Uvijek sam se oslanjala na egzaktne podatke. U poslu. Brojke i činjenice - podloga za odluke. Nekako sam to prenijela i na osobni život, pogotovo u ovih zadnjih godinu dana, kada pitanja više nisu bila iz sfere nadgradnje (kultura, sport, izlasci, obleka...) već ona čista egzistencijalna: Imaš ili nemaš? Struja ili plin? Kruh ili mlijeko?
S godinama stječemo mudrost, zasigurno. Osnovna je pretpostavka da je iskustvom možemo stjecati, no hoćemo li.... je druga priča.
Još dvojim. Što i kako reći. Valjda po onoj kineskoj: Što ako ti se dogodi da dobiješ to što želiš, moliš, nadaš se?!
Ne navodim sada tu kakve me šutnje i tajne vežu ugovorima i mojom profesionalnošću.
Nikada nisam pravila planove i analize tipa podijeliš papir na dva dijela pa onda navodiš sve što je na strani za (plus) i sve što je na strani protiv (minus). Uvijek sam reagirala po principu trebam(o) li to i...kakav mi je onaj unutarnji osjećaj za to.
Vremenom, unutarnji sam glas utišala. Do bezglasne tišine. Jer potrebe su nadjačale. Neizdrživo.
Opet sam skočila. Naglavačke. Takav mi horoskop, haha. Takva sam ja. Valjda sam skupila dovoljno snage u ovih godinu dana bez zaposlenja da se uhvatim u koštac s prvom pruženom prilikom (zanemarimo nekoliko neuspješno završenih prilika jer u igri su bili mlađi, zaštićeniji, povezani s moćnicima....) Ma što pruženom, sve uvjete više nego dvostruko ispunjavam. I izborila sam se za nju. Prilku.
A ova prilika je više nego dobrodošla i još više nego nasušno potrebna.
Meni i mojoj obitelji. Pa opet zanemarujem unutarnje signale, namjerno utišavam svoj unutarnji glas.
Susprežem se, hodam po "jajima", vozim slalom, kao Ivica Kostelić, poprilično izranjavljena, još od prije, s puno uspjeha i medalja, ali i životnih udaraca, što isto ponosno nosim, jer sve sam to ja.
I brojim svaki dan i svaki sat i svaku minutu, sada već sigurna u prošlo.
I zahvaljujem Bogu za ovu priliku, pa makar trajala samo 3 mjeseca, idući svako jutro i pitajući se: Da li je danas dan kada će se prekinuti bolovanje zbog kojega sam sada tu, kao zamjena?
Ovo je moj slalom, ovo je moja utrka. S kim?
Sa sobom, naravno!
Zato (opet) činim nemoguće, iz nemogućeg stvaram......moguće!
Za sada ide, kako će biti dalje.....ne znam.
Više nego jednom dobila sam savjet: Ne očekuj previše, samo ćeš se razočarati ako se očekivanje ne ostvari.
Znam, ali nekako....očekujem....opet......najbolje.
Post je objavljen 10.03.2016. u 20:38 sati.