To je ona slika kojoj ne dozvoljavam da obitava, više nego je potrebno, u mojoj glavi.
Ona i ja, vodimo razgovore.
U mojoj glavi.
Ovo je sasvim izmišljena fikcija.
Nepostojeći dijalog.
Neodživljeni likovi.
Plod moje ne-mašte.
Jer ne smatram se niti maštovitom niti kreativnom.
Mogu samo pisati o onome što znam, poznajem, što sam srela, vidjela, proživjela, bilo ja bilo moji u bliskom okruženju.
Opasno susjedstvo. Iseli se! Pod hitno!
Jer ako je bolest zarazna, u karantenu!
Stoga, ne čitaj ovaj post, po cijenu vlastita zdravlja!
Odlučila sam se u toj borbi za taktiku tišine.
Ne po svom genskom opredjeljenju već po životnim okolnostima.
Umorna sam više, od uzaludnog trošenja riječi.
Onima koji ih ne čuju,
onima koji ih ne mogu ili ne žele čuti,
onima koji ih ne razumiju------
Pa nisu moje riječi dragocjenosti koje uzalud trošim kao biserje...
Može li nam tišina reći više od riječi?
Vjerujem ponekada da da, kada su riječi pripremile teren i postale izlišne.
Ali nisi rekla čarobne riječi, reče mi ona.
Ne želim , rekla sam, jer nitko nije u mojim (udobnim) cipelama (s obzirom na broj :P)...
I vrijedi ona narodna stara: Sit gladnom ne vjeruje.
Stoga:
Zašto?
I kome?
Oznake: stvarnost
< | prosinac, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***