Ruski rulet na Zapadnom Balkanu

petak , 30.10.2015.

U zadnje vrijemem neki naši portali su krcati vijesti o naoružavanju Srbije. Točnije, jedini koji je time krcat je jutarnji list. Drugi nešto malo spominju o tome. A kako je sve to zapravo započelo?

Evo jednog malog članka od prije nekoliko dana
U ovom članku se spominjala kupnja višecjevnih bacača raketa. Naravno, to bi nam prodali Amerikanci. Budući da smo do sada vrlo usko surađivali u nekim transakcijama s Amerikancima (šverc oružja sirijskoj "oporbi") i za to bili "nagrađeni" američkim MRAP-ovima (polovnima, naravno) za očekivati je da nešto i sad moramo odraditi. Jer, budući da nas čeka nabavka novih aviona, teško je za povjerovati da imamo dovoljno novčića za kupiti lansere raketa. Osim toga, već odavno se priča o nabavci novih helikoptera, navodno Kiowa, mada smo prije desetak godina dobili od Rusije nove MI-117-ce. Svejedno, Kiowe se spominju već nekoliko godina. Opet, preko jutarnjeg.
Ukratko, po jutarnjem do sada, Hrvatska nabavlja, kupuje, prosi, što li već....:

1. Eskadrilu jurišnih aviona (u igri su GRIPENi ili F-16, uži izbor)
2. Kiowa helikoptere
3. MLRS (višecjevne bacače raketa sposobne ispaljivati i rakete dometa 300 km)
4. Nove VHS (1000 eura komad, goli bez dodataka, a treba nam bar 15 000 komada)
5. I naravno tu je obavezan remont tenkova.....par milijuna dolara
6. Nove brodove.....ovo će raditi naša brodogradilišta
7. Spominje se i omanja podmornica (do 40tak metara) ništa luksuzno, najjeftinija stavkađ
Do sada je Hrvatska opskrbljena:

1. MRAPovima (nekoliko desetina komada)
2. 2 broda, polovna iz Finske
3. 116 PATRIA-e, oklopnih vozila koja još nisu dobila borbene stanice...i to će trebati nadograditi
4. 12 PzH 2000 (samohodne haubice)
....i još neke sitnice koje nisu naoružanje, ali su bitni komadi opreme.

Ukratko, Hrvatska se navodno naoružava. Problem je u novcima. Koje nema. Pa i nije problem. A ako nema novaca s čime se onda naoružava? Pa dolazimo do glavnog pitanja: naoružava li se uopće Hrvatska ili Jutarnji baca dezinformacije ili nečije želje?
Ostavimo pitanje otvorenim.

Nakon nekoliko dana ode vojvoda Vučić u Moskvu. Od tamo nam dolaze vijesti o naoružavanju Srbije.

Srbi postaju ruski bastion. Sudeći po ruskim medijima, Srbi kupuju oružja u vrijednosti 5 milijardi dolara. Istina ili ne, za to im trebaju novci. Je li Srbija toliko bogata? Čisto sumnjam. Pa što to znači? Ako nema novaca, hoće li im Rusi donirati oružja u vrijednosti 5 milijardi dolara? Ako je to istina, koji je interes Rusije?
Prije nekoliko mjeseci napisao sam jednu temu o povratku Rusije na Balkan.
https://blog.dnevnik.hr/weteran/2014/12/1631901652/rusija-i-balkan.html
A prije skoro godinu dana par razmišljanja o Srbiji, Rusiji i pokušajima da se stanje u Srbiji promijeni, a Srbija približi Rusiji.
http://weteran.blog.hr/2014/10/index.html



Dakle, što se događa?
Po mojem mišljenju dva su scenarija koja se trenutno odigravaju. Jedan je aktivna politika Rusije koja želi udaljiti Srbiju i Crnu GOru od EU. Sa Crnom Gorom će teže ići, ali sa Srbijom bi moglo ići lakše. Kako bi se Srbija udaljila od EU, najlakše ju je udaljiti nabrijavanjem prema Hrvatskoj. Hrvatska je članica NATo-a, već 6 godina, pa ovakve stvari ne bi trebale bitiu neobične, dapače. Svake godine se nekoliko američkih brodova nađe u Splitu. Pa i brodova drugih zemalja saveznica. Američka vozila na proputovanju kroz Hrvatsku također nisu ništa novo. Dapače. Remonti brodova u našim broidogradilištima također. Dakle, zašto se onda baš sad počelo govoriti o uskoj vojnoj suradnji SAD-a i Hrvatske? Jednostavno, ovakve vijesti prelaze granice i padaju i na srpske uši. I javlja se paranoja. Malo hranjena. Malo više.

Drugi scenario je da zapravo Amerikanci pokušavaju zastrašiti Srbe sa ovakvim vijestima, stisnuti ih da se čim prije opredijele. NATO i EU ili Rusija. Ovaj scenarij mi je malo vjerojatan. Dapače, što više razmišljam jedina logičan odgovor su mi Rusi koji nastoje imati odskočnu dasku unutar Europe.
I važno pitanje je: jesu li ove vijesti uopće točne? Naoružavaju li se Srbija i Hrvatska?
Mislim da se radi o modernizaciji već postojeće opreme, nije riječ o naoružavanju. Neće Rusi dati Srbima 5 milijardi oružja niti će to isto ameri dati nama. Ali širenje ovakvih vijesti nagoni političare na donošenje određenih odluka. Vojvode, radosna srca ili teška srca, sad je nebitno, sve se više približavaju Rusiji.
A prije godinu dana sam o ovome pisao dok je vojvoda Šešelj pušten iz Haga. Sad,. godinu dana poslije, Srbija je puno bliža Rusiji. A u tih godinu dana puno se toga i dogodilo.

Što je nama to toliko bitno? Bitan nam je ulazak Srbije u EU, jer time zatvaramo prostor Rusiji. Zatvaranje prostora Rusiji znači da Srbiju nitko neće moći huškati ili s njom baratati za svoje interese, što trenutno, Rusija pokušava. Srbija je dovoljno daleko od Rusije, a dovoljno blizu EU da bi Rusi mogli igrati se malo rata i nestabilnosti. Ništa ih ne košta (osim malo oružja koje se nalazi u otpisu), a dobivaju puno.
Tko su glavni luzeri? Pa Srbi, a odmah nakon njih i Hrvati....u biti, ne bih ni izračunavao tko je veći luzer u ovakvoj situaciji.

Nestabilnost, dugoročna, smiješi nam se širokim cerekom.

Oznake: rusija, Hrvatska, srbija, oružje

Obljetnice

četvrtak , 08.10.2015.

Danas se napunilo 24 godine od kako je Hrvatska postala i službeno neovisna.

Napunilo se i godinu dana otkako pišem na ovom blogu.

Vrijeme leti. U godinu dana napisah samo 56 ili 57 tema.
Morat ću biti malo ažurniji.


Kakva nam je budućnost? Ove države koja je napunila 24 godine neovisnosti? Jel itko razmišlja o budućnosti? Ili se razmišlja samo kratkoročno?

Nedavno sam pogledao film "Z kao Zacharian". Oni koji ga misle pogledati neka ne čitaju dalje, mada ću nastojati ne otkriti sadržaj do kraja. Radi se o djevojci koja živi sama u jednoj dolini. Nije to zato što ona to želi, već zato što je čitav svijet stradao u nuklearnom holokaustu. Sve je zatrovano i krcato radijacije. Njezina, pak, dolina je zdrava i čista. Ali ona je sama. I neke stvari ne može sama. Raditi, živjeti, preživljavati.....nakon nekog vremena joj se posreći.




Sreća joj dolazi u obliku muškarca. Vrlo brzo nađu zajednički jezik, mada su sasvim drugačiji.

I sad počnem razmišljati. Kakav njihov život može biti?

Osnovna djelatnost im je poljoprivreda, ali od nje je teško preživjeti bez pomoći tehnologije. Muškarac se u neke stvari razumije i predlaže izgradnju "hidrocentrale" Tako bi dobili struju, struja bi omogućila zamrzavanje hrane, što bi im omogućilo preživlajvanje zime. I čini se da njih dvoje mogu uspjeti. Naravno, jedno drugome su društvo, budući da su jedini muškarac i žena, očekuje se i seks vrlo brzo. Seks, vjerovali ili ne, donosi i djecu. Djeca predstavljaju i neku budućnost.....

....kakvu?

Bez djece, njih dvoje su osuđeni na kratak život. Muškarac je stariji od žene, žena će ostati sama, stara i vrlo brzo će umrijeti. Djeca donose brigu o starijima. Za njih se mogu brinuti njihova djeca....ali je pitanje kakva će im djeca biti i tko će se na kraju brinuti za djecu? Hoće li ta djeca imati vlastitu djecu? Incest, degeneracija...a što ako ta djeca budu istog spola? Potomstva neće biti.

Međutim, budući da je situacija takva kakva jest, budući da je prava sreća to što su i njih dvoje preživjeli, ovo dvoje ne razmišljaju tako daleko u budućnost. Muškarcu su djeca pala na pamet, djevojci još nisu, ali na pameti joj je seks. I kad stvari imaju naznaku kretanja svojim tijekom......

.....dolazi treći kotač. Još jedan muškarac.

Realno gledajući, još jedna osoba donosi veću mogućnost preživljavanja. Više posla, više hrane, otpornost na bolesti.....a kad govorimo o potomstvu, šanse su još bolje. Žena sada može imati djecu sa dvojicom muškaraca. Različita djeca, različiti geni, manja mogućnost degenerativnih bolesti, veći broj kombinacija......šanse za opstanak ljudi u toj dolini su, naravski, veće.

Mislite da njih troje razmišljaju o tome?

Razmislite još jednom.

Ženi jedan muškarac više odgovara po pitanju sigurnosti, drugi joj je privlačniji i više se pali na njega. Muškarci, naravno, započinju nadmetanje oko žene. Djelomično i prljavu igru. Javlja se i ljubomora. Nitko od njih ne razmišlja o pozitivnim stvarima koje im donosi novonastala situacija. Svi su u strahu i čitavim ostatkom filma se provlači strah i napetost. Gledatelja se vodi zaključku da nema mjesta u dolini za obojicu muškaraca. Oni su u to uvjereni, žena se boji, gledatelj....ako razmišlja kao ja može si samo lupati glavu o zid i čuditi se ljudskoj gluposti.

Je li moguće da oba muškarca otklone svoje osjećaje i dogovore se oko žene? Pola-pola. Bez obzira na vlastite osjećaje? Je li moguće da žena prihvati takav dogovor i konsenzus? Mogu li se svo troje žrtvovati za dobrobit svoju i svojih potomaka? Na dobrobit čovječanstva?


E, da bi doznali odgovore na ta pitanja , morate pogledati film. Mene je film podsjetio na sadašnju političku situaciju. Imamo dva partijska bloka koji se bore oko naklonosti naroda, države. Imamo političare koji moraju razmišljati dugoročno. U biti, mi to nemamo. Jer niti jedan od tih političara ne razmišlja dugoročno. Misle samo na kratko, na vlastitu dobit. Kako i kad će ga umočiti i kako vlastitim partijskim drugovima i rodijacima dodijeliti položaj, moć, vlast, novac.....

Sve ostalo može ići u 3 P.M. po njima.
Naravno, imamo i narod koji o tome ne razmišlja, već se manje više ponaša poput žene iz filma, pasivno, ni ne sluteći što se događa i do čega sve može doći.

Čisto onako, prođe mi sve to kroz glavui gledajući film.....

Uglavnom, sretan vam Dan neovisnosti. Uz želje da ne budemo ni ova žena ni ova dva muškarca.
Teško je.

Oznake: Z kao Zacharian, neovisnost

Je li NDH bila fašistička?

petak , 02.10.2015.

Zadnja dva dana, prije puštanja Sanadera na slobodu, jedna od udarnih vijesti bilo je "šokirajuće" istraživanje o znanju hrvatskih maturanata. "Šokantno" i "skandalozno" je za naše medije bilo nekoliko činjenica:

1. Pokazalo se da 71% ispitanih (neki mediji spominju 73%) ne zna da je NDH bila fašistička tvorevina. Naravno, mediji za to "optužuju" obrazovni sustav, profesore, bolje rečeno. KOji su tad, sasvim slučajno, bili u štrajku.
Osnovnu školu sam završio u doba SFRJ. Ni tada nas nisu učili da je NDH bila fašistička. Kvinsliška, to da. Da su njome upravljale sluge okupatora, domaći izdajnici, to da. Fašisti? To ne. Fašistima se smatralo Talijane. Čak ni danas se neki povjesničari neće složiti s tvrdnjom da je NDH bila fašistička. Diktatorska? Da. Nastojala kopirati neke elemente i zakone nacizma? Da. Ali nije bila ni fašistička ni nacistička.
Ako se učenije glave oko toga en mogu složiti, zašto bi prosječni hrvatski maturant oko toga razbijao glavu?
Naravno, vjerojatno je ogroman postotak onih koji nikad nisu ni čuli nešto oko fašizma, NDH ili slično tome. Možda su spavali na nastavi povijesti ili ih uopće nije zanimala. Slično bi vjerojatno prošla i neka anketa koja bi imala pitanja o DR-u. Pa čemu onda objavljivanje ove ankete baš u ovom trenutku? Slučajnost?

2. Pokazalo se u ispitivanju da čak 52% maturanata ne smatra homoseksualnost nekakvom bolešću ili poremećajem. U onome oko čega su se do prije 20tak godina slagali skoro svi psiholozi i to toliko da su neki imali terapije za liječenje homoseksualnosti, danas čak 52% maturanata smatra da je pederluk normalna i prirodna stvar. Naravno, naši mediji nisu to složili ovako kao ja, pa je ispalo da "čak 48% maturanata smatra da je homoseksualnost poremećaj". I opet, i dan danas postoje i psiholozi i doktori koji homoseksualnost smatraju poremećajem. Zašto bi naši maturansti bili pametniji od njih?
Naravno, mediji opet neizravno i izravno, optužiše obrazovni sustav. Ali činjneica je da se o homoseksualnosti najviše govori u medijima i na društvenim mrežama, a najmanje u školi. Dakle, i jedan i drugi stav su maturanti mogli pokupiti iz svoje koline, a ne iz škole.

3. Samo 40% maturanata vjeruje da je hrvatska tradicija bogatija od tradicija većine naroda. Ja kažem "samo 40%", mediji kažu ČAK 40%. Koliko sam ja upoznat, Hrvatska je druga u svijetu po zaštiti nematerijalne baštine od strane UN-a. Ispred nas je samo Japan, čini mi se. U Europi smo prvi. Imamo 7 lokaliteta svjetske baštine. Pa...da. Mislim da je onih 40% maturanata poprilično u pravu. Ovih 60% nisu dovoljno upoznati sa samima sobom.

4. I na kraju, jedna od "najsenzacionalnijih" činjneica.....samo 27% zna tko je premijer (navodno e tako bilo pitanje, mada mi nemamo premijera, već predsjednika Vlade) i 20% koja je koalicija na vlasti. Za to su, po medijima naravno, opet zaslužni obrazovni sustav i učitelji. Međutim, oni koji najviše spominju premijere i koalicije su zapravo - mediji. Oni svakodnevno spominju ovoga ili onoga, premijera i predsjednika....dakle, kakve veze ima obrazovni sustav? Naravno, nisu mediji propustili spomnenuti potrebu uvođenja građanskog odgoja u škole. Ali zanimljivo pitanje ostaje....ako mediji stalno tupe o premijeru (po njegovoj tvrdnji nedavno na RTS-u, mediji su njegovi), kako to da mladi nisu pokupili ta imena, te koalicije? Kako je to moguće? Naime, Milanović i slični iskaču iz svake paštete danas. I ne znati za n jih je skoro pa nemoguće...a naši maturanti su postigli nemoguće.
Gdje se ti maturanti informiraju? Tko ih informira?
Kako sami kažu, "najvažniji izvori informiranja maturantima su društvene mreže (66%), a nakon njih vršnjaci (47%), internetski portali (43%) i roditelji (38%). Svakodnevna konzumacija „tradicionalnih“ medija relativno je slabo zastupljena – informativne televizijske emisije gleda 30%, novine čita 16%, a radio sluša 11,3%."

Vau, i sad...podbacio je obrazovni sustav?

Oznake: ndh, mediji, Fašizam