white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith
utorak, 27.06.2023.
Za Vesnu
Svi smo mi zaokupljeni vlastitim životima.
Ljudima u našim životima.
Svi smo mi u svom filmu.
I što više kilometara u nogama imamao sve manje vjerujemo u čuda, sve rijeđe u iznimnost trenutaka ili ljudi.
Pa kada nam netko takav pokuca na vrata, uđe u naš život i stvori si prostor u našem filmu, više smo nego zahvalni.
Životu, Bogu, Višoj sili, Svemiru.
Svatko kad ode ostavi trag.
Nečiji tragovi svijetle još dugo, dugo nakon odlaska.
I griju duše onih što ostaju.
Kao za života.
Ovaj je zapis jednom takvom tragu uz priloženu moju rođendansku čestitku za naš rođendan:
Svemirsko prijateljstvo
U bespućima postojanja smo se srele,
spoznajući trenutak prepoznavanja
odživljenih života i stremljenja ljepoti.
S čuđenjem i nevjericom ispružile ruke,
spojile dlanove s utisnutim srcima na dar.
Blagoslovile već blagoslovljeno.
Zvjezdanu prašinu prosule,
dahom raspršile u svemir.
Sada se smijemo sa zvijezdama
Sretne što nam uzvraćaju.
22.03.2018. 8:02
Danas je godina dana.
Oznake: moja svemirska
četvrtak, 22.06.2023.
Que sera, sera
Rekla sam joj:
Nikad' se neću udati.
Ni imati djecu.
Ne želim biti samohrana majka jer znam da su djeci potrebna oba roditelja.
Želim unučad.
Nema problema da ti donesem jedno.
Nisam tako mislila (tužna i zgranuta).
Puno toga želim ostvariti i vjerujem da mogu sama na svoj način.
Rekla bi mi:
Stvorila si svoju obitelj!
Luda sam za svojom unučadi.
Ponosna sam na tebe i volim te puno.
Zagrlila bi me i poljubila sočno i glasno.
Poduzmi nešto i za sebe, svoje zdravlje.
I da, nemoj pušiti, nije ti to dobro.
I nemoj previše brinuti, ni to nije dobro.
Znaš kako sam uvijek pjevala:
Que sera, sera...
Da, prije više od 30 godina.
Danas bi joj bio 83. rođendan.
Sretan ti rođendan mami!
Počivaj u nebeskim visinama,
čuvaj nas, blagosljivljaj i budi sretna,
lišena boli.
Mi smo dobro i puno te volimo.
Que sera, sera
Oznake: Što će biti, bit' će
srijeda, 14.06.2023.
Ime
Kada sam došla, imala sam ime, znala sam kako se zovem
Iako
Drugi su me zvali raznoraznim imenima
Neka su bila moja, neka ne
Zapitala sam se:
Kako bih se ja nazvala da imam priliku, da mogu birati?
Mnogim sam cestama prošla tražeći istinu
Na svakoj je cesti bila drugačija
Pa i na onima kada sam ponavljala put
Ni vode mi nisu dale odgovor, samo smirenje
Divljinama nisam lutala bojeći se gubljenja
Al' vlastite divljine odavno zauzdavam
Bezuspješno
Raste kao šuma u proljeće
Plima nezaustavljiva i
Bijelim mramorom obložen put dobrih namjera
Vlastito bivstvovanje
Nisam si pronašla ime
Samo izbor biti
Bezimena
šetnje nagrađene pogledom na plavo
Oznake: ime
četvrtak, 25.05.2023.
Dvije sakrivene
Bio je to novi život. Novi početak. U dvoje. Daleko od svega poznatog. Puno je toga obilježilo tih nekoliko godina. Tamo zauvijek ostaje naš prvi dom.
Prvi film u otvorenom kinu kraj jezera. Kiša je lijevala kao iz kabla sredinom kolovoza, nas dvoje pod kišobranom za dvoje. Fim Ja, Tina! Ostala fascinirana ženom zmajicom.
Stoga nije čudo kada je doselila u Švicarsku i organizirala prvi koncert u Zurichu. Rasprodan u trenu. Ta ne samo da je međunarodna zvijezda, nego je postala i njihova. Stoga organizira još jedan. Povučemo veze i...šogorica nam nabavi karte + postaje teta-servis za našeg jedno i polgodišnjeg prvorođenca.
Ja u visokoj trudnoći s drugom bebom, ali ne odustajem. U omiljenu crvenu pelerinu stavljam po dvije mandarine u svaki džep kada me uhvati glad jer u koncertnu halu ništa ne smijemo unijeti.
Mjesta su sjedeća no vidim je i čujem jasno i glasno. Oko mene uglavnom kulturni suzdržani Švicarci, ja se dižem i plešem ispred svoga sjedala, držim trbuh, kći pleše sa mnom. Sretna.
U jednom trenu pogledam do sebe kad...Švicarka isto tako dobrano trudna sjedi, uživa. Nasmijemo se zavjerenički. Ponudim joj mandarinu za nju i njenu bebu. Iznenadi se, no primi i zahvali. Dobro joj je došlo, kao i meni. Nagne se prema meni i kaže: Zwei versteckt! (Dvije sakrivene) pokazujući na naše trbuhe.
Rado je se sjetim i njena Proud Mary me uvijek, uvijek digne.
Odmori Tina u nebeskim prostranstvima, zaslužila si.
Proud Mary - Tina
Oznake: tina
četvrtak, 13.04.2023.
(Davati) sve od sebe
Učili su nas biti najbolja verzija sebe.
Nisu nas učili kako naći tu najbolju verziju sebe, naći sebe.
Nadići vlastite slabosti.
Učili su nas biti pošteni, vrijedni, poslušni, uspješni.
Nisu nam definirali uspjeh do svojim mjerama postignuća.
Kada smo se zapitali koje su naše vlastite mjere postignuća.....proglašeni smo neposlušnima.
I nezahvalnima.
Na darovima života koje uživamo.
Potrudili smo se stvoriti vlastite darove, vlastite živote i vlastita mjerila poštenja, vrijednosti, ne-poslušnosti i uspjeha.
I svi u tome uspjevamo.
Prema vlastitim mjerilima.
Pomoću svojih smjerokaza brodimo životom.
Volimo ga.
Samoostvarujemo se.
I znamo da život nije bez cijene, bez vrijednosti. Stoga se ne dajemo (više) u bescjenje i nezahvalnost.
Ako odlučimo nešto, i uz cijenu gubitka, odluka je naša.
Mi je živimo.
Mi preuzimamo odgovornost za naša (ne)djela.
I po tome smo ljudi.
Koji daju sve od sebe.
Neovisno o tome što drugi kažu.
Dancing
Oznake: život
subota, 01.04.2023.
Separacija
Nitko se od nas nije rodio s priručnikom za život. S priručnikom za odrastanje, djetinjstvo, sazrijevanje, ljubavi, razočaranja, uspone i padove.
Pogotovo ne za roditeljstvo. Ni vlasititi roditelji nisu nam dali dovoljno dobra pojašnjenja (ako ikakva osim standardnih: Razumjet ćeš jednom kad budeš roditelj!) no primjerom.
Kao nadobudna mladica od stamenog stajališta da se nikada neću udati preko tvrdnji da kao dijete rastavljenih roditelja znam koliko su potrebni oboje za dijete, neću biti stoga niti samohrana majka (što je moju majku onda ražalošćivalo i šokiralo) došla sam do statusa udane žene i majke troje djece...sve vlastitim izborom.
Što je bilo s mojim stamenim uvjerenjima?
Život.
Od noćne ptice i uživanja u izlascima, liberalnih shvaćanja, došla sam do mene danas. Ne vidim da su se moja uvjerenja i promišljanja toliko drastično promjenila, ali....nitko me nije niti upozorio niti sam sama pomišljala kako bi sve to moglo emocionalno utjecati na mene.
Uglavnom, ja sam bila ta koja je u našem braku forsala njihovu samostalnost, razmišljanje vlastitom glavom brinući se o tome da budu što prije samostalni i sretni.
Nedavno smo imali raspravu. Moj zakoniti i ja. O djeci. O njegovom teškom mirenju s njihovim izborima koji su fizički daleko od nas. O samostalnosti. Njihovoj. O životnim lekcijama koje moraju proći i koji će ih koštati bola i iskustva. O mome teškom mirenju s tim da budu povrijeđeni. Životom.
I došla sam do zaključka i rekla mu: Nas dvoje smo dvoje vrlo jakih i neovisnih individualaca. Nemoj se čuditi onda što smo istu takvu djecu odgojili.
Mislim da mu je sjelo. Ostao je bez riječi. Samo me pogledao.
I mislim, kada bismo ponavljali, opet bismo napravili isto jer to potiče iz naših uvjerenja i vrijednosti kojima smo učili i njih.
Ponekad pomislim da ovo nisam ja. I pitam se gdje je ona neovisna samostalna ponosna mlada djevojka koja sam bila. Ova cmoljava majka što plače za svojom djecom.
Onda me jednostavno preplavi misao i osjećaj da ova ja je puuuuno bolja, kompletnija, dublja i sveobuhvatnija od mene nekad. Iako zanm da sam i tada bila Čovjek, sada sam još veći.
Duboko to vjerujem.
I onda, ako je sve to u skladu sa mnom i sa svime što sam ih učila, u čemu sam ih podržavala, zašto tako prokleto boli?!
foto by M
Oznake: život, separacija
subota, 25.02.2023.
*****
Imala sam filigransku narukvicu
Srebrnu
Poklon od majke...
Pozvali su nas u posjetu jedne subote
Obukla sam suknju...puni krug...
Jer ona me tako voljela vidjeti
ženstveno obučenu
Filigransku sam narukvicu skopčala oko lijevog gležnja,
Obula sandale na visoku punu petu....
Spremna za put ( u Katmandu)
Nespremna za realnost mojih 16 koja me dočekala:
Boca s kisikom viša od kolica u koja je bila posjednuta
I mediciska sestra: Imate minutu, minutu i pol!
Poljubila sam je
Jedva mi se osmjehnula
Nemoćno
Mršava kao smrt na odlasku
Pogledala muža, sina....
I onesvjestila se
U kolicima
U bolničkom hodniku...
Filigranska narukvica nije preživjela povratak za Slavoniju,
Nestala je u vrućoj ljetnoj gužvi HŽ-ovih vagona
Skliznula s noge kao s ruke....zauvijek
Neprimjetno.
----------
Otišla sam studirati osamdesetih.....
uz nekoliko kazeta.
Ovo je jedna od njih:
Studiranje uz Filigranske pločnike...
Neke su emocije tada bile čiste, nepatvorene.
Danas je drugo vrijeme, danas su .....druge navike.
Tada smo čeznuli za mladošću
(nesvjesni da je živimo)
Za radošću, ljepotom.
Ljubavlju.
Slobodom---
O kako smo brkali pojmove....
Mladosti, ljepote, ljubavi, slobode.....
Stavljali sve pod isti nazivnik
Nesvjesni svojih matematičkih životnih genija
Davali se u bescjenje
Opterećeni svakodnevnošću....
--------
Kao reprezantivna pripadnica
Melankolične generacije pedesetih,
Opčinjena ludim dvadesetim,
Plešući godine prije rođenja,
Zastala u trenutku
Sedamdesetih..otkoračala disco isith
i novi val osamdesetih
prestala brojati u devedesetima.....
neke životne struje ojačale....
Kao ti i ja
Ako znaš.....bilo što
I nije mi bitno.....ovo je generacijski iskaz....
Življenja, ljubavi, slobode, samoostvarenja.
--------
Živjeti svoj život
Ma u kom vremenu
Jedino moguće.
https://www.youtube.com/watch?v=lWfcj0R0kfY
Oznake: život
nedjelja, 01.01.2023.
2023....zamisli...“poslanica“...
I sad', kad' je sve gotovo, kada je prošlo....lako je biti general poslije bitke (oduvijek), osmišljavati i braniti „nepostojeće“ strategije...
Život je sada, život se živi, sa svim pogrešnim odlukama i koracima pomiriti se trebamo da bismo mogli dalje, da bismo gradili dalje, da bismo rasli...i bili bolji ljudi.
Najprije se sjetim moje svemirske.............velike duše koja je sebe davala za druge.....Hvala ti Vesna, pokušavamo biti bolji ljudi, vjerujem, svi mi iz tvog' pinkleca.
Još jedan veliki smije se sa zvijezdama, zajedno s njom...negdje gore među zvijezdama i s anđelima, koji pripada malom krugu velikih ljudi.........Zamisli!...moj naklon (pogotovo nakon što sam pogledala snimku koncerta) Massimo....
A sada želim pozdraviti sve one male velike duše koje su došle ovdje da nam pokažu kako je život dragocijen i lijep....moja najmlađa je poseban podsjetnik na to da nikada ne kažem: Nikad' (više)! I kako nas Bog, svemir il' viša sila podsjeti, blagosivlje, podržava u......dobrom!
Naši Vatreni podsjetili su nas na najveću dragocjenost u našim životima: zajedništvo; nije li i stara narodna: Složna braća kuću grade, a nesložna razgrađuju, podsjetnik na istinu.
Blog je mjesto na kojem se povremeno pojavim, ali koje živim ...i osjećam pripadnost, ponos i radost kada se vraćam u poznati zagrljaj, kao kući vlastitoj obitelji....
Nije li i Božić podsjetnik na rođenje Njegovo i Svetu obitelj....tu svetost danas mnogi opovrgavaju jer zaboravljaju da prijatelje biramo sami, al' obitelj nasljeđujemo....
A čovjek bez korijena ne zna ni tko je ni što je ni kuda ide (ni kolike su mu mogućnosti).
I mislila sam da ništa neću pisati, ali moje riječi (oduvijek) traže svoj put...možda će biti neshvaćene, možda će biti negativno ocijenjene, neprihvaćene il' odbačene, ali su tu i izaći su morale u svijet....da budu... jer postoje, kao i ja, kao i moje misli, kao i moji osjećaji....
Hvala svima koji razumiju, dijele i suosjećaju....nismo sami...zajeno smo tu na Zemlji prema kojoj se ponekad odnosimo maćehinski, uzimajući zdravo za gotovo da imamo pravo, a bez obveze, na sve.
Nemamo.
Ali puno toga je u našoj moći, puno toga možemo.....i trebamo...za nas, za sve naše koji jesu i koji će doći.
Želim vam novu 2023. ispunjeniju dobrim više no dosad u životu! S ljubavlju.
Oznake: nova
nedjelja, 25.12.2022.
Blagoslovljen Božić i sretna nova godina!
Neka Tiha noć...
sveta noć...
(kao na bojištu 1914.)
unese mir u vaša srca
primi ljubav
podijeli u razumijevanju
suosjećanju i
poštovanju.
Blagoslovljen Božić i
obilje dobroga u novoj godini
želim vam od srca.
Oznake: Božić
petak, 04.11.2022.
31 godina bez Nje
Svi smo mi ostavljali nekoga
Pratili ga do vječnog počivališta
Ispraćali povorku znanih i neznanih
Obitelji, prijatelja, poznanika
Sudjelovali u ritualima koji olakšavaju
I otežavaju
Birali odjeću između svih tonova crne
Zamagljenim pogledom il' osušenim okom
Svi smo mi ostavljali nekoga
Pitajući se kako i ima li smisla dalje
Jer nebo je i dalje plavo
(samo mi to ne vidimo)
Sunce i dalje grije i kiša natapa
(samo mi to ne osjećamo)
Ljudi su i dalje tu, naši ljudi
(samo ih ne doživljavamo)
Svi smo mi ostavljali nekoga
Oživljavajući uspomene
Sjećanja na lik, glas i smijeh
Toplinu koja je zauvijek otišla
Udišući miris iz zaboravljenih stvari
Marame il' maramice
Moleći za milostivost vremena
Živeći ljubav koju su nam dali...
Oznake: svitanje na 31godišnjicu
| < | lipanj, 2023 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Space Oddity
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***