da je najveći katolički blagdan Uskrs.
U mojoj obitelji, nekakako oduvijek, to je Božić.
Pa i u ovoj koju sam ja s mojim zakonitim stvarala, i prije nego je kao dar pod bor došla (nikad ne reci nikad) najmlađa, Božić je bio dar, čarobno blagoslovljeno vrijeme u kome se osjećala pripadnost obitelji, zajedništvo, duh predaka, onih koji nisu više s nama (a učili su nas sve o životu, obitelji, davanju, ljubavi, Božiću), posveta živima, vrijeme okupljanja i blagovanja obitelji.
Zahvalnost za sve što jesmo, podsjetnik kakvi bi trebali biti sve dane, a ne samo u ovo predbožićno vrijeme.
Radost što smo zajedno, okupljeni za istim stolom.
Uz obiteljske specijalitete, naravno.
Spoj duha i tradicije s novostvorenim vrijednostima.
I uvijek se osjećao taj čar Božića.
I kada su nam pokloni pod borom bili tisuću kuna.
I kada su nam pokloni pod borom bili niti sto kuna (a ima nas najuže obitelji komada 5!).
Veselim se ovom Božiću.
Veselim se obiteljskom okupljanju oko zajedničkog stola.
Druženju. Razgovoru. Pjesmi. Molitvi. Punom stolu. Pečenici (a nije je bilo svakog Božića).
Nije to samo ono Slavonka i puna trpeza, prije bih rekla Slavonka i puna duša.
To mene uveseljava, čini sretnom, razdraganom, laganom, svojom....a njihovom.
I polako nestaje bojazan za sve ono što treba napraviti i pripremiti da bi Božić bio onako bogat kako zaslužuje, oko nas i u nama.
Moja najmlađa, poslala mi je sliku predbožićnog vremena tamo gdje već je
Oznake: " božić dolazi "
Jedno sam vrijeme vodila bitku: priznati ili ne priznati. Bilo je to vrijeme prije vremena, vrijeme za vrijeme vremena i vrijeme poslije vremena označavanja dolaska Božića.
Sjećam se kako bi se roditelji u javnosti došaptavali. Glasno smo ga slavili samo kod kuće. I ništa, ali baš ništa nije ga moglo otkriti do Badnje večeri, večere, žita, trobojnice svijeće, obiteljske molitve i blagoslova te ukrašavanja bora, snimljenih božićnih pjesma, pečenice i hladetine poslije ponoćke...u toplini doma. Znali smo, mi djeca, da je to to tajnovito i posebno veče, ta noć. I nije bilo pokona pod bor, sjajnih papira i ukrasnih mašni, ali....osjećala se neka mističnost dolaska Božića.
Danas ću obići svoj grad, kada padne mrak, po slikama s lokalnih portala čini mi se ljepše i bogatije uređen nego do sada. Zanimaju me svjetla u gradskom parku, možda dodam i sličicu poslije. I pitam se: gdje je čar Božića?
Kao i čar čovjeka samog, skrivena u njemu, nespoznata mnogima, voljena od rijetkih, prepoznatih, ja danas sanjam Božić bijeli dolazi.....prvi puta nakon više godine da mi se srce puni tom blagoslovljenom energijom.....možda što je moja najmlađa danas , nakon duuuuugo vremena, došla sretna iz škole, možda što čekam posjet nekoga koga smatram obitelji, možda što sam si nakon duuuugo vremena dozvolila luksuz u mojoj glavi zamisliti da je sve bolje nego što stvarno(st) je. Možda što Božić opet dolazi . I nije bitno hoćemo li ga dočekati u hotelu luksuzne kategorije ili samoći doma, bitno je da njegov dolazak prepoznamo u svom srcu.
Božić dolazi!
p.s. iako nisam baš neki fun Srebrnih krila, ova mi je sasvim ok uz ovaj post!
Oznake: " božić dolazi "
< | kolovoz, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***