Kreće gospodarska Oluja

ponedjeljak , 17.08.2015.

Krasna je ova fotografija iz muzeja Oluje u Kninu. Naslovnica večernjaka od prije 20 godina. I jedan naslov:
"Vlada Republike Hrvatske
Na redu gospodarska Oluja"

Zanimljivo je kako se ni nakon toliko vremena neke stvari ne mijenjaju.

Oznake: Oluja, Gospodarstvo

Izvješće iz Knina

petak , 07.08.2015.

Već sam lani odlučio da ću za 20. godišnjicu Oluje ići u Knin skupa s udrugom branitelja čiji sam član. U biti, vjerojatno
je ideja nastala i davno prije, ali kristalizirana je nešto malo više od godinu dana ranije.Nisam puno puta bio u Kninu. Prvi put prije 20 godina, dok smo ga oslobodili, drugi put lani, a treći put prije dva dana.

Rano smo stigli u Knin. Odmah sam se našao sa nekim nekadašnjim suborcima i prijateljima. Prvo je na redu kava. Nakon toga smo se uputili prema trgu gdje je državni vrh postavljao vijence za poginule branitelje. Taj dio je protekao mirno i dostojanstveno. Voditelj programa kaže: " A sad će vijenac položiti predsjednik vlade Zoran Milanović sa...", začuje se jedan "Buuuaaa" i prekine u pola glasa. Valjda se bukač sjetio da nije u redu zviždati i buati dok se polažu vijenci za mrtve i poginule.

Izaslanstvo se uputilo na tvrđavu. Za njima i mi. Laganini. Nisam se trudio dobiti ulaznicu za prostor na tvrđavi kraj zastave. Prostor je mali, i smatram da tamo treba pustiti obitelji poginulih, one koji dižu zastavu - branitelje i najistaknutije državne dužnosnike. Naravno, uvali se tamo hrpa ministara kojim nije mjesto tamo, mogao je netko drugi biti umjesto njih, pomoćnika i zamjenika, supruga, ljubavnica i tajnica itd, itd...Nema veze.

Dok se penjemo, topnici ispaljuju topničke salve. Mene to vrati u neka vremena prije jedno 20 godina. Nostalgija. Krila Oluje izvode svoj program iznad nas. Nasljednici su dobri.


Putem do tvrđave ide gomila ljudi. Stalno se penju. A mi dolazimo taman kad je protokol gotov i kad izaslanstva izlaze iz tvrđave. Leko je već vani. Visoki vojni časnici su tu. Iz tvrđave izlazi Kolinda. Ide oduševljen pljesak okupljenog puka. Ekipa se nastoji selfirati sa Kolindom. Osiguranje pokušava počistiti puk (grubo), ali Kolinda sa smješkom prihvaća selfiranja.
Imamo predsjednicu koja je selebriti. Doslovce. Ona nema političke podupiratelje. OK, ima, ali još više ima onih koji je doslovce obožavaju. Josipoviću su, nakon izbora, ljubili ruke u katedrali, kao mafijaškom kumu, a Kolindi ljube zemlju po kojoj hoda. Možda smo se na to navikli još od onoga tipa. Da imamo nekog političara kojeg ćemo obožavati. Trenutno, Kolinda ima veliku moć, ali to rađa i suprotnu emociju. Kad imaš one koji te strastveno vole, onda imaš i one koji te strastveno mrze. To je opasno. A opasno je i ako odlučiš zajebati ove koji te vole. Ili s njima manipulirati.

Prolazimo dalje, prema zastavi. Gužva je na svakom koraku. Josipović prolazi pokraj mene, sa pritajenim, suzdržanim smješkom. U gužvi mu pojedinci dobacuju: "Četniče", "ljubi se sa Pupavcem", "partizansko dite", "nema više regijona"...itd. Na jedan mali, ali samo mali, djelić sekunde...ma čak i manje....došlo mi ga žao. A onda sam se predomislio.

Skoro odmah iza druga Ive nalijećem na druga Lokaciju. Još je trijezan, barem mi tako izgleda. Neki, vjerojatno desni, naivčina s pamćenjem zlatne ribice, poziva ga i rukuje se s njime. Nešto mu čestita. Bježim da se slučajno ne bih dodirnuo s Lokacijom i odmah iza ugla nailazim na druga Zokija. Ide sa svojom dvorskom svitom. Skoro da ga nisam ni primjetio. Da nije bilo ponovnih dobacivanja..."izdajniče", "nesposobnjakoviću", "idi doma", "četniče", "što si doša"....itd, itd....

Ulazim u novootvoreni muzej. Muzej nije ništa posebno. Mi iz 7.gbr smo dali neke svoje rekvizite, 4. je dala svoje, a nešto su muzejaši skupili. Odmah mi upada u oči da nema nikakve multimedije, ničega, osim fotografija, plakata i neke opreme u muzeju. Muzej je mali, a baš zbog toga su ga mogli opremiti s nekakvom multimedijom. Nečime. Ovako je sve to ispalo siromašno. Šuica i Plenković su taman obilazili muzej u pratnji, valjda direktora muzeja. Opet selfiji sa pukom. Ali ne kao
sa Kolindom.




Jedva smo se popeli na tvrđavu do zastave. Uhvatiti mjesto za uslikati se ispod zastave ili kraj Tuđmanovog kipa je teška lutrija. Moraš biti bezobziran. Laktariti se, imati mrki pogled i zarežati na onog tko hoće prije tebe....i tako. Onda možda, možda, uspiješ dobiti neku sliku.

Nakon tvrđave vraćam se nazad. Na trg. Tamo se očekuje, nakon mise, dolazak predsjednice, polaganje vijenaca, prigodan govor. Inače, ono što je bilo i prošle godine, a ove godine su Milanović i Leko odlučili izbjeći. Kukavički, a možda i bolje za njih. Na svakom koraku sretnem nekog poznatog, ponegdje ljude koje nisam vidio godinama. Rodbina, prijatelji....i svugdje malo zastaneš. Dočekao sam polaganje vijenaca, ali za govore nisam imao živaca. Došao je Ante, pokupio pljesak, došla Kolinda, pokupila pljesak.

Na svom tom suncu čovjek i ožedni i ogladni. Na ulicama Knina je pravo narodno veselje. Pjeva se, pije se, vojska dijeli besplatan grah. Svugdje hrvatske zastave. Gomila hrvatskih zastava. Ikonografija je hrvatska i u znaku Oluje. Oluja 95, Kozjak 95....ova udruga, ona udruga, KUD-ovi. Osim te, vidi se i da pozdrav "Za Dom spremni" nije izgubio svoju snagu. Tu je.
Znamo
Da nekima
Smeta.
I gomila drugih inačica koje direktno ili indirektno govore jednu stvar: Za Dom Spremni!
Tu je i ozloglašeno slovo U: Oluja U srcu; 600 U/min...i slično. "Ustaški" pozdravi i slova su rebrandirana. Još uvijek su tu, na drugi način, simpatično redizajnirani. Mladi vole taj "pobunjenički" stil. I ne vidim da će ga se riješiti ni u bližoj a ni u daljoj budućnosti. Pjesme su još uvijek tu. Golobradi momčići pjevaju pjesme u kojem traže da "žuta zvijezda iznad Metkovića pozdravi Antu Pavelića." Zanimljivo je, a i žalosno, da ne znaju još neku ustašku pjesmu. O da, zaboravio sam "Juru i Bobana". Al ta nije fora. To zna i Stipe Mesić. Mada krezubim ljevičarima i antifalibanima prodaje spiku da je samo otvarao usta. Yeah, right.

Thompson uvodi motoriste u Knin. Ujutro su bili oldtimeri, popodne motoristi. Buka motora, paljenja guma. Nisam vidio Thompsona, tako da mu ne mogu pomoći svjedočenjem, ako ga policija odluči kazniti za vožnju bez kacige. Bitno da se naša policija s time bavi. Ili s time koliko je ljudi nosilo U.....najbolje bi bilo da sve pohapse. Možda bi onda neki bili zadovoljni. Oni kojima se zviždi ili oni kojima smeta.

Bliži se veče, a s njom i Thompsonov koncert. Neki odlaze, a neki tek dolaze. Nisam bio na Thompsonovom koncertu. Kažu da je bila odlična atmosfera. Naravno, policija će potegnuti kaznenu prijavu (navodno tek istražuju) protiv Thompsona jer je u pjesmi uzviknuo "Za Dom Spremni". Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Pa čovjek to viče još od 1991. A policija tek sad vrši istražne radnje. Što ako je Thompson pjevao na playback? A što je s umjetničkom slobodom?
I kako reče Luka Mišetić: "U Hrvatskoj huligan koji viče UBIJ SRBINA ostaje huligan. U Srbiji huligan koji viče UBIJ HRVATA I MUSLIMANA postaje premijer."
A Thompsonovom koncertu je bilo nekih huligana mlađe dobi. Možda im policija pošalje roditeljima kaznu.

Knin je bio krcat mladeži. Čak je i s nama putovalo dosta mladih. Kako kažu, na mladima svijet ostaje. Ostaje i Hrvatska.
Sve u svemu lijepo i dostojanstveno druženje. Bilo bi dobro da tako ispadne i iduće godine. Najveći mučenici su ispali moji bivši kolege, vojnici, i njima skidam kapu. Skoro čitav dan nositi one zastave, biti u uniformi, i cure i dečki, i to samo zato jer netko nema muda stati pred ljude i istrpiti zviždanje ili dobacivanje. Pa se onda mora imati dva ili tri različita protokola.
Trebalo bi te političare češće spustiti pred ljude. S njihovih visina možda ne bi bili toliko bahati.

Oznake: Oluja, Knin, 20 godina

OLUJA - moje iskustvo

ponedjeljak , 03.08.2015.

Razmišljam se napisati nešto o Oluji ili ne. Ono, opisati svoje iskustvo tog dana. Kako je to bilo, što se dogodilo...
Mislim se koga uopće briga. A onda vidim da na raznim internet portalima, blogovima, novinama, svatko komentira svoje, pričaju svoje priče, većinom komentiraju događaje u kojima nisu sudjelovali.
Pa eto, da i ja napišem nešto. Kratko.

Oluju smo započeli, a prije toga smo mjesecima napredovali iz smjera Livanjskog polja, po Dinari, sve do Bosanskog grahova. Smjenjivali smo se tada, mi, 7. gbr Pume i 4. gbr Paukovi (tada se nisu zvali Paukovi). Bili smo nabrijani. Od Zime 94. samo smo išli, zauzimali ćuku po ćuku, ili dijelove Dinare u jednom komadu. Na Dinaru smo dovezli i tenkove i svu moguću mehanizaciju. Nije bilo lako, pogotovo zimi, ali uspjelo se. Ljudi su balvane kilometrima nosili na leđima do ćuka na kojima su bili položaji. Valjalo se ukopati dok ne stigne mehanizacija.
I na Grahovo se krenulo bez oklijevanja. U par dana smo oslobodili Grahovo. Grad je bio prazan. Žive duše unutra. Zauzeli smo položaje iznad grada i stali.
Srbe u Krajini je tada, vjerojatno uhvatila panika. Previše su se uzdali u Srbe iz BiH. Jest, pokušali su oni u svibnju probiti liniju na Dinari. Djelomično su uspjeli, ali onda smo ih odbacili i vratili izgubljene položaje.
Sad je bio novi moment. Mi smo bili u napadu, u zamahu, možda malo i iscrpljeni. Srbi su bili totalno demoralizirani, a uz to i neukopani. Bilo kakav napad njih će zateći nespremne i ranjive.
Mene je osobno tada bilo strah aviona. Napadali su nas na dnevnoj bazi, u par navrata su bombardirali u blizini mojeg položaja, promašili. Naš PZO je totalno zakazao. Uspjeli su skinuti samo jednu bespilotnu letjelicu. I to našu vlastitu.
Kad me je zapovjednik zvao na brifing i rekao da krećemo za dva dana u napad na Knin, bio sam iznenađen. Realno, očekivao sam da će biti smjena i da idemo na odmor. Kad sam ja to isto rekao svojim ljudima, pola ih nije vjerovala i mislili su da se radi o šali. Međutim, idući dan smo krenuli u promjenu položaja. Bliže Srbima. Ujutro, 04.08.1995. godine u 0500, krenuli smo s topničkom pripremom. Gađanje ciljeva na prvoj liniji, a nakon toga pješački napad. Budući da su Srbi bili neukopani, sa slabom zaštitom i budući da su neka oružja izazvala požare na suhoj vegetaciji, oni su se povukli s prve crte. Naše pješaštvo ih je "diglo" sa onih položaja na kojima su ostali.
I krenulo se naprijed. Popodne još malo puškaranja i borbi. Noć mirna.
Iduće jutro se ulazi u Knin. I da, 7.gbr je prva ušla u Knin. Ne "skupa sa 4. gbr", već prvi i sami. Pauci ulaze nakon nas.
Knin prazan. Skoro. Ima nešto civila koji ne vjeruju da smo mi HV. Misle, pojačanje iz Srbije. Nekima se naši vojnici legitimiraju, pokazuju vojne iskaznice. Nevjerica. Pojedini srpski vojnici, barem su bili u uniformi, bježe u vojarnu UNCRO-a. Preskaču ogradu. Zbog toga se naši tenkovi razmještaju oko vojarne UNCRO-a, mala, ne baš neskrivena prijetnja. Time nismo baš zadobili ljubav UNCRO-a, ali da je bilo i drugačije ne bi nas voljeli.
Nigdje paljevine, nigdje mrtvih, nigdje ranjenih.....barem ih ja nisam vidio u čitavom Kninu. Knin malo prljav, razlupana stakla i izlozi. Vojnici piju pivu ispred dućana. Stvari i vozila razbacani po ulicama. Ljudi nisu uspjeli pobjeći, pa su sve svoje stvari ostavili na ulici, a oni pobjegli u vojarnu UNCRO-a.
Naša logistika, naravno, kasni. Dok oni izračunaju i vide gdje smo svi mi i dovezu nam hranu, proći će dani. Struje nema. Još.
Drugi dan, 06.08. Javljam se doma, jer je HPT složio linije. Zovem iz centrale u pošti.
Bili smo euforični, ja osobno nisam mogao vjerovati da je to gotovo. Rat je gotov. Godine života u ratnim uvjetima, pod prijetnjom. Najednom, gotovo je. A gdje su svi ti vojnici VRSK? Hoće li nas još netko napasti. Sa strane, iz Drniša, iz Srba? Odnekud.
Nigdje nikoga....naravno, za nas rat tada još nije bio gotov, ali ono najvažnije je riješeno.

Realno gledajući, napad na Knin je bio jedna od lakših operacija. Srbi su pružili slab otpor. Osim našeg napada, velik uspjeh akciji je pridonijela njihova nesposobnost organizacije druge linije i organizacije povlačenja na drugu liniju obrane. Jer, zapovijed o povlačenju na pričuvne položaje, a istovremeno zapovijed o evakuaciji civila...što će vojnik pomisliti? Bitka je gotova. Bježaniju je tada nemoguće zaustaviti.
Slab moral. Čitao sam poslije njihove dokumente, dokumente i zapovijedi, analize VRSK. Vidljiva je bila demoraliziranost. Njima su ljudi i prije Oluje, još od 1992. počeli bježati u Srbiju. Mobilizaciju nije bilo moguće normalno sprovesti, čak ni služenje vojnog roka. Da nije bilo pomoći Srbije, u ljudstvu, financijama, oružju, sve bi završilo i ranije.Vojsku su još imali na principima JNA, Nešto malo profesionalnih postrojbi i to je to. Njihova koncepcija obrane koja se najviše temeljila na prijetnjama granatiranjem gradova u Hrvatskoj (nazvali su to "strategija realne prijetnje") i pomoći iz Srbije, bila je totalni promašaj.

Danas, neki njihovi novi vođe optužuju nas za progon djece, staraca, žena...iskreno, nikoga nije bilo potrebno tjerati.Nikoga od njih nismo ni vidjeli. Svi su oni dobili zapovijed o evakuaciji i zbrisali. To su i uvježbavali. Gdje su oni sad? Nek se to zapitaju njihovi stari i novi vođe. Što se nas tiče, pozive da ostanu su dobili, pozive da se vrate su dobili, novac za izgradnju kuća su dobili, priznat im je radni staž, stanarsko pravo su dobili, olakšice na područjima posebne državne skrbi su dobili....još da im češkam jaja? Bolje bi bilo da se zapitaju u čemu su oni to pogriješili i što danas rade.
Puno se priča o zločinima. Tada nije bilo zločina. Spominju se tisuće "žrtava", dvije ili tri. Da je to tako bilo, bar bi nekoliko stotina trebalo biti u Kninu. A ja ne vidjeh ni jedne.Neki civili, u Kninu, oni koji su ostali i nisu uspjeli pobjeći na vrijeme, poslije su otišli u vojarnu UNCRO-a. Od tamo su čekali dalju evakuaciju za Srbiju. Valjda im je tamo bolje, možda im je tamo sva rodbina i prijatelji. A informacije o kninskim ulicama krcatim leševa su dolazile, opet iz te vojarne, od generala Foranda. Koji se nije ni makao iz vojarne. Treći dan je poslao svojeg obavještajca da u civilu malo pronjuška po Kninu.

Operacija Oluja je po mnogočemu posebna operacija, Možda ne baš u povijesti ratovanja, ali onako....Na primjer:
1. ogroman teritorij je oslobođen u jako kratkom vremenu uz "male" gubitke. Ružno je to reći tako. "Male". Ali ako se pogleda neke druge ratove, onda se vidi ogroman gubitak ljudskih života. U Oluji, nisu puno stradali ni Srbi ni Hrvati. Ruku na srce. Pogledajmo samo Vukovar i bitku oko njega. Koliko žrtava i rušenja. A pogledajmo Oluju.
2. Uvođenje civilne vlasti je išlo jako brzo. Nije svugdje bila efikasna u potpunosti, zato su se i događale pljačke ubojstva i razbojstva, ali ako pogledamo uvođenje civilne vlasti u Irak nakon američkog napada...onda je kod nas to bila idila.
S druge strane nisu sve stvari u Oluji tekle glatko. Ali to je druga priča.

Osobno sam ponosan što sam sudjelovao u toj operaciji. Gubitnik se ima pravo ljutiti, Nije u redu lagati i muljati. Budimo realni, dobro smo prošli. I Srbi su dobro prošli. Da su pametniji mogli bi i bolje, ali eto...nekome paše imati stalnu napetost i sukob u "regionu".

Oznake: Oluja

Vučić najavio dolazak na mimohod u Zagrebu

ponedjeljak , 27.07.2015.

I opet se bliži Dan Zahvalnosti i obilježavanje 20. godišnjice Oluje. Tko o čemu, ja o Oluji. A o čemu drugome sad pisati nakon 20 godina?
O Piranu? Lošoj ekonomskoj situaciji? Padu BDP-a? Turističkoj sezoni? Mogućnosti da onog osuđenog lopova Ustavni sud oslobodi? Neeee....to ništa nije važno, važno je obilježavanje Oluje.
Mislite da sam sarkastičan? Ne, nisam. Uistinu mislim da sve ono što nam je naopako u državi i društvu, se najbolje vidi na primjeru obilježavanja 20 godišnjice Oluje.
A koji su to primjeri? Što je to tako strašno u svemu tome?
Pa vidi se da smo budale. I to ne samo politička elita, nego i tzv obični narod, a sad i branitelji.

Glupost broj jedan: Obilježavanje 20. godišnjice vojnim mimohodom. Ulupat će se najmanje 5 milijuna kuna samo za mimohod. Vozila, ljudi, gorivo, terenske...sve to košta. Nekima to paše, nekima ne. Onima koji plaćaju naravno da ne paše. A koja je korist svega toga? Podizanje nacionalnog ponosa? Koji će nam kurac nacionalni ponos kad je ego svakog pojedinca u ovom narodu, a pogotovo kod političara, veći od nacionalnog ponosa najmanje 3 naroda? Koju ćemo poruku poslati? Pa nikakvu, svima je jasno da radimo mimohod samo kako bi ispao bolji od onog srpskog lani. A nismo angažirali Dolenčića.

Glupost broj dva: "Zabrana" govora u Kninu. Pa što je to? Komemoracija? Neko je umro? Mislim...OK, OK, znamo da je tad umrla SRAO Krajina, ali da bi baš za njom trebalo plakati....to baš i nisam uvjeren. Možda će još u Kninu zasvirati i pogrebni marš. Zar ti naši političari ne znaju što će reći u Kninu? Boje se zvižduka? Povika? Jaja i trulih rajčica? Čovjek kojem se dive se nije bojao ni fašističkih i nacističkih bombi, metaka, progona, a ni buržujskih sudova. Ova kukavelj, koja ga ističe kao pretka, se boji zvižduka i povika. Pljuc. Sigurno ga i Vrag sad zajebava i ruga mu se zbog podmlatka.

Glupost broj tri: I da, dragi veterani, branitelji, kolege...vlast nas ne jebe ni pet posto. Nije vam jasno da možemo svi i crknuti ispred onog šugavog ministarstva, a da nitko ni suzu neće pustiti? Jasno da vam je jasno. To smo znali od početka. I umjesto da pokažemo kako nismo za nisko i jadno politiziranje, kako želimo obilježiti 20. godišnjicu Oluje na dostojanstven način, mi se upucavamo na stranu HDZ-a. Jasno je da je HVIDRA, otkako je Đakić njen vožd, postala instrument HDZ-a, ali veterani gardijskih brigada? Nećemo doći na mimohod? Zašto? U tom mimohodu (za koji mislim da nije trebao biti održan, ali eto...) mimohodat će isti oni koji su ušli u Knin, oni koji su skoro čitav rat pronijeli na svojim leđima. I nisu se odmah uvukli u penzije, udruge i političke partije i invalidnine. Što se njima govori? Koja se poruka njima šalje? "Samo vi stupajte, Kukuriku slugani, tko vas jebe. Mi vam nećemo dati podršku." Jadno, bijedno i podmuklo.
Pa to je naša vojska. Ima i mladih, ima i branitelja. I njima ko ih jebe? Lijepo, kolege, baš lijepo.
Znam ja da MORH nije htio dopustiti da HVO ide u mimohodu, ali to je sad riješeno. I sad kad je riješeno, onda veterani neće na mimohod. I što je najgluplje, optužuju vladu za politiziranje. Pa naravno, glupani, da vlada politizira. Samo što ste se sad spustili na njihov razinu, a te budale tu imaju više iskustva od vas i išamarat će vas. Samo se vi uzdajte u Karamarka. Tipa koji je hapsio branitelje tražeći nepostojeće topničke dnevnike. Bravo.

Glupost broj četiri: Pa tko je tu dobio taj šugavi rat od prije 20 godina? Srbi? Čitavo ovo vrijeme mi se ponašamo kao da je Oluja neka sramota, kao da smo s njome izgubili rat, kao da se imamo čega sramiti. Papani, nemamo se čega sramiti. Tako smo fino odradili tu operaciju, čisto i uz minimalan utrošak žrtava i vremena. Da je bilo i manje bilo bi bolje, ali eto nije. Moramo li se mi raspravljati s četnicima preko Drine? Ne moramo, ko im jebe mater. To što Vojine vojvode i Slobini šegrti pričaju oni mogu objesiti mačku o rep. I na to se ne treba obazirati. Osim kad budu nešto od nas trebali.

Koga briga koja je partija na vlasti u trenu dok trebamo slaviti, piti i pjevati? Je li to važno? Koga briga koja je partija u oporbi? Oni se ionako izmjenjuju redovito. Nas guze i mijenjaju se. Nikakve koristi od njih, a mi bi se trebali svađati zbog njih?
Najgora mi je ova takozvana desna stoka sitna zuba....ni ne razumiju da sami sebi pljuju u lice. Kme, kme...nećemo na mimohod, nećemo na ovo nećemo na ono....Vlast koja jest da jest, samo je trenutni izraz volje naroda koji je izašao na izbore. I ona prolazi. Ostaju one vrijednosti, iste one za koje smo se borili: nezavisna, slobodna Hrvatska, u kojoj vlada demokracija i svaka šuga može srati što želi. Dok joj to mediji ne zabrane.
Koji je cilj ignoriranja i pljuvanja po institucijama države za koju su naši suborci dali živote? Nećemo ići gledati mimohod koji će održati jedina institucija kojoj hrvatski narod najviše vjeruje? Pa ako se baš želimo tući sa pobjedničkom vojskom, onda moramo računati na to da ćemo popušiti. Nažalost, oni koji su stvarali tu vojsku zaboravili su neke stvari.

I je li to dovoljno razologa zašto nam nikad neće biti bolje? Pa jednostavno nismo materijal koji bi bio dovoljno sposoban shvatiti što je važno, a što nije, što je bitno, a što nije, nismo sposobni napraviti posao a da jedni drugima, pa i sami sebi, ne bacamo klipove pod noge. Ako je tako oko događaja kojeg bi svi trebali slaviti, napiti se, okrenuti par tisuća volova i janjaca i pjevati do zore, kako bi se dogovorili oko onog gdje trebamo proći kroz muke, krv znoj ili stezanje jebenog remena?
Eto...na mimohodu neće biti ni Vučić, ni Nikolić, ni Šešelj, ni Dačić.....a ni udruga veterana gardijskih brigada. Pametno.

*Disklejmer: Ispričavam se zbog pojedinih prostačkih izraza, ali ne znam na koji drugi način izraziti svoje osjećaje.

Oznake: Oluja, mimohod, branitleji

Jednom smrkne, drugom svane

utorak , 21.07.2015.

Proslava Oluje opet izaziva prijepore.
Izazivat će i u budućnosti.
Neki naši ministri misle da je potrebno davati neke izjave na izjave nekih susjeda.
Točnije, davati neka objašnjenja.

Koga briga? Oluju smo odradili i to obilježavamo.
To što se dogodilo da je suprotna strana zbrisala, "evakuisala se" iz "mera bezbednosti" to nas uopće ne treba zamarati.
Ako hoće, i ako su htjeli do sada, mogli su se i mogu se, vratiti.
Nitko ih nije čistio. Jer da jest, onda im danas ne bi obnavljali kuće, sređivali pravo na otkup stana, plaćali radni staž za ono vrijeme dok su oni radili za okupatora....
Uostalom, ako netko misli dobiti rat, onda ga netko drugi mora izgubiti. Nije to nogometna utakmica u kojoj obje ekipe mogu zaraditi po bod. Nema iksa.
Samo jedinica i dvojka.

Ne treba niti jedan ministar ništa reći. Samo Lalovac.
Nek objavi listu koliko je novaca do sada utrošeno za povratnike iz Srbije, obnovu kuća, radni staž, stanarska prava....itd, itd.
A što su im dali Srbijanci?

Ali naravno.....nitko neće tako nešto objaviti.
Iz istih razloga iz kojih se ne objavljuju popisi Srba stradalih u Oluji.
Samo kako bi se moglo manipulirati masama, a onda te iste mase pokrenuti u nove mržnje i nove sukobe.

Oznake: Ostojić, Pusić, Oluja

Nije ni saveznik ono što je nekad bio

petak , 17.07.2015.

S jedne strane bi mi trebao odgovarati ovakav razvoj događaja, ali s druge baš i ne.
Naime, Amerikanci su odbili sudjelovati na vojnom mimohodu povodom obljetnice operacije Oluja.
Povodeći se za Amerima, navodno su tako postupili i ostali "saveznici".

Osobno sam uvijek bio protiv parade. Na paradi se vojska neće ničemu naučiti, a troškovi će biti ogromni. Osim toga, ova parada se radi samo da bi se pariralo Srbima zbog njihove zadnje parade. A to je i sam ministar Kotromanović najavio prije nekoliko mjeseci. Otprilike reče kako će naša parada biti "ljepša i veća " od srpske. Takav način prepucavanja paradama je isto kao i prepucavanje oko toga tko ima veći penis.
Bolje bi bilo da se vrijeme i novac koji će biti utrošen na paradu, utrošio na vojnu vježbu.

Srbija, naravno, misli da ona ima veći penis. Budući da su dobili gostovanje Putina na paradi, naši se ponadali da ćemo mi dobiti američke, njemačke, britanske, francuske vojnike, pa i pola slovenske vojske (10 vojnika i 3 Pilatusa) na paradu. Znali su i Srbi što namjeravamo jer smo se odmah počeli time hvaliti po selu, pa su Srbi malo lobirali, a malo i prijetili.
I rezultat nije izostao.

Kao prvo, uopće nismo trebali potezati pitanje mimohoda. To je neozbiljno i djetinjasto. Tko će kakvu paradu imati nije važno, važno je čija vojska bolje opremljena i uvježbana. A to se postiže vojnim vježbama.

Kao drugo, mogli smo i pretpostaviti da će Srbija lobirati da naši "saveznici" ne dođu. Lobiranje se vršilo preko veleposlanstava u Zagrebu i Beogradu. Kad su Srbi dobili naznake da neće doći Ameri, Dačić je onda dao izjavu da će svaki dolazak smatrati antisrpskim. Pametno. Sad ispada da je Srbija čvrsta zemlja čijih se prijetnji boje i veliki. Ne boje se, ali im je stalo da Srbija krene od Rusije prema zapadu. Zato daju ovakve popuste i tješe Vučića nakon kamenovanja.

A što smo mi shvatili?
Ne znam što su naše političke vrhuške shvatile, ali meni je jasno nekoliko stvari. Naši "saveznici" su saveznici samo pod navodnicima. Oni bi se malo distancirali od "Oluje", malo bi se distancirali od Hrvatske. A sve kako bi se uvukli Srbima. Pa kad je tako, onda bi i Hrvatska trebala malo razmisliti o svojem angažmanu u nekim zemljama, poput Afganistana, recimo. Vratiti ljude nazad, nek "saveznici" sami obučavajui topnike i vojnu policiju i daju stražu po kampovima koji su ostali. Naš doprinos je tamo mali, ali je bolji nego nekih drugih članica NATO-a. A bit će još i drugih prilika.

Jasno je da je Srbija još uvijek jaka i utjecajna. Mi si volimo tepati kako smo predvodnica regiona i sličen gluposti, zemlja primjer, bla, bla, bla....al to nije važno. Važna je, kao i uvijek, Srbija. Srbija nije prerezala svoje veze ni sa Rusijom, a nije ni odustala, kao mi, od BiH. I na Kosovu ima određen utjecaj. Sve to Srbiju smješta kao ključnog igrača u regionu, po pitanju sigurnosti i mira. A to nosi i daljnju suradnju. Mi smo se odrekli BiH Hrvata, a time i naše uloge u BiH. Sad tamo glavnu ulogu imaju Srbi i Muslimani, a to znači da će nam oni određivati i sigurnost.

Ruku na srce, mi imamo dva velika igrača koji su u svojoj srži amerofili, Kolinda i Lozančić. Za predsjednicu ne treba posebno objašnjavati, a sam Lozančić ima dvojno državljanstvo. Usprkos tome, Ameri, kako stvari sada stoje, na paradu neće poslati svoje vojnike. Znači, možemo u vrh vlasti postavljati američke "igrače" kolikogod hoćemo, to ipak neće biti dovoljno da bi dobili i američku podršku.
Ukratko, nije dovoljno se uvlačiti nekome u šupak, treba puno više od toga. Tj. puno manje. Ukratko odjebati one koji nisu zaslužili našu pozornost. Možda se ponašati i uvrijeđeno i povrijeđeno, pomalo ljuto, baš onako kako to radi i Srbija.
Očito to pali.

A što reći našim "saveznicima"? Lijepo od vas, nekad smo si bili dobri, ali to očito vama nije dovoljno. Nije dovoljno ni ovim malima, poput Slovenaca, a nije dovoljno ni velikima poput Amera. Ali dobro, sad bar znamo na čemu smo.

I možda je glupo pitanje, ali.....ako niste spremni poslati par vojnika na paradu i pijanku nakon nje, kako ćete biti spremni poslati vojnike da ginu kod nas ako, nedajbože, zatreba?

Oznake: SAD, srbija, Oluja, mimohod

Gdje i kako proslaviti 20. godišnjicu Oluje?

petak , 10.04.2015.

Evo i danas se aktivirala rasprava o tome kako i gdje proslaviti dvadesetu godišnjicu Oluje. Jedni kažu da ako se prebaci proslava Oluje u Zagreb, onda je to protuhrvatski i antihrvatski. Jer proslava mora biti u Kninu. Zanimljivo mi je to što se dobar dio ljudi koji danas pljuju po vladinoj inicijativi o vojnoj paradi u Zagrebu godinama trsio proglasiti narodno veselje u Čavoglavama kao jedinu pravu proslavu i staviti Knin u zapećak. Smiješno. Ili tragikomično?
Osobno mi je svejedno gdje će biti proslava Oluje. Jasno mi je da bi se vojna parada jako teško mogla organizirati u Kninu. Jednostavno, gdje bi bio taj prostor na kojem bi se parada održala? Ja ga u Kninu ne vidim. Da ne govorim o posjetiteljima. Ako se parada i stavi u Knin, onda neće biti moguće normalno organizirati dolazak svih posjetitelja. Knin će kolapsirati. Naravno, gradonačelnica Rimac može slobodno optužiti policiju i Ostojića za fijasko. Politikanstvo neće donijeti ništa korisno.
Ali zašto ne spojiti ugodno s korisnim? Zašto ne spojiti proslavu Oluje, vojnu paradu i pokazivanje vojske i branitelja sa korisnim utroškom sredstava i stjecanja novih sposobnosti?
Zašto ne izvesti napad na Knin kao tih dana 1995. godine?
Pojasnit ću malo...
Dovoljno je angažirati jednu bojnu za napadajne aktivnosti. Pored nje je dovoljna jedna satnija za obrambene aktivnosti. Bojna igra ulogu HV-a, točnije, 7.GBR. Satnija igra ulogu VRSK. Položaji se postave onako kako su bili postavljeni 05.08.1995. Ne treba prelaziti granicu sa BiH. Ujutro, oko 0800 započinje napad. Naoružanje? Može biti i današnje, a može i ono iz 1995. Nije se puno promijenilo. Napad počinje s topničkim gađanjem. Kamere prate radnje vojnika, kamere prate kretanje postrojbi. Može se snimati iz zraka, sa zemlje, sa kacige vojnika, iz prvog lica, itd. Događanja se prenose uživo. Prostor događanja je vojni poligon Crvena zemlja. HTV prenosi događanja, a sve se može pratiti i na video zidovima diljem hrvatskih gradova. Jedan takav može biti i na Jarunu, u Zagrebu, gdje se može organizirati i taktičko-tehnički zbor (prikaz naoružanja i opreme). Čitavu vježbu mogu pratiti komentari branitelja koji su sudjelovali u tim događanjima, što se dogodilo na pojedinom dijelu terena, kako se akcija odvijala....može biti uživo, a može i već snimljeni materijal.
Po završetku vježbe, dio vojnika s opremom ulazi u Knin i kreće se prema Kninu gdje se podiže zastava...
Vojne parade su dosadna stvar. Za vojsku pogotovo. Uvježbavaju se danima, gleda se nekakvo stupanje, uglancanost uniformi i opreme, danima se po vrućini stupa i lupa....a realno od svega toga nema nikakve koristi. Novci se potroše. Nasuprot tome, ovakva vježba donosi i obuku i uvježbava vojnike. Vojska nam bar stiče nekakve sposobnosti, uvježbava se i obučava, a ne glumi olovne vojnike u nekakvim glupavim paradama.
Mislim da bi ovakav način proslave, uz još neke dorade, bio dostojan 20. godišnjice Oluje.

Oznake: Oluja, proslava, vojna parada