white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

četvrtak, 13.04.2023.

(Davati) sve od sebe

Učili su nas biti najbolja verzija sebe.
Nisu nas učili kako naći tu najbolju verziju sebe, naći sebe.
Nadići vlastite slabosti.
Učili su nas biti pošteni, vrijedni, poslušni, uspješni.
Nisu nam definirali uspjeh do svojim mjerama postignuća.
Kada smo se zapitali koje su naše vlastite mjere postignuća.....proglašeni smo neposlušnima.
I nezahvalnima.
Na darovima života koje uživamo.
Potrudili smo se stvoriti vlastite darove, vlastite živote i vlastita mjerila poštenja, vrijednosti, ne-poslušnosti i uspjeha.
I svi u tome uspjevamo.
Prema vlastitim mjerilima.
Pomoću svojih smjerokaza brodimo životom.
Volimo ga.
Samoostvarujemo se.
I znamo da život nije bez cijene, bez vrijednosti. Stoga se ne dajemo (više) u bescjenje i nezahvalnost.
Ako odlučimo nešto, i uz cijenu gubitka, odluka je naša.
Mi je živimo.
Mi preuzimamo odgovornost za naša (ne)djela.
I po tome smo ljudi.
Koji daju sve od sebe.
Neovisno o tome što drugi kažu.

Dancing

Oznake: život

subota, 01.04.2023.

Separacija

Nitko se od nas nije rodio s priručnikom za život. S priručnikom za odrastanje, djetinjstvo, sazrijevanje, ljubavi, razočaranja, uspone i padove.
Pogotovo ne za roditeljstvo. Ni vlasititi roditelji nisu nam dali dovoljno dobra pojašnjenja (ako ikakva osim standardnih: Razumjet ćeš jednom kad budeš roditelj!) no primjerom.
Kao nadobudna mladica od stamenog stajališta da se nikada neću udati preko tvrdnji da kao dijete rastavljenih roditelja znam koliko su potrebni oboje za dijete, neću biti stoga niti samohrana majka (što je moju majku onda ražalošćivalo i šokiralo) došla sam do statusa udane žene i majke troje djece...sve vlastitim izborom.
Što je bilo s mojim stamenim uvjerenjima?
Život.
Od noćne ptice i uživanja u izlascima, liberalnih shvaćanja, došla sam do mene danas. Ne vidim da su se moja uvjerenja i promišljanja toliko drastično promjenila, ali....nitko me nije niti upozorio niti sam sama pomišljala kako bi sve to moglo emocionalno utjecati na mene.
Uglavnom, ja sam bila ta koja je u našem braku forsala njihovu samostalnost, razmišljanje vlastitom glavom brinući se o tome da budu što prije samostalni i sretni.
Nedavno smo imali raspravu. Moj zakoniti i ja. O djeci. O njegovom teškom mirenju s njihovim izborima koji su fizički daleko od nas. O samostalnosti. Njihovoj. O životnim lekcijama koje moraju proći i koji će ih koštati bola i iskustva. O mome teškom mirenju s tim da budu povrijeđeni. Životom.
I došla sam do zaključka i rekla mu: Nas dvoje smo dvoje vrlo jakih i neovisnih individualaca. Nemoj se čuditi onda što smo istu takvu djecu odgojili.
Mislim da mu je sjelo. Ostao je bez riječi. Samo me pogledao.
I mislim, kada bismo ponavljali, opet bismo napravili isto jer to potiče iz naših uvjerenja i vrijednosti kojima smo učili i njih.
Ponekad pomislim da ovo nisam ja. I pitam se gdje je ona neovisna samostalna ponosna mlada djevojka koja sam bila. Ova cmoljava majka što plače za svojom djecom.
Onda me jednostavno preplavi misao i osjećaj da ova ja je puuuuno bolja, kompletnija, dublja i sveobuhvatnija od mene nekad. Iako zanm da sam i tada bila Čovjek, sada sam još veći.
Duboko to vjerujem.
I onda, ako je sve to u skladu sa mnom i sa svime što sam ih učila, u čemu sam ih podržavala, zašto tako prokleto boli?!

foto by M

Oznake: život, separacija

subota, 25.02.2023.

*****

Imala sam filigransku narukvicu
Srebrnu
Poklon od majke...
Pozvali su nas u posjetu jedne subote
Obukla sam suknju...puni krug...
Jer ona me tako voljela vidjeti
ženstveno obučenu
Filigransku sam narukvicu skopčala oko lijevog gležnja,
Obula sandale na visoku punu petu....
Spremna za put ( u Katmandu)
Nespremna za realnost mojih 16 koja me dočekala:
Boca s kisikom viša od kolica u koja je bila posjednuta
I mediciska sestra: Imate minutu, minutu i pol!
Poljubila sam je
Jedva mi se osmjehnula
Nemoćno
Mršava kao smrt na odlasku
Pogledala muža, sina....
I onesvjestila se
U kolicima
U bolničkom hodniku...
Filigranska narukvica nije preživjela povratak za Slavoniju,
Nestala je u vrućoj ljetnoj gužvi HŽ-ovih vagona
Skliznula s noge kao s ruke....zauvijek
Neprimjetno.
----------
Otišla sam studirati osamdesetih.....
uz nekoliko kazeta.
Ovo je jedna od njih:

Studiranje uz Filigranske pločnike...

Neke su emocije tada bile čiste, nepatvorene.
Danas je drugo vrijeme, danas su .....druge navike.
Tada smo čeznuli za mladošću
(nesvjesni da je živimo)
Za radošću, ljepotom.
Ljubavlju.
Slobodom---
O kako smo brkali pojmove....
Mladosti, ljepote, ljubavi, slobode.....
Stavljali sve pod isti nazivnik
Nesvjesni svojih matematičkih životnih genija
Davali se u bescjenje
Opterećeni svakodnevnošću....
--------
Kao reprezantivna pripadnica
Melankolične generacije pedesetih,
Opčinjena ludim dvadesetim,
Plešući godine prije rođenja,
Zastala u trenutku
Sedamdesetih..otkoračala disco isith
i novi val osamdesetih
prestala brojati u devedesetima.....
neke životne struje ojačale....
Kao ti i ja
Ako znaš.....bilo što
I nije mi bitno.....ovo je generacijski iskaz....
Življenja, ljubavi, slobode, samoostvarenja.
--------
Živjeti svoj život
Ma u kom vremenu
Jedino moguće.

https://www.youtube.com/watch?v=lWfcj0R0kfY

Oznake: život

nedjelja, 21.03.2021.

Ne mogu se više sakriti

Ni iza riječi koje više čak ni ne čuče i čekaju iz prikrajka, zasjede, ugla mračne napuštene ulice kojom moram proći u kasni večernji sat kad sve je pusto i nigdje nikog.
Ne mogu se više sakriti.
Popunila sam sva sretna mjesta sjećanja i uzalud lupam na zatvorena vrata.
Ne mogu se više sakriti odrazu u ogledalu, besmislenim frazama kako će sve biti dobro i tebam imati vjeru i snagu.
O štošta ja trebam čemu se ne mogu više sakriti pa stiže k'o opomena il' mač da razriješi dan, odluku, sudbinu, život.
Ne mogu se više sakriti u sebe iako sam odavno povećala kapacitete, a dišem sve pliće.
Nema više mjesta u meni za bijeg, sve je otvoreni prostor, meta sam na ravnici života.
Čak više niti ne bježim od zaborava, sada ga bezuspješno lovim i preklinjem slonovsko pamćenje.
Ne mogu se više sakriti jer život nije igra skrivača, sreća nije u zaboravu već sjećanju i osjećanju.
Ne mogu se više sakriti i tako valjda treba biti jer nisam se nikada ni skrivala, od sebe.

Oznake: život

petak, 29.01.2021.

Život

Sve će se to nastaviti i bez nas.
Život nastavlja dalje, ima svoj tijek.
Nismo upisani ni u nebo, ni u vjetar, ni u grane što se njišu.
Vode su odavno isprale naše ovozemaljske stope. I kiše.
Kao da nismo ni postojali u vremenu.
Samo trenutak u prolaznosti, u vječnosti.

Sve će se to nastaviti i bez nas.
Jutra će i dalje svitati crveno, plavim nebom.
Bjelina oblaka čuvat će pjev ptica ranom zorom.
Nećemo se naći u njima čak i da se tražimo.
Svjedočimo životu bez prestanka.
Do neke točke nepovrata određene samo za nas.

Sve će se to nastaviti i bez nas.
No dok smo ovdje, izgubljeni u vlastitom traganju,
Upisan nam je na dlanovima, u srcima, život.
I kakav god bio, sa svom gorčinom pelina
Il' slašću meda ispijen, naš je
I trajat će dok i mi trajemo.

Oznake: život

utorak, 15.09.2020.

?!

I.......
Kada odem, što da vam ostavim (ne)oporučno?
pitam se.
Ponekad mislim da biti će kao da me nije niti bilo.
Sve oko mene svjedoči o tome;
Nema ih više.
Ne postoje.
Ni pepeo pepela ostao nije.
Ni trag topline emocija...
Samo neke stare (i ne samo crno-bijele) fotografije,
Poneka iskrsla i uskrsla uspomena.
U kojoj prepoznaješ onoga koga više nema.
Okusi i mirisi odavno su nestali
u potrazi za izgubljenim vremenom (a njega nigdje...)

Možda i ne treba ostavljati (nečitljivo) znakovlje iza sebe,
možda je bolje otići bez traga
jer tvoji putevi samo su tvoji
i ne traže druge stope do tvojih.
Njima je bitan tvoj trag,
Otisak dlana na prozoru,
Srca na dlanu...

Nema me više.
Kao da otišla sam.
I čaša na stolu, do pola ispijena,
mogla je pripadati neki drugim usnama...
Koliko smrti moram preživjeti do konačnog odlaska?
Tko broji više?!, kao da mi se obraća Tvorac.
Zar bitno je?
Tu si.
Dišeš.
Voliš.
Boliš.
Živiš.

DA.
Dišem.
Volim.
Pa i kada boli.
I bolujem, isto tako.
Živim.
I (svejedno) volim što živim_

Oznake: život

utorak, 07.07.2020.

Pjesma kaže...

No volvere.
Neću se vraćati.
Koliko god mi je to potrebno u tom trenutku,
dugoročno zna biti vrlo - pogubno.
Zalupiti vrata za sobom.
Spaliti sve mostove.
Isključiti se.
Ostaviti sve iza sebe.
Otići bez riječi, bez (uzaludnog i ponovnog) objašnjenja.
Neću se vraćati.
No Volvere.

***
Sve manje sam radikalna kao prije,
sve više trošim vrijeme na razmišljanje i
promišljanje tražeći najbolja rješenja.
Sve više ne sličim sebi od nekad.

***
Pitam se jesam li ikada i postojala (takva)
jer ovi tragovi ne vode
ni od mene ni do mene.
Moj neoznačeni put je negdje
neupisan u mape svijeta...

***
A onda samo jedna jedina,
malim slovima pisana,
glupava, najgluplja riječ i pojam
diže uspavanu princezu sa zrna graška
iz pepela sudbine,
uspravljuje i gura dalje:
Jedna ljubav,
Ljubav za i prema,
Ljubav kao
svjesno-nesvjesna odluka
Ljubav prema životu

***
Un Amor


Životni smisao

Oznake: život

nedjelja, 05.08.2018.

Pomirena sa sobom

Danas sam pjesnički raspoložena
Znaš one moje tuge plave koje me preplave
E ove nisu takve...
Ove su tihe i široke, široke,
Bezglasne, bezbojne, duboke
Ne traže ništa
Samo su tu
Oduvijek
Skrivene u meni
Odnekud same dolaze riječi
Dok sjedim mirno i ne želim ništa
Samo disati polako i osjećati taj mir
Unatoč tuzi.

Oznake: život

ponedjeljak, 14.11.2016.

...mada znam da ostaju u nama, sa nama, život su mi označili upravo odlasci i nedostajanja

riječi su drage mi, poznate duše,
riječi su koje potpisujem
mislima, djelima, osjećajima, riječima.

Rođena u suđenom odlasku, prije rođenja,
osuđena nedostajanjem doživotno,
slavim danas postojanje u nestajanju,
voljenje unatoč udaljavanju,
prihvaćam svoj put i emocionalnu ovisnost
naslijeđenu prije rođenja.

Ne dižem spomenike za života,
živim život darovan i naslijeđen,
prenosim ga dalje, njegujem, ljubim i liječim.
Postojanje će govoriti postojanije
od svih ispraznih riječi,
ljubav će živjeti i bez ispisanih riječi.

Trajanje će trajati
u odlascima i nedostajanju,
al' život će ipak biti veći.

...mada znam da ostaju u nama, sa nama, život su mi označili upravo odlasci i nedostajanja

Oznake: život, odlasci, nedostajanje

subota, 05.03.2016.

Neka živim(o)!

Nitko nema nista s tim, to moj je zivot
Da ga mjenjam nemam s kim i kasno je
Jedan dan jednu noc da zivim samo
Dobro znam, da opet isto ja bih sve.

Sto me pitas sto je bol i tuga sto je
Kad za tugom samo nova tuga je
A o sreci malo toga mogu reci
Kratko traje, tek nam snove daje
Samo nadnu ove case ostane.

Neka zivim kako zivim ako dusu tako smirim
Dusu sto je ljubit znala i za druge sebe dala
Neka zivim kako zivim snjeg i suze tako mirim
Malo pjesme i vina malo, samo mi je ostalo

Nitko nema nista s tim, to moj je zivot
I polako sanjim ja cu kraju poc
Pijem sad jer tko zna kad me nebo zove
A kroz rajska vrata mozda necu proc

Sto me pitas sto je bol i tuga sto je
Kad za tugom samo nova tuga je
A o sreci malo toga mogu reci
Kratko traje, tek nam snove daje
Samo nadnu ove case ostane.

Malo pjesme i vina malo, samo mi je ostalo

Davor Radolfi i Ritmo Loco Neka Živim Kako Živim

Oznake: život

utorak, 22.12.2015.

Pitalica

Recikliram Život
obiteljski naučena
ljudskošću osviještena
ljubavlju navučena.

Na prozoru Života
kap sam kiše
u ono što vjerujem
podsjetnik što se njiše.

Brišu me vjetrovi
i tuđe kiše
ogrije Sunce
i nema me više.

Postoji li Sutra
il' je sve san
beskrajan dan il'
Život (možda) sam?!

Oznake: život

utorak, 02.12.2014.

Ružičasti flamingosi

Ponekad
samo se odmaknem
ponekad odem
da vratim se
jača od jučer
slabija od sutra

Pusti mi
neki žestoki rock
da digne adrenalin
na n-tu
i ne pitaj me
ništa

Znam
da vrijeme liječi
baš sve
protekom
u nedoživljenim eonima
vjerujem da dočekat' ću

Ponekad
vrištim bezglasno
s dna one
neimenovane čakre
i flamingosi - tisuće
dižu se u letu mojih misli

Ponekad
samo ponekad
plačem nečujno
u tišini sama
znajući da proći će
sutra je novi dan_

Oznake: život

ponedjeljak, 09.06.2014.

Riječi jedne šesnaestogodišnjakinje (30 godina prije)

Teško je kad' postaneš svjestan
da si samo dio stihje koja te nosi,
a ne znaš kud';
kad' postaneš svjestan da si tako
malen i tako sam da joj se
odupreš; i još kad svjesniji
postaneš da će biti najbolje ako
se pokušaš prilagoditi tom načinu
života, ako pokušaš biti jedan
od mnogih.....
09.06.1980.

Oznake: život

<	prosinac, 2024
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Prosinac 2024 (2)
Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity

Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***