white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

ponedjeljak, 21.03.2016.

bez naslova

I evo mene, onak' al' baš zbrčkane.....
Kad' se volim, volim se do ludila.
A kada ne, isto.
Zajednički nazivnik, pogađate, ludilo!
Al' ono domaće, pripitomljeno
samotnim noćima i velikim očekivanjima
upakovano u osjećaje i misli
riječi što ne bježe
već se suočavaju
s ljepotom i surovošću života
Volim što sam tu.

Oznake: hmh

nedjelja, 20.03.2016.

Nježni cvijet - gdje je naša draga SarahB?

Ne znam što se dogodilo,
SarahB nam nema
blog stranica uklonjena ili nedostupna.

Ostavljam, ovdje, za našu Sarah
pjesničku dušu
meku i suosjećajnu ženu
sa zvijezdama u očima,
sa sjećanjem na pogled na plavo
i Krbele
njene riječi, koje mi je
toplo ustupila za moje Orionovo putovanje:

...svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada...

SarahBernardht 23.03.2015.

i njen nedavni komentar:

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)

Sarah, koja sve ono što osjeća(mo) zna izraziti riječima bolje i od nas samih......

Zvijezde neka ti predvode put, jer ti si veličanstvena zvijezda!

Oznake: za zvijezde

subota, 19.03.2016.

Slika

Ima ta jedna slika.
U boji, slikana plaroidom, rijetkost u to vrijeme. Skrivena. Od drugih. Od Nje same. Stoji na zadnjoj stranici plavog malog albuma. Ratnog. Podesnog za hitno odlaženje. Skrivena iza posljednje slike, slike pejzaža: ravnice i pruge koja njome prolazi u suton slikan s garaže.
Ima ta jedna slika.
Nitko je nije vidio godinama, desetljećima....do Nje. Zbog tuge, srama i sjećanja.
A slika nije ni po čemu drugačija od drugih. Samo dvoje djece mlađahne dobi.
Ona Ga zaštitnički grli oko mršavih ramena. On, u bijeloj košulji dugih rukava, kupljenoj za taj čin mjesecima prije i tamnim hlačama, šivanim po mjeri isto mjesecima prije. Dok im je mama još bila kod kuće i sve pripremala.
S očevom kravatom koja izgleda kao da je za njega pravljena. Mala, uska, kao dječja. Crna sa sitnim apstraktnim plavim i zlatnim kvadratićima. Valjda je moda bila takva u to vrijeme.
Ona u crvenoj suknji na puni krug i bijeloj bluzi kratkih rukava s kariranom crveno-bijelo dugom špičastom kragnom. I dokoljenkama od materijala kao najlonke (vau!) za koje se sjeća da je jednu podvrnula ispod prstiju da se ne bi vidjela rupa.
On drži potvrdu ispred sebe. Prva pričest. Izgleda pomalo lelujavo i kao da će se svaki tren onesvjestiti. Ona ga drži za ramena i gleda direktno u objektiv ispod prekratko i nejednako ošišanih šiški. Vlastiti modni uradak.
Ima ta jedna slika.
Kod kuće nema ručka. -samo rezanci s juhom. To je poklon za taj dan. Unuku. Od Njegove bake.
Otac mu je opet stotinama kilometara daleko. Kao i svaki vikend, kod njihove mame u bolnici. Koja se bori za život. Svakodnevno.
I Oni - kaže ova slika.
I dalje nijema.
Kao dvoje iz konc-logora.
Zato je se Ona srami. Izgledaju kao da nitko nije brinio za Njih. A je. Njegov otac (Njen poočim) onako kako je znao i umio. Pune dvije godine. Neizvjesnosti i borbe.
I Oni. On osam, ona trinaest.
Djeca sa tako starim očima da je to prestrašno za pogledati.
Tako je zamišljala onu djecu koja su preživjela holokaust. Nije to tada ni znala. Poslije je to tek uvidjela.
Valjda zato i skriva tu sliku. I tugu.
Ima ta jedna slika.
Nikome je ne pokazuje.
Nikada o njoj ne priča.
Godine prođu.
I dođe dan kada se sjeti slike. Njega i Nje.
Pa je izvuče iz sakrivenog ratnog albumčića, otvori zadnju stranu i ispod pejzaža izvuče skriveni polaroid.
I gleda ga. Sama, Zamućenim pogledom.
Ima ta jedna slika.

Oznake: slika

četvrtak, 10.03.2016.

Dan po dan

Uvijek sam se oslanjala na egzaktne podatke. U poslu. Brojke i činjenice - podloga za odluke. Nekako sam to prenijela i na osobni život, pogotovo u ovih zadnjih godinu dana, kada pitanja više nisu bila iz sfere nadgradnje (kultura, sport, izlasci, obleka...) već ona čista egzistencijalna: Imaš ili nemaš? Struja ili plin? Kruh ili mlijeko?
S godinama stječemo mudrost, zasigurno. Osnovna je pretpostavka da je iskustvom možemo stjecati, no hoćemo li.... je druga priča.
Još dvojim. Što i kako reći. Valjda po onoj kineskoj: Što ako ti se dogodi da dobiješ to što želiš, moliš, nadaš se?!
Ne navodim sada tu kakve me šutnje i tajne vežu ugovorima i mojom profesionalnošću.
Nikada nisam pravila planove i analize tipa podijeliš papir na dva dijela pa onda navodiš sve što je na strani za (plus) i sve što je na strani protiv (minus). Uvijek sam reagirala po principu trebam(o) li to i...kakav mi je onaj unutarnji osjećaj za to.
Vremenom, unutarnji sam glas utišala. Do bezglasne tišine. Jer potrebe su nadjačale. Neizdrživo.
Opet sam skočila. Naglavačke. Takav mi horoskop, haha. Takva sam ja. Valjda sam skupila dovoljno snage u ovih godinu dana bez zaposlenja da se uhvatim u koštac s prvom pruženom prilikom (zanemarimo nekoliko neuspješno završenih prilika jer u igri su bili mlađi, zaštićeniji, povezani s moćnicima....) Ma što pruženom, sve uvjete više nego dvostruko ispunjavam. I izborila sam se za nju. Prilku.
A ova prilika je više nego dobrodošla i još više nego nasušno potrebna.
Meni i mojoj obitelji. Pa opet zanemarujem unutarnje signale, namjerno utišavam svoj unutarnji glas.
Susprežem se, hodam po "jajima", vozim slalom, kao Ivica Kostelić, poprilično izranjavljena, još od prije, s puno uspjeha i medalja, ali i životnih udaraca, što isto ponosno nosim, jer sve sam to ja.
I brojim svaki dan i svaki sat i svaku minutu, sada već sigurna u prošlo.
I zahvaljujem Bogu za ovu priliku, pa makar trajala samo 3 mjeseca, idući svako jutro i pitajući se: Da li je danas dan kada će se prekinuti bolovanje zbog kojega sam sada tu, kao zamjena?
Ovo je moj slalom, ovo je moja utrka. S kim?
Sa sobom, naravno!
Zato (opet) činim nemoguće, iz nemogućeg stvaram......moguće!
Za sada ide, kako će biti dalje.....ne znam.
Više nego jednom dobila sam savjet: Ne očekuj previše, samo ćeš se razočarati ako se očekivanje ne ostvari.
Znam, ali nekako....očekujem....opet......najbolje.

Oznake: rad na određeno

subota, 05.03.2016.

Neka živim(o)!

Nitko nema nista s tim, to moj je zivot
Da ga mjenjam nemam s kim i kasno je
Jedan dan jednu noc da zivim samo
Dobro znam, da opet isto ja bih sve.

Sto me pitas sto je bol i tuga sto je
Kad za tugom samo nova tuga je
A o sreci malo toga mogu reci
Kratko traje, tek nam snove daje
Samo nadnu ove case ostane.

Neka zivim kako zivim ako dusu tako smirim
Dusu sto je ljubit znala i za druge sebe dala
Neka zivim kako zivim snjeg i suze tako mirim
Malo pjesme i vina malo, samo mi je ostalo

Nitko nema nista s tim, to moj je zivot
I polako sanjim ja cu kraju poc
Pijem sad jer tko zna kad me nebo zove
A kroz rajska vrata mozda necu proc

Sto me pitas sto je bol i tuga sto je
Kad za tugom samo nova tuga je
A o sreci malo toga mogu reci
Kratko traje, tek nam snove daje
Samo nadnu ove case ostane.

Malo pjesme i vina malo, samo mi je ostalo

Davor Radolfi i Ritmo Loco Neka Živim Kako Živim

Oznake: život

srijeda, 02.03.2016.

Pali anđeo

Ne vjeruju
a žive
vide
a ne čuju
kunu se
a ne osjećaju
lepet krila
zvjezdanu prašinu
olakšanje ramena
s koga odletio si
i teret dignut
snagom uma
lakoćom duše
u orbitu katapultiran
s jednim zavjetom
spasiti po svaku cijenu
ljudski život
Vjerujem u anđele....

Oznake: anđeli

<	ožujak, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity

Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***