white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

ponedjeljak, 18.12.2017.

Stvarnost

To je ona slika kojoj ne dozvoljavam da obitava, više nego je potrebno, u mojoj glavi.
Ona i ja, vodimo razgovore.
U mojoj glavi.
Ovo je sasvim izmišljena fikcija.
Nepostojeći dijalog.
Neodživljeni likovi.
Plod moje ne-mašte.
Jer ne smatram se niti maštovitom niti kreativnom.
Mogu samo pisati o onome što znam, poznajem, što sam srela, vidjela, proživjela, bilo ja bilo moji u bliskom okruženju.
Opasno susjedstvo. Iseli se! Pod hitno!
Jer ako je bolest zarazna, u karantenu!
Stoga, ne čitaj ovaj post, po cijenu vlastita zdravlja!
Odlučila sam se u toj borbi za taktiku tišine.
Ne po svom genskom opredjeljenju već po životnim okolnostima.
Umorna sam više, od uzaludnog trošenja riječi.
Onima koji ih ne čuju,
onima koji ih ne mogu ili ne žele čuti,
onima koji ih ne razumiju------
Pa nisu moje riječi dragocjenosti koje uzalud trošim kao biserje...
Može li nam tišina reći više od riječi?
Vjerujem ponekada da da, kada su riječi pripremile teren i postale izlišne.
Ali nisi rekla čarobne riječi, reče mi ona.
Ne želim , rekla sam, jer nitko nije u mojim (udobnim) cipelama (s obzirom na broj :P)...
I vrijedi ona narodna stara: Sit gladnom ne vjeruje.
Stoga:
Zašto?
I kome?


Oznake: stvarnost

18.12.2017. u 19:00 • 59 KomentaraPrint#^

petak, 08.12.2017.

Božić dolazi!

Jedno sam vrijeme vodila bitku: priznati ili ne priznati. Bilo je to vrijeme prije vremena, vrijeme za vrijeme vremena i vrijeme poslije vremena označavanja dolaska Božića.
Sjećam se kako bi se roditelji u javnosti došaptavali. Glasno smo ga slavili samo kod kuće. I ništa, ali baš ništa nije ga moglo otkriti do Badnje večeri, večere, žita, trobojnice svijeće, obiteljske molitve i blagoslova te ukrašavanja bora, snimljenih božićnih pjesma, pečenice i hladetine poslije ponoćke...u toplini doma. Znali smo, mi djeca, da je to to tajnovito i posebno veče, ta noć. I nije bilo pokona pod bor, sjajnih papira i ukrasnih mašni, ali....osjećala se neka mističnost dolaska Božića.
Danas ću obići svoj grad, kada padne mrak, po slikama s lokalnih portala čini mi se ljepše i bogatije uređen nego do sada. Zanimaju me svjetla u gradskom parku, možda dodam i sličicu poslije. I pitam se: gdje je čar Božića?
Kao i čar čovjeka samog, skrivena u njemu, nespoznata mnogima, voljena od rijetkih, prepoznatih, ja danas sanjam Božić bijeli dolazi.....prvi puta nakon više godine da mi se srce puni tom blagoslovljenom energijom.....možda što je moja najmlađa danas , nakon duuuuugo vremena, došla sretna iz škole, možda što čekam posjet nekoga koga smatram obitelji, možda što sam si nakon duuuugo vremena dozvolila luksuz u mojoj glavi zamisliti da je sve bolje nego što stvarno(st) je. Možda što Božić opet dolazi . I nije bitno hoćemo li ga dočekati u hotelu luksuzne kategorije ili samoći doma, bitno je da njegov dolazak prepoznamo u svom srcu.
Božić dolazi!



p.s. iako nisam baš neki fun Srebrnih krila, ova mi je sasvim ok uz ovaj post!

Oznake: " božić dolazi "

08.12.2017. u 15:49 • 19 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***