Odlučila sam biti svjetlija, posvijetliti kosu, sama. Onaj zadnji L'oreal skupi mahagoni preljev ispao skroz na skroz crno-ljubičast na mojoj kosi. A ja, definitivno, nisam tip za tu boju. Ja sam jesenski tip i takve tople boje mi pašu.
Ne, nisam kriva ja već sveznajuća Švicarka u drogeriji (a koja mi je prodala isti onaj preljev) s kojom sam se sporazumijevala na engleskom, a koja je rekla : Ništa bez 45 minuta držanja sredstva za posvjetljivanje. Ok.
Sreća da mi je dragi radio cijeli dan i nije vidio moju izbezumljenu facu i narančasto -žute duge trake kose iznad kade dok sam ispirala kemikaliju. Dobro da mi nije i kosa otpala. Sve u svemu nekih pola metra dužine. Samo 5 godina "puštanja".
I tako moj dragi ulazi navečer u stan, a ja u mraku iz fotelje, s ručnikom na glavi, vrištim: Ne pali svjetlo, a on, kasno pali, pa upali.
Bila sam šarena koke bjondina. Ni žuto, ni narančasto, u tragovina ponegdje i smeđe, sve jadno, spaljeno, otrcano i ofucano visi do pola leđa.
Pola osam navečer, ni jedan frizerski ne radi, ni onaj najskuplji (ni ne pitam više za cijenu u najskupljoj zemlji na svijetu).
I što ćeš sada? pita me.
Pa ništa, kažem ja u kasnojesenje veče. Gdje je onaj tvoj zeleni šal?
Što će ti?, pita me.
Pa jel' dolaziš po mene sutra za kontrolu kod doktora?
Pa, da. Imaš pravo, hladno je, uzmi šal, kaže on.
Ok, rekoh ja.
Sutra kod doktora, scena u ordinaciji:
ja, u zelenom puloveru, ručno pletenom, boje graška (uspomena na pokojnu majku i da, baš sam njega htjela obući za taj pregled), dignutom do grudi, ležim, ogoljenog izbačenog trbuha, a na glavi mi.....intenzivno zeleni turban (ne, nije bilo vrijeme Sulejmana i turbana) smotan od suprugova šala.
Doktor je, naravno, pomislio kako imam osebujan modni stil, no ničim to nije pokazao.
Još mi je poklonio i sličicu. Prvu. Crno-bijelu. UZV naše prve bebe. Glavica k'o zrno graška.
Sva sam se "rastopila" i zaboravila da sam plavuša, ispod turbana.
Naravno da smo navečer išli i kod frizerke, i bilo je by,by dugoj kosi.
A i svidjela mi se kratka i ...opet biti kestenjasta.
Nikad više nisam u životu bila plavuša! Nije to za mene_
Oznake: zeleni turban
< | kolovoz, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***