white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

petak, 19.09.2014.

Koke bjondina

Odlučila sam biti svjetlija, posvijetliti kosu, sama. Onaj zadnji L'oreal skupi mahagoni preljev ispao skroz na skroz crno-ljubičast na mojoj kosi. A ja, definitivno, nisam tip za tu boju. Ja sam jesenski tip i takve tople boje mi pašu.

Ne, nisam kriva ja već sveznajuća Švicarka u drogeriji (a koja mi je prodala isti onaj preljev) s kojom sam se sporazumijevala na engleskom, a koja je rekla : Ništa bez 45 minuta držanja sredstva za posvjetljivanje. Ok.

Sreća da mi je dragi radio cijeli dan i nije vidio moju izbezumljenu facu i narančasto -žute duge trake kose iznad kade dok sam ispirala kemikaliju. Dobro da mi nije i kosa otpala. Sve u svemu nekih pola metra dužine. Samo 5 godina "puštanja".

I tako moj dragi ulazi navečer u stan, a ja u mraku iz fotelje, s ručnikom na glavi, vrištim: Ne pali svjetlo, a on, kasno pali, pa upali.
Bila sam šarena koke bjondina. Ni žuto, ni narančasto, u tragovina ponegdje i smeđe, sve jadno, spaljeno, otrcano i ofucano visi do pola leđa.
Pola osam navečer, ni jedan frizerski ne radi, ni onaj najskuplji (ni ne pitam više za cijenu u najskupljoj zemlji na svijetu).
I što ćeš sada? pita me.
Pa ništa, kažem ja u kasnojesenje veče. Gdje je onaj tvoj zeleni šal?
Što će ti?, pita me.
Pa jel' dolaziš po mene sutra za kontrolu kod doktora?
Pa, da. Imaš pravo, hladno je, uzmi šal, kaže on.
Ok, rekoh ja.

Sutra kod doktora, scena u ordinaciji:
ja, u zelenom puloveru, ručno pletenom, boje graška (uspomena na pokojnu majku i da, baš sam njega htjela obući za taj pregled), dignutom do grudi, ležim, ogoljenog izbačenog trbuha, a na glavi mi.....intenzivno zeleni turban (ne, nije bilo vrijeme Sulejmana i turbana) smotan od suprugova šala.
Doktor je, naravno, pomislio kako imam osebujan modni stil, no ničim to nije pokazao.
Još mi je poklonio i sličicu. Prvu. Crno-bijelu. UZV naše prve bebe. Glavica k'o zrno graška.
Sva sam se "rastopila" i zaboravila da sam plavuša, ispod turbana.

Naravno da smo navečer išli i kod frizerke, i bilo je by,by dugoj kosi.
A i svidjela mi se kratka i ...opet biti kestenjasta.

Nikad više nisam u životu bila plavuša! Nije to za mene_

Oznake: zeleni turban

19.09.2014. u 20:04 • 45 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (6)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)