50 nijanski ljubičice bijele

nedjelja , 22.03.2015.

Svaku povijesnu osobu valja promatrati kroz njegova djela i kroz vrijeme u kojem je živio. Ista stvar je i s Titom. Heroj ili zločinac, pitanje je sad. Kad bi stvari bile tako jednostavno postavljene bilo bi jednostavno na njih i odgovoriti. Ali nije.
Možemo stvari promatrati iz više uglova, npr. je li Titova vladavina i njegovo postojanje bilo koristno za Hrvatsku ili ne? Ili, koliko nam je dobra, a koliko zla nanio taj čovjek? I tu sad dolazimo do rasprave. Ovo je dobro, ovo je loše, ono je dobro, a ono je loše i tako u nedogled.
Je li to nama sada zapravo i bitno? Smatram da nije, jer što je učinjeno, učinjeno je. Mi se možemo odrediti samo prema onome što je trenutno i što ćemo u budućnosti napraviti. A budućnost nas pita "Titovim putem - naprijed" ili "nazad".
Pa kakav je taj Titov put?
Tip je bio diktator, to je neosporna činjenica. Diktatorskom rukom je održavao Šugoslaviju na životu. Bez njega, raspala se Partija, bez nje raspala se JNA, bez nje raspala se federacija. I što je ostalo? Titova bista koju je napravio Augustinčić. A taj Augustinčić je napravio i Pavelićevu bistu.
Ali osim biste, ostali su i Titovi zločini, zločini komunističkog zločinačkog sistema kojem je na čelu bila ljubičica bijela.
E, budući da je Hrvatska demokratska država (s fašističkim likovima na čelu države), članica zapadne demokracije, NATO pakta i EU, onda je normalno da ne možemo baštiniti zločine komunističkog represivnog aparata i sistema. Naravno, ima likova koji bi to htjeli, ali to ne znači da mi to smijemo i trebamo. Upravo zato je i bitno poslati kriminalčevu bistu u muzej strave i užasa, što je dobra stvar koju je napravila Predsjednica (koja također ima nedemokratske metode obračunavanja, samo potiho u svilenim rukavicama, za razliku od Tita).

Iskreno, svjedno mi je što će biti s Titovom bistom. Stvar je sasvim nebitna. Povijest je krcata i većih zločinaca od ovog tipa, pa se njihove zemlje s njima diče. Ono čega se mi moramo odreći je komunistički mentalitet i način razmišljanja. Naravno, sad bi netko mogao reći da smo se mi jugokomunizma riješili još 1990. ali taj bi bio debelo u krivu. Jer upravo reakcije na micanje biste, koje dolaze s različitih strana, pokazuju da nam je komunistički sistem i slijepo obožavanje ljubičice bijele debelo ucijepljeno u DNA. Mentalno smo uvjetovani da mu se klanjamo mada je riknuo prije 35 godina, a država u kojoj je provodio svoju strahovladu, prije 25 godina.
I opet, bez obzira na sve, ima zaluđenih pojedinaca i skupina, komunističkih ostataka, koji ga slijepo obožavaju i dobijaju napade bijesa na micanje komada kamena iz predsjedničkog ureda. Upravo zato, podržavam Predsjedničin potez. Vrijeme je da neki shvate da je prošlo doba komunizma, nesvrstanih, i da ovo nije "The walking dead" serijal. Neki se trebaju probuditi iz snova koje snivaju i prestati manipulirati zaluđenim i zatupljenim polupismenim pojednicima. Nema Tita, nema komunizma, nema Šugoslavije. Svi ti aveti mračne prošlosti su materijal za najudaljeniji kutak ropotarnice prošlosti. Tamo ih treba smjestiti i izvaditi samo ponekad na satovima povijesti i dokumentarcima.

Odrezana krila

petak , 06.03.2015.

Već dva dana me ubijaju s vijestima kako je nekakva akrobatska skupina odlučila napustiti Hrvatsku. Dapače, odlučila je napustiti HRZ, ratno zrakoplovstvo. I otići u neku svjetsku Mrdušu Donju, tj. Oman. Ili Onan. Tako nešto. Kao da je to bitno? Pa riječ je samo o nekakvim pilotima, takvih ima na bacanje kod nas. Imamo pilota, pogotovo ratnih, kao dreka. Jer nemamo aviona. Što će nam još ta šestorica? Pa odoše nam doktori, profesori, medicinske sestre, građevinski radnici, čistačice.....svi nam odoše. Koga briga za neke pilote?

Školovanje i obučavanje jednog pilota ratnog zrakoplovstva košta negdje oko 2,5 milijuna kuna. Negdje sam pokupio taj podatak u svojoj vojnoj karijeri. Školovanje traje otprilike 5 godina, a pilot je dužan odraditi najmanje 10 u zrakoplovstvu. Naša šestorica instruktora - pilota, članova akrobatske skupine "Krila Oluje" su odradila i ispunila svoj ugovor. Pojavila se bolja ponuda i oni su je odlučili prihvatiti. Odoše u Oman i tamo će biti isto nekakvi piloti ili tako nešto.
A zašto nisu ostali u Hrvatskoj? Što će u Omanu?
Kažu naši "mjerodavni" iz MORH-a kako se Hrvatska nije mogla natjecati s ponudom iz Omana. I nakon toga u zraku ostaje visjeti dojam da sultanat Oman može naše pilote više platiti nego što mi to možemo.

Iskreno, sve je to gomila gluposti. Pa čak i ne gluposti, već laži. Hrvatska, da je htjela, da imamo sposobnije političare i vojne vođe, mogli su zaštiti interese Hrvatske i spriječiti odlazak ove šestorice pilota. Kako?
Više je načina.

1. Imamo stare kante na kojima bi ti piloti trebali letjeti. Ne samo to, nego si ugrožavaju i vlastiti život. Koliko sam razumio, Oman nabavlja nove zrakoplove. Mi nismo sposobni već 10 godina odrediti hoćemo li uopće imati vojno zrakoplovstvo ili ne. Mislim na borbenu komponentu. Da smo barem taj dio odradili, pred pilote bi postavili jedan dio primamljive ponude. Ovako....tko uopće želi letjeti na starim kantama u HRZ-u?

2. 2,5 milijuna kuna smo uložili u pilota i onda ga puštamo nakon 10 godina da ode? Idiotizam? Suludo? Nije,nego je stvarnost koja je u OR RH prisutna dugi niz godina. Umirovljuje se ljude kojima je plaćeno školovanje ili specijalizacije, pa čak i u inozemstvu. Nema nikakvog suvislog upravljanja osobljem, ljudskim resursima. Ne prati se ničija vojna karijera. Pa se tako ljude ostavlja da stagniraju u činovima jer nemaju školu, a u školu ne mogu ići jer nisu na određenom radnom mjestu. A na to radno mjesto ne mogu doći jer nemaju čin. I tako to ide dalje. I stalno se vrtimo u krug.

3. Plaća i nije tako loša, pogotovo za pilota. Ima i pilot nekakve dodatke, letački, primjerice. Međutim, zahvaljujući našem vrlom ministru i ekipi oko njega, donesen je novi pravilnik o plaćama. A taj pravilnik, kako bi se uštedjelo, ne stimulira rad. Već stimulira nerad. Npr, nema terenskog dodatka. Pa tako netko tko je na terenu i nije doma ima istu plaću kao netko tko je 8 sati na dužnosti. Zapovjedni dodatak koji je nekad bio 20% osnovice, ukinut je. Vojnik sa činom i zapovjednom dužnošću ima malo veću plaću od vojnika sa istim činom a bez odgovornosti u zapovijedanju. Smisleno? Ne baš.

4. Vojska je u zadnjim godinama pretrpjela čitav niz ukidanja različitih prava.Odvojen život, npr. Istovremeno, ta ista prava nisu ukinuta saborskim zastupnicima ili državnim dužnosnicima. Pa oni beru za istu osnovu nekoliko različitih primanja, što je za vojnika bilo kazneno djelo, ako bi kojim slučajem utajio neki od podataka. Ali naš saborski uzme i putne troškove i troškove za stanovanje i odvojeni život i.....

Nekoliko kratkih sitnica, koje su se mogle napraviti, i ne bi ta šestorica pilota napustila Hrvatsku.
Ali nije to problem. Problem je što se kroz ovaj primjer vidi kako naši vrli političari i političke elite gospodare i upravljaju Hrvatskom. U ovom slučaju samo sa ljudskim resursima. S materijalnima je još i gore. Opet ću spomenuti vojsku i njenu imovinu. Recimo bivše vojarne. Neke čak i na atraktivnim lokacijama za turizam ili neku drugu granu. Propadaju.
Čudi li nas to? Ne bi trebalo. Mi smo ipak država u kojoj agencija koja upravlja državnim nekretninama od privatnika unajmljuje prostor za svoje urede. Ili u kojoj bivši ministar kaže svojoj mladeži "Bolje imati gram lojalnosti nego kilogram pameti." Sad nam je bar jasno kako je on došao do ministarske pozicije. Bio je lojalan i poslušan, pametan baš i ne.
I što će nam onda ljudi koji su pametni? Pa ovakvim vlastima (ne mislim time samo na sadašnju vladu jer ovo stanje traje jako dugo) i ne odgovara netko pametan, samo trebaju poslušne, šutljive i lojalne pred glasačkom kutijom.

I tako nam to traje desetljećima. Ljudi su zadnja briga. Po našim elitama, ljudi nisu ni resurs. A to razmišljanje se seli onda i u privatni sektor. I kroz čitavo društvo. I zato nam je ovako kako nam je.

A što ćemo se buniti? Ima li svrhe? Ako se i malo pobunimo, naći će vlasti svoje poslušnike i minione koji će nas već napasti. Pljuvati i blatiti. Pa imaju svoje stranačke vojnike, samo što ih ne postrojavaju na trgu poput nekih drugih jadnika.

Mali vodič za prosvjed i antiprosvjed

utorak , 03.03.2015.

Često ljudi znaju reći da je Hrvatska zemlja krcata apsurdima. S jedne strane vlast kuka kako nema novaca, a s druge strane kupuje nove automobile ili se seli na skuplje i primamljivije lokacije. Najnoviji apsurd je da imamo državnu agenciju koja gospodari državnim nekretninama a istovremeno sama unajmljuje od privatnika prostor za svoje urede. I kad novinari direktora navedena agencije upitaju je li to čudno, on ih gleda kao da su pali s Marsa. A možda i jesu. Pa što je tu čudno? Zar donedavno nismo imali predsjednika vlade koji je uber kriminalac i osuđen za milijunska mita i pronevjere? Čovjek koji je vodio državu. Zar danas nemamo kokošare koji kradu i muljaju sa manjim iznosima, ali isto tako besramno, počevši od korištenja službenog auta za privatno zimovanje, službenog aviona za partijske svrhe ili doniranja državnih novaca vlastitim ili rodijačkim udrugama?
Upravo zato još jedan apsurd ne bi trebao iskakati iz normalnih, hrvatskih okvira. Ali ipak meni bode oči. Riječ je o prosvjedima i antiprosvjedima. Naravno braniteljskim.
Prvo, što je tu apsurdno? Pa za početak je apsurdno da veterani oslobodilačkog rata moraju na ulici tražiti neka svoja prava ili svoje sudjelovanje u društvu. Za to postoje institucije. A branitelji nisu mogli kroz institucije nego moraju sa ulice. Pa zašto? Zar nije uobičajeno da su takvim ljudima sve institucije države koju su oslobodili i za koju su dali dijelove svojih tijela i dobar dio svojih života otvorene? E pa, očito nije.
Dakle, veterani prosvjeduju. A onda se javi pokret "Occupy Croatia" koji se buni protiv tog prosvjeda. Navodno nije legalan. Prosvjednici ne poštuju proceduru. Okupirali su Savsku. Svugdje u svijetu su ti pokreti tipa Occupy temeljeni i nastali upravo na načinu okupiranja određenog dijela prostora, dizanja šatora i dugotrajnim prosvjedima pred određenim institucijama, prvenstveno financijskima. Sjetimo se "Occupy Wall Street" ili "Occupy London". U Londonu su tjednima šatorovali i prosvjedovali. I nikome nije bilo to nelegalno, čudno, štojaznam...dapače, mediji koji su danas protiv veteranskih prosvjeda tada su te prosvjede podržavali i zdušno navijali.

A što uopće ti veterani, branitelji, hoće? Pitajmo danas ljude i većina će reći da nema pojma. Ali svejedno će ih jedan dio napasti. Oni koji malo bolje to prate reći će da branitelji hoće kruha preko pogače, tj. hoće nova materijalna prava. Ili bar sačuvati postojeća. Što je pokvareno u ovakvoj situaciji gdje je "narod gladan, siromašan, ljudi umiru od gladi, djeca nemaju što jesti i pola građana kopa po kontejnerima za smeće." Stvarno ogavno od branitelja.
Međutim, dobar dio toga uopće nije točan. Jer sad dolazimo do još jednog apsurda (koji i nije toliko apsurdan) a to je da branitelji prosvjeduju već 120 dana i više, a velik dio stanovnika u Hrvatskoj uopće ne zna zašto prosvjeduju. Svejedno, neki bi ih zatukli, a neki bi im digli spomenik. Bez milosti i jedni i drugi.
Najtrivijalnije objašnjenje je da su prosvjedi inicirani od HDZ-a i s time partija ucjenjuje partiju. To možemo prihvatiti ako želimo zatvoriti oči pred problemima koji će nas još dugo svađati i mučiti. TO je najjednostavnije, ali je na tragu one Borine "O, kako je lepo biti glup".

Braniteljski zahtjevi se mogu podijeliti u tri skupine.

1. Prva parola kojom su započeti prosvjedi je ona "Mi smo je stvarali, političari je uništavaju." Misli se na Hrvatsku, naravno. I kroz tu parolu se vidi, odpočetka, da su prosvjedi politički motivirani. Koga god na ulici ili bilogdje upitate je li zadovoljan stanjem u državi, kakav će odgovor biti? Pitajte ih je li vide razliku između SDP-a i HDZ-a i HNS-a i HDSSB-a i itd....i kakav će odgovor biti? Ma ne trebam ni postavljati upitnike, jasno vam je. Čak i neki naši nekad najmoćniji političari isto tako misle. Evo, Josipović, Kosor, Prgomet, Kujundžić, Gabrić, Holly, Jurčić....svi oni su nekad pripadali jednom od dva pola u Hrvatskoj. Danas traže treći, četvrti, peti put. I što će im se dogoditi? Završit će neslavno. U biti nikad neće doći u priliku da sa svojom strankom osvoje vlast. Jer je to ravno.....Isusovom oživljavanju Lazara, čudu. Novoosnovane partije nikad neće moći osvojiti vlast. Jer nemaju sinekure, pozicije, radna mjesta u državnim i javnim poduzećima ni agencijama. I zato one ne privlače interes glasača. Čak su i neki branitelji pokušali sa svojom partijom. Čini mi se da se zove nešto poput sistema za kočenje, ABS. I gdje su? Nigdje.
Kako onda doći do pozicija gdje možeš uticati na politička zbivanja u državi? Ako su ti institucije zatvorene, onda ti ostaje jedino ulica. Kroz ulicu možda otvoriš institucije. Sigurno ćeš protresti vladajuće i oporbene stranke. SDP je gotov, HDZ trenutno pokušava "kupiti" pojedine branitelje. Ali ono što je pozitivno, nastupaš kao grupa koja ima neku snagu. Nije bitno koja će te stranka poduprijeti i prihvatiti, bitno je da na politiku tih stranaka možeš uticati. Članstvom? Možda. Mada većina ljudi kad se dokopa pozicije zaboravi kako je na istu dospjela. Postanu lojalni partiji. Kako je hrvatski Konfucije nedavno rekao: "Bolje imati gram lojalnosti, nego kilogram pameti." Tako se uspije, ali se zaboravi čega si ministar ili zašto si u nekom odboru.
Da, dame i gospodo, drugovi i drugarice, prosvjedi branitelja su politički motivirani jer mi hoćemo priliku da aktivno sudjelujemo u politici. Da, nezadovoljni smo dosadašnjim braniteljima koji su politički aktivni, jer su svi pokazali da su samo vjerni vojnici vlastite partije. Za narod, za državu, im je kao i do lanjskog snijega.

2. Drugi level prosvjeda je onaj društveni. Reče Matić, ministar bez branitelja, da nismo Sjeverna Koreja pa da bi se zakonski ili dekretom moglo odrediti poštovanje društva prema braniteljima ili DR-u. Nismo. Ali ne možemo ni ignoriranjem, postavljanjem u UO dokumentacijskog centra ljude koji su suradnici "Documente" ili su bili suradnici obavještajnih službi VRSK. Ne možemo finacirati udruge ili projekte koji će na lažan način, ili kako se kaže popularnije, blatiti DR i branitelje. Ne možemo na javnoj televiziji za razne obljetnice slušati psihološko-propagande poruke koje je u DR-u stvarao KOS. Ne možemo dopustiti da predsjednik ide na 10 obljetnicu "Documente", a ne ide na 20. obljetnicu 7. GBR. A to se događa. To se toliko puta događa da smo svi postali skoro imuni na to i prihvaćamo nenormalne pojave kao zdravo za gotovo. I kad danas prosvjedujemo kako neprijateljski vojnici ne bi dobili mirovinu zbog svojeg sudjelovanja u terorističkoj pobuni, onda se svi čude. A neki čak i prosvjeduju zbog našeg prosvjeda.

3. Treća razina je ona materijalna. Jest, Glogoški skupa sa ženom ima 25 000 ili 20 000 ili bogtepita koliko tisuća kuna mirovine. Je li to puno? Meni je. Al ja nisam invalid u kolicima. Osobno smatram da se država materijalno dobro pobrinula za INVALIDE DR-a. Moram naglasiti invalide jer branitelj vulgaris nije zbrinut nikako. Zakonski jest, ali HŽ Cargo, primjerice daje otkaze i eto par desetaka branitelja na ulici. Koga briga za njih? Pa državu nije briga ni za svoje radnike u Imunološkom zavodu, ni u 3. maju na motorima, ni u staklenicima...narodni tribuni samo slijegaju ramenima. Što bi oni da ne prime plaću nekoliko mjeseci? Dali bi otkaz. Što misle o tom poslodavcu? Govnar, lopov. Država je poslodavac. A,jel? I nemaju pojma kako to riješiti.
Drugovi i drugarice, dame i gospodo, ako branitelji dobivaju među prvima otkaz, što mislite kad će dobiti otkaz oni koji nisu branitelji. A branitelji su navodno zaštićeni.
Istina je da se svake godine i sa sve većim protokom vremena prava branitelja smanjuju. Skoro da ih i nema. Isto je i s invalidima. Doduše, moje osobno mišljenje je da su invalidska materijalna prava dobra, mada će oni naći zamjerki. Al ja nisam u njihovoj koži. Hvala Bogu.

U medijima se potenciraju materijalna prava branitelja. I navodno se zbog njih prosvjeduje. To je i jednostavnije razumjeti, jednostavnije je i ocrniti branitelje preko materijalnih prava. Ali istovremeno se želi poslati i jasno poruka branitlejima: "Zašutite, jer imate dovoljno novaca. Dosta smo vam dali, a dali smo vam zato da šutite i da nas pustite da mi radimo." Jer kako drugačije objasniti Matićevo prikazivanje Đurine penzije? Od početka, vlasti su nastojale ušutkati branitelje. Penzijama, beneficijama, pravima....To može ići jedno vrijeme, ali ako vodiš državu, a lopov si, kokošar, nesposoban i glup, nije li vrijeme da se makneš?

I sad krajnji, završni apsurd. Branitelji idu u prosvjed kako bi maknuli političke elite, prodrmali ih, uvukli se među njih.... i onda idu kontraprosvjedi. I to baš od onih koji bi trebali biti među prvima na prosvjedima. Ljubomora?
Nije nego je sasvim dobra strategija. Branitelji su izgubili početni zamah jer su u prvim danima trebali aktivirati sve nezadovoljne. Danas je možda kasno, jer je vlast angažirala svoje plaćenike i vodi svoju propagandu kampanju kako bi se napravili rovovi i stvorile dvije vojske koje će stajati jedni nasuprot drugima. Na taj način se i HDZ uključio i sad nemamo ni dijalog niti imamo želju za rješenjem problema. Sad imamo radnike neke državne tvrtke koji nisu mjesecima dobili plaću i kad bi oni trebali prosvjedovati skupa s braniteljima, oni će se najvjerojatnije podijeliti. Jedni će iskoristiti situaciju i pridružiti se braniteljima, dok će drugi biti protiv branitelja.

I tako, tamo gdje bi trebali biti skupa, tamo smo razjedinjeni. Za to vrijeme...nastavlja se ista priča. Karamarko dobija izbore, stvari ostaju iste, možda i gore, ništa se ne mijenja, osim nešto malo u retorici i idemo...Jovo nanovo.