Nitko se od nas nije rodio s priručnikom za život. S priručnikom za odrastanje, djetinjstvo, sazrijevanje, ljubavi, razočaranja, uspone i padove.
Pogotovo ne za roditeljstvo. Ni vlasititi roditelji nisu nam dali dovoljno dobra pojašnjenja (ako ikakva osim standardnih: Razumjet ćeš jednom kad budeš roditelj!) no primjerom.
Kao nadobudna mladica od stamenog stajališta da se nikada neću udati preko tvrdnji da kao dijete rastavljenih roditelja znam koliko su potrebni oboje za dijete, neću biti stoga niti samohrana majka (što je moju majku onda ražalošćivalo i šokiralo) došla sam do statusa udane žene i majke troje djece...sve vlastitim izborom.
Što je bilo s mojim stamenim uvjerenjima?
Život.
Od noćne ptice i uživanja u izlascima, liberalnih shvaćanja, došla sam do mene danas. Ne vidim da su se moja uvjerenja i promišljanja toliko drastično promjenila, ali....nitko me nije niti upozorio niti sam sama pomišljala kako bi sve to moglo emocionalno utjecati na mene.
Uglavnom, ja sam bila ta koja je u našem braku forsala njihovu samostalnost, razmišljanje vlastitom glavom brinući se o tome da budu što prije samostalni i sretni.
Nedavno smo imali raspravu. Moj zakoniti i ja. O djeci. O njegovom teškom mirenju s njihovim izborima koji su fizički daleko od nas. O samostalnosti. Njihovoj. O životnim lekcijama koje moraju proći i koji će ih koštati bola i iskustva. O mome teškom mirenju s tim da budu povrijeđeni. Životom.
I došla sam do zaključka i rekla mu: Nas dvoje smo dvoje vrlo jakih i neovisnih individualaca. Nemoj se čuditi onda što smo istu takvu djecu odgojili.
Mislim da mu je sjelo. Ostao je bez riječi. Samo me pogledao.
I mislim, kada bismo ponavljali, opet bismo napravili isto jer to potiče iz naših uvjerenja i vrijednosti kojima smo učili i njih.
Ponekad pomislim da ovo nisam ja. I pitam se gdje je ona neovisna samostalna ponosna mlada djevojka koja sam bila. Ova cmoljava majka što plače za svojom djecom.
Onda me jednostavno preplavi misao i osjećaj da ova ja je puuuuno bolja, kompletnija, dublja i sveobuhvatnija od mene nekad. Iako zanm da sam i tada bila Čovjek, sada sam još veći.
Duboko to vjerujem.
I onda, ako je sve to u skladu sa mnom i sa svime što sam ih učila, u čemu sam ih podržavala, zašto tako prokleto boli?!