white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

subota, 19.03.2016.

Slika

Ima ta jedna slika.
U boji, slikana plaroidom, rijetkost u to vrijeme. Skrivena. Od drugih. Od Nje same. Stoji na zadnjoj stranici plavog malog albuma. Ratnog. Podesnog za hitno odlaženje. Skrivena iza posljednje slike, slike pejzaža: ravnice i pruge koja njome prolazi u suton slikan s garaže.
Ima ta jedna slika.
Nitko je nije vidio godinama, desetljećima....do Nje. Zbog tuge, srama i sjećanja.
A slika nije ni po čemu drugačija od drugih. Samo dvoje djece mlađahne dobi.
Ona Ga zaštitnički grli oko mršavih ramena. On, u bijeloj košulji dugih rukava, kupljenoj za taj čin mjesecima prije i tamnim hlačama, šivanim po mjeri isto mjesecima prije. Dok im je mama još bila kod kuće i sve pripremala.
S očevom kravatom koja izgleda kao da je za njega pravljena. Mala, uska, kao dječja. Crna sa sitnim apstraktnim plavim i zlatnim kvadratićima. Valjda je moda bila takva u to vrijeme.
Ona u crvenoj suknji na puni krug i bijeloj bluzi kratkih rukava s kariranom crveno-bijelo dugom špičastom kragnom. I dokoljenkama od materijala kao najlonke (vau!) za koje se sjeća da je jednu podvrnula ispod prstiju da se ne bi vidjela rupa.
On drži potvrdu ispred sebe. Prva pričest. Izgleda pomalo lelujavo i kao da će se svaki tren onesvjestiti. Ona ga drži za ramena i gleda direktno u objektiv ispod prekratko i nejednako ošišanih šiški. Vlastiti modni uradak.
Ima ta jedna slika.
Kod kuće nema ručka. -samo rezanci s juhom. To je poklon za taj dan. Unuku. Od Njegove bake.
Otac mu je opet stotinama kilometara daleko. Kao i svaki vikend, kod njihove mame u bolnici. Koja se bori za život. Svakodnevno.
I Oni - kaže ova slika.
I dalje nijema.
Kao dvoje iz konc-logora.
Zato je se Ona srami. Izgledaju kao da nitko nije brinio za Njih. A je. Njegov otac (Njen poočim) onako kako je znao i umio. Pune dvije godine. Neizvjesnosti i borbe.
I Oni. On osam, ona trinaest.
Djeca sa tako starim očima da je to prestrašno za pogledati.
Tako je zamišljala onu djecu koja su preživjela holokaust. Nije to tada ni znala. Poslije je to tek uvidjela.
Valjda zato i skriva tu sliku. I tugu.
Ima ta jedna slika.
Nikome je ne pokazuje.
Nikada o njoj ne priča.
Godine prođu.
I dođe dan kada se sjeti slike. Njega i Nje.
Pa je izvuče iz sakrivenog ratnog albumčića, otvori zadnju stranu i ispod pejzaža izvuče skriveni polaroid.
I gleda ga. Sama, Zamućenim pogledom.
Ima ta jedna slika.

Oznake: slika

<	prosinac, 2024
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Prosinac 2024 (2)
Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity

Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***