Je li uspio prosvjed udruge Franak i koliko je uopće bitan?

nedjelja , 26.04.2015.

Pokušavam staviti naslove koji neće biti u obliku pitanja, ali nekad mi vrag ne da mira.
Ali ovo pitanje mi se postavilo samo od sebe dok sam sudjelovao u jučerašnjem prosvjedu protiv banaka. Naime, prema nekim podacima, samo onih koji su pogođeni kreditima u francima ima oko 60 000. Po mojoj slobodnoj procjeni, na prosvjedu je bilo oko 10 000 ljudi. Brojčano, to je užasno malo ljudi. Na prosvjedu su bili branitelji iz Savske, neke druge udruge, dosta ljudi koji nisu vezani uz kredite u francima, zatim obitelji...ali svejedno se brojka nije digla iznad 10k.
Je li to onda uspjeh prosvjeda?
Da ne spominjem da je bio neradni i vrlo lijep dan.

Osobno smatram da prosvjed nije uspio, jer u toj situaciji, svaki prosvjed s manje od 50 000 ljudi nije uspio.
Baza, potencijal je postojao. Zašto se više ljudi nije odazvalo, ostaje za neku dublju analizu.

Je li taj prosvjed uopće bitan i kakve koristi uopće imamo od udruge Franak?
Osobno nemam velik problem s kreditom u francima, ali imam problem sa radom i djelovanjem banaka. U nekim situacijama banke se ponašaju do bola neodgovorno i bahato. Ispada da je jedini njihov cilj izvući čim više novaca od svojih "klijenata". A način na koji će to raditi je čim više lihvarski i banditski.
Upravo zato, kroz priču o švicarskom franku, bitno je prisjetiti se bankarskog ponašanja i njihovog načina operiranja. Na taj način ljudi postaju osjetljiviji i oprezniji dok trebaju podignuti kredit, postavljaju pitanja koja se mnogima prije nisu učinila potrebnima postaviti. Triput razmisle prije nego odu u banku po kredit.
Ujedno je ova priča i upozorenje bankarima da ne mogu raditi kako im se prohtije, da ih neće ni vlast biti voljna zaštititi dok voda dođe do grla. Banke to zaboravljaju, očito.
Upozorenje bi trebalo biti i financijskim institucijama države, tj. HNB-u. Mada Vujčić nije jedini krivac za ovu situaciju bio bi čovjek da podnese ostavku. On, naravno, to neće napraviti jer tko bi onda birao sommeliere?
Upozorenje bi trebalo biti i vlastima, ne ovima sad jer oni su gotovi, već Karamarku i njegovima koji tek dolaze na vlast. Naravno, Karamarko se nije ni pojavio na prosvjedu.
Sve bi to trebalo biti tako, ali pitanje je koliko će se ovih poruka primiti i u javnosti, ali i među bankama i političarima. To će se vidjeti od njihovog budućeg postupanja.
Naravno, da je jučer bilo više ljudi na prosvjedu, stvar bi bila sasvim drugačija. Ovako...čisto sumnjam da će biti neke promjene. Jedino, možda, kod novih "mušterija" onih koji tek trebaju dignuti kredit. Možda njima ovo sve bude nekakvo upozorenje.

Zanimljiv mi je bio transparent "Kuno, spasi nas." Kuna nas ne može spasiti jer nemamo vjere u nju. Nikad nismo ni vjerovali u domaću valutu. Marke i euri su nam bili uvijek miliji.
A zanimljivo je bilo i to da su se u istoj koloni, koloni koja prosvjeduje protiv "hrvatskih" banaka i protiv hrvatskih institucija, skupa našli branitelji iz Savske i Srbi iz Srbije.
Ovaj put nije bilo antiprosvjednika.

Proslava Oluje - 20ti put

srijeda , 15.04.2015.

Ide opet rasprava o proslavi obljetnice Oluje.
I dalje nema dogovora.
Ispada kao da ni Predsjednica ni Premijer niti ne žele dogovor.
To je i razumljivo, jer tako se prikupljaju dodatni politički bodovi u predizbornoj utrci.
Proslava nije ni bitna, osim ako nije u svrhu predizborne kampanje.

Vojna parada, mimohod, odlično bi došli kao uzvrat Srbima i Rusima na njihovoj prošlogodišnjoj paradi.
Dobro bi došli i Amerikancima. Ne sumnjam da će oni poslati neke svoje postrojbe koje će sudjelovati na mimohodu.
Francuzi, vjerojatno. I još neke zemlje NATO pakta.
Hrvati? 1000 do 2000 ljudi plus razna oprema i vozila.
Troškovi?
Kao za nekoliko vojnih vježbi. A vojni proračun i dalje ostaje na istoj razini kao i lani.

A najbolji i najkorisniji način proslave obljketnice Oluje bi bio s vojnom vježbom u okolici Knina. Naime, tamo je i vojni poligon Crvena zemlja.
Kroz taj poligon smo se i spustili u kolovozu 1995. godine.
Od Grahova. preko Dinare, do Knina.
Idealna situacija da se podsjetimo na bitku, a ujedno i uvježbamo vojnike kojima je to ionako zadaća.

I nema dodatnih troškova. I nema rasprave tko je veći Hrvat i tko ne želi da mu se zviždi.

Gdje i kako proslaviti 20. godišnjicu Oluje?

petak , 10.04.2015.

Evo i danas se aktivirala rasprava o tome kako i gdje proslaviti dvadesetu godišnjicu Oluje. Jedni kažu da ako se prebaci proslava Oluje u Zagreb, onda je to protuhrvatski i antihrvatski. Jer proslava mora biti u Kninu. Zanimljivo mi je to što se dobar dio ljudi koji danas pljuju po vladinoj inicijativi o vojnoj paradi u Zagrebu godinama trsio proglasiti narodno veselje u Čavoglavama kao jedinu pravu proslavu i staviti Knin u zapećak. Smiješno. Ili tragikomično?
Osobno mi je svejedno gdje će biti proslava Oluje. Jasno mi je da bi se vojna parada jako teško mogla organizirati u Kninu. Jednostavno, gdje bi bio taj prostor na kojem bi se parada održala? Ja ga u Kninu ne vidim. Da ne govorim o posjetiteljima. Ako se parada i stavi u Knin, onda neće biti moguće normalno organizirati dolazak svih posjetitelja. Knin će kolapsirati. Naravno, gradonačelnica Rimac može slobodno optužiti policiju i Ostojića za fijasko. Politikanstvo neće donijeti ništa korisno.
Ali zašto ne spojiti ugodno s korisnim? Zašto ne spojiti proslavu Oluje, vojnu paradu i pokazivanje vojske i branitelja sa korisnim utroškom sredstava i stjecanja novih sposobnosti?
Zašto ne izvesti napad na Knin kao tih dana 1995. godine?
Pojasnit ću malo...
Dovoljno je angažirati jednu bojnu za napadajne aktivnosti. Pored nje je dovoljna jedna satnija za obrambene aktivnosti. Bojna igra ulogu HV-a, točnije, 7.GBR. Satnija igra ulogu VRSK. Položaji se postave onako kako su bili postavljeni 05.08.1995. Ne treba prelaziti granicu sa BiH. Ujutro, oko 0800 započinje napad. Naoružanje? Može biti i današnje, a može i ono iz 1995. Nije se puno promijenilo. Napad počinje s topničkim gađanjem. Kamere prate radnje vojnika, kamere prate kretanje postrojbi. Može se snimati iz zraka, sa zemlje, sa kacige vojnika, iz prvog lica, itd. Događanja se prenose uživo. Prostor događanja je vojni poligon Crvena zemlja. HTV prenosi događanja, a sve se može pratiti i na video zidovima diljem hrvatskih gradova. Jedan takav može biti i na Jarunu, u Zagrebu, gdje se može organizirati i taktičko-tehnički zbor (prikaz naoružanja i opreme). Čitavu vježbu mogu pratiti komentari branitelja koji su sudjelovali u tim događanjima, što se dogodilo na pojedinom dijelu terena, kako se akcija odvijala....može biti uživo, a može i već snimljeni materijal.
Po završetku vježbe, dio vojnika s opremom ulazi u Knin i kreće se prema Kninu gdje se podiže zastava...
Vojne parade su dosadna stvar. Za vojsku pogotovo. Uvježbavaju se danima, gleda se nekakvo stupanje, uglancanost uniformi i opreme, danima se po vrućini stupa i lupa....a realno od svega toga nema nikakve koristi. Novci se potroše. Nasuprot tome, ovakva vježba donosi i obuku i uvježbava vojnike. Vojska nam bar stiče nekakve sposobnosti, uvježbava se i obučava, a ne glumi olovne vojnike u nekakvim glupavim paradama.
Mislim da bi ovakav način proslave, uz još neke dorade, bio dostojan 20. godišnjice Oluje.

Oznake: Oluja, proslava, vojna parada

Je li to ta demokratija koju nam nude?

Zadnjih dana je predsjednica ponovo pokrenula pitanje potrebe aktiviranja služenja vojnog roka. Kako je sama izjavila, cilj joj je bio pokrenuti raspravu o vojnom roku i potrebi ponovnog aktiviranja istog. Naravno, pokrenula je javnu raspravu....koja je trajala samo dva dana nakon toga. Neki komentatori su se javili sa svojim kritikama te ideje, drugi su je zdušno podržali i na tome se stalo.
U javnosti se više ništa ne govori o vojnom roku. Nema više rasprava. Nema analiza. Ne javljaju se ni pobornici ni protivnici. Čak ni na sastanku Vijeća za obranu, ni riječi o tome nije bilo.

Demokracija prvenstveno zagovara raspravu o određenim temama i problemima. Tamo gdje nema rasprave ne može se doći ni do zaključka ni do rješenja.
A kod nas ni po jednom pitanju nema rasprave. Ima, ali samo po nekim pitanjima koji se tiču prošlosti, poput toga je li "Za Dom spremni" ustaški pozdrav ili nije. Ali to volimo raspravljati jer tu nikako ne možemo doći do zaključka i stalno se vrtimo u krug. Kod pitanja vojnog roka, možemo doći do nekog zaključka i možemo se odrediti prema tome, ali ne želimo. Jer nam je problem raspravljati. Pogotovo nam je problem ako se ne možemo u raspravi zakrviti i posvađati. Jel vrijedno raspravljati, a nemoš nikom spomenuti mater, rodbinu ili na kraju sve skrenuti na ustaše i partizane?

Bojim se da ništa od ovog u biti i nije problem. Problem je naša nevoljkost prema demokraciji i naše zaziranje od tuđeg mišljenja. Jesmo li 45. cijepljeni od demokracije? Možda ta stvar nije nikad ni bila za nas, možda smo genetski bili predodređeni da je mrzimo i nikad, ama baš nikad, se ne ponašamo demokratski? Nije ni čudo što imamo prosvjede protiv prosvjeda ili namjere vlasti da nam ukinu ili ograniče pravo na referendum, a mi se niti ne bunimo.

Meni više djeluje da su nas sve vlasti svojim spinovima i medijskim ortacima uspjeli uvjeriti da je naše pravo samo to da svake 4 godine imamo pravo izaći na glasovanje i ondje, u tajnosti, iz prikrajka, reći svoje mišljenje. Svako drugo djelovanje nam je zabranjeno i poteže određene posljedice.
Ako je tako, onda nam ni takva demokracija ne treba.

Oznake: demokracija, vojni rok, predsjednica