivne žene koje trče s vukovima
za Vas
Provjeravam boje svitanja jutros
Ispraćam prvi brod ka kopnu
Uskoro će se sresti na rubovima obzora
Sunce i Mjesec
Ostaje mir i težina vreline ljeta
Slutim već jesenske magle u pogledu
Ljeto na odlasku ostavit će poruku
Jeseni što dolazi:
Dobro došla!
Oznake: ravnodnevnica
Moj otočki raj smješten je u šibenskom arhipelagu.
Za Šibenik me vežu veze i prije nego sam znala i upoznala moj otočki raj.
Znam da Život, Bog, Svemir, Sudbina posloži.
Početak je školske godine, a ja sam se sjetila jednog kraja.
4. razreda osnovne kada je Jadran rekao: Selim se na Jadran.
Početkom iduće školske godine stiže nam razglednica iz kraljevskog grada Šibenika. Nedugo nakon toga i dvije kuverte. U jednoj su bili papirići s muškim imenima, a u drugoj sa ženskima.
Razrednica je rekla:Tko se želi dopisivati s novim Jadranovim prijateljima, neka dođe i izvuče papirić!
Izvukla sam ime za koje nisam bila sigurna ni da je žensko, ali me na kraju razrednica uvjerila da je iz dobre kuverte. Ni prezime nikad nisam čula. Čista egzotika.
Počela su pisma Slavonija – Dalmacija. Tada je to, uz telefon, bio jedini način komunikacije.
Tri godine poslije, moja teta kupuje kuću na ovom otočkom raju. Vodit' će me na more. Uzbuđena pišem pismo-prijateljici i dogovaramo se koje nedjelje u kojem mjesecu ćemo se naći na obali otoka (mali porat), znak raspoznavanja (više ne znam koji) je isto bio dogovoren, kao i sat (konačno) uživo susreta. Ne znamo niti jedna kako ona druga izgleda.
Al' onda opet život. Sedamdesetih nema „pruge“ (broda ) za preko.
Došla moja 13-godišnja prijateljica, ostavila mater na obali (na plaži) uz njeno dopuštenje i skočila u more.
Krapanj je samo 300 metara udaljen od obale.
Moram u ovoj priči spomenuti i jednu domaću legendu koja je moju prijateljicu ispratila nazad na kopno da ne pliva sama nazad na obalu jer je mene uhvatio grč i nisam mogla.
Domaću otočku legendu koje, na žalost, više nema, a koji je mojoj najmlađoj lovio ribice da joj skuham juhu (skoro se ugušila jer nije znala gutati, a ribica joj bila fina)....učio pecati moga i kumova sina, uvijek smo se rado podružili kada bi došli ovdje, naučio me, kao klinku, kako raspoznati zvijezde i znati hoće li sutra biti lijepo vrijeme...znan po nadimku Čanče. Neka su mu mirna nebeska mora!
Nikad si nismo čestitale Božić, Novu godinu il' Uskrs. Nikad si nismo čestitale ni rođendane.
Al' kad je izbio rat, moja me je Zoja nazvala i rekla: Dođi k nama u Šibenik da ti mater može na dijalizu, kod nas radi odjel za dijalizu! Nije bilo dugo, i ona je iskusila rat.
I (gotovo) svako ljeto jedan dan je samo naš.
Uživo.
Naravno da smo u priču uvukle i naše muževe, djecu, a ona i unuka.
I svako ljeto kao da vrijeme nije stalo, nastavile smo ondje gdje smo prošle godine stale. I nadoknadimo sve. Ljubavlju i prijateljstvom.
Već 46 godina.
I trajemo.
Jedno sasvim ne-obično prijateljstvo.
Oznake: prijateljstvo
Morala sam.
Najprije : ijujujuju! do Šibenika se čulo.
A sad cmizdrim ko kišna godina, od sreće.
Moja je kći diplomirala.
S ocjenom izvrstan.
Medicinu.
Nakon 6 godina.
Redovno.
S uvijetom stipendije.
S prosječnom ocjenom blizu 4,5.
S dekanovom nagradom ove godine.
S volontiranjem,
organizacijom kongresa Hitne medicine svake godine,
predstavništvom u Studentskom zboru svih 6 godina,
osnivanjem foto sekcije na fakultetu.....
sa studentskim radom svako ljeto, pa i preko godine,
to su samo službeni podaci....
sve ono između, što je moja kći postala bolji čovjek na n-tu, raširila krila i leti, leti.....
što je druga u obitelji sa sveučilišnom diplomom...
što je 6 godina muke, nespavanja i brige ostalo iza nas...
u ovih 6 godinica ja sam radila 1,2 godine, imala naknadu za nezaposlene 1,5 godina, malu ušteđevinu...znači punila kućni budžet ni 3 godine, a do tada je moje učešće bilo 70-80% kućnog budžeta....ostala bez posla sa 50+ i bez mogućnosti novog zaposlenja u malom gradu gdje gradonačelnik (po 3. put) i pod istragama i dalje postavlja svoje, poništava i namješta natječaje (doživjela na svojoj koži 3 puta)....
Ovisili o suprugovom malom paušalnom obrtu, stipendiji županije, pomoći rođakinje iz inozemstva (koja je pomagala koliko ona hoće, a ne koliko zaista treba(cca 30% više), bili zahvalni do neba na svemu tome, a opet.....muka živa svaki božji dan.
Zato neprospavane noći i briga....egzistencija, ne moja i moga zakonitog nego nas, obitelji, djece....
Pa i sin je otišao "trbuhom za kruhom" prije 5 godina....da se sam uzdržava.
Mlađa kći tek nagodinu maturantica, a onda nova borba jer i ona je odlikašica i studirati će.
Moja doktorica.
Vrijedilo je.
I vrijedi.
Ma što dalje bilo.
Sretno ti bilo u životu doktorice moja.
Ponosna do neba, preponosna na tebe.
Ljubim.
Vtm.
Oznake: život na n-tu
Nekada se veliko spremanje obavljalo dva puta godišnje: za Božić i za Uskrs.
Jesensko bi počelo već prije Svisveta (Svih Svetih), nakon Miholjskog ljeta, s početkom sezone zatvaranja prozora i grijanja. Svi vanjski radovi bi prestajali, plodovi ubrani, zimnica napravljena i radovi su selili u zatvoreni prostor. Potrajalo bi i do Božića. Temeljito, sveobuhvatno.
Proljetno je bilo vezano za početak novog ciklusa života, u proljeće, prije Uskrsa. Također temeljito, sveobuhvatno. Prozori su se otvarali, grijanje je doduše još radilo, ali pripreme za novi ciklus su počinjale.
Poanta je u tome da se spremalo i držalo urednim cijele godine, ali ova dva velika spremanja imala su značaj pripreme za velike blagdane, okupljanje obitelji i uživanje u zajedništvu i blagodatima života.
Koliko često spremamo unutar sebe?
Jesu li dovoljna (simbolično) dva velika spremanja godišnje?
Koliko smo temeljiti i sveobuhvatni?
I najbitnije: Jesmo li iskreni prema sebi i zadovoljni rezultatom?
Oznake: spremanje
Oznake: malena
Nadam se da se naš dragi bloger (kojeg osobno ne poznajem) neće ljutiti zbog ove objave.
Jednostavno sam morala zabilježiti ovaj plemenit događaj.
Sve o RokOtoku više na njihovoj stranici
https://www.rokotok.hr/
Baš sam bila danas ponosna što sam dio blogosvijeta koji rađa ovakve posebne životne priče.
Počelo je na Brodarici kraj Šibenika
< | travanj, 2022 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...
dinajina sjećanja 26.02.2015.
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***
svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada
SarahBernardht 23.03.2015.
***
Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.
Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.
Shadow-of-soul 26.03.2015.
***
"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."
dinajina sjećanja 04.04.2015.
***
Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.
zahira 29.07.2015.
***
Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.
Sjena duše 31.10.2015.
***
O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))
SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)