Obljetnice

četvrtak , 08.10.2015.

Danas se napunilo 24 godine od kako je Hrvatska postala i službeno neovisna.

Napunilo se i godinu dana otkako pišem na ovom blogu.

Vrijeme leti. U godinu dana napisah samo 56 ili 57 tema.
Morat ću biti malo ažurniji.


Kakva nam je budućnost? Ove države koja je napunila 24 godine neovisnosti? Jel itko razmišlja o budućnosti? Ili se razmišlja samo kratkoročno?

Nedavno sam pogledao film "Z kao Zacharian". Oni koji ga misle pogledati neka ne čitaju dalje, mada ću nastojati ne otkriti sadržaj do kraja. Radi se o djevojci koja živi sama u jednoj dolini. Nije to zato što ona to želi, već zato što je čitav svijet stradao u nuklearnom holokaustu. Sve je zatrovano i krcato radijacije. Njezina, pak, dolina je zdrava i čista. Ali ona je sama. I neke stvari ne može sama. Raditi, živjeti, preživljavati.....nakon nekog vremena joj se posreći.




Sreća joj dolazi u obliku muškarca. Vrlo brzo nađu zajednički jezik, mada su sasvim drugačiji.

I sad počnem razmišljati. Kakav njihov život može biti?

Osnovna djelatnost im je poljoprivreda, ali od nje je teško preživjeti bez pomoći tehnologije. Muškarac se u neke stvari razumije i predlaže izgradnju "hidrocentrale" Tako bi dobili struju, struja bi omogućila zamrzavanje hrane, što bi im omogućilo preživlajvanje zime. I čini se da njih dvoje mogu uspjeti. Naravno, jedno drugome su društvo, budući da su jedini muškarac i žena, očekuje se i seks vrlo brzo. Seks, vjerovali ili ne, donosi i djecu. Djeca predstavljaju i neku budućnost.....

....kakvu?

Bez djece, njih dvoje su osuđeni na kratak život. Muškarac je stariji od žene, žena će ostati sama, stara i vrlo brzo će umrijeti. Djeca donose brigu o starijima. Za njih se mogu brinuti njihova djeca....ali je pitanje kakva će im djeca biti i tko će se na kraju brinuti za djecu? Hoće li ta djeca imati vlastitu djecu? Incest, degeneracija...a što ako ta djeca budu istog spola? Potomstva neće biti.

Međutim, budući da je situacija takva kakva jest, budući da je prava sreća to što su i njih dvoje preživjeli, ovo dvoje ne razmišljaju tako daleko u budućnost. Muškarcu su djeca pala na pamet, djevojci još nisu, ali na pameti joj je seks. I kad stvari imaju naznaku kretanja svojim tijekom......

.....dolazi treći kotač. Još jedan muškarac.

Realno gledajući, još jedna osoba donosi veću mogućnost preživljavanja. Više posla, više hrane, otpornost na bolesti.....a kad govorimo o potomstvu, šanse su još bolje. Žena sada može imati djecu sa dvojicom muškaraca. Različita djeca, različiti geni, manja mogućnost degenerativnih bolesti, veći broj kombinacija......šanse za opstanak ljudi u toj dolini su, naravski, veće.

Mislite da njih troje razmišljaju o tome?

Razmislite još jednom.

Ženi jedan muškarac više odgovara po pitanju sigurnosti, drugi joj je privlačniji i više se pali na njega. Muškarci, naravno, započinju nadmetanje oko žene. Djelomično i prljavu igru. Javlja se i ljubomora. Nitko od njih ne razmišlja o pozitivnim stvarima koje im donosi novonastala situacija. Svi su u strahu i čitavim ostatkom filma se provlači strah i napetost. Gledatelja se vodi zaključku da nema mjesta u dolini za obojicu muškaraca. Oni su u to uvjereni, žena se boji, gledatelj....ako razmišlja kao ja može si samo lupati glavu o zid i čuditi se ljudskoj gluposti.

Je li moguće da oba muškarca otklone svoje osjećaje i dogovore se oko žene? Pola-pola. Bez obzira na vlastite osjećaje? Je li moguće da žena prihvati takav dogovor i konsenzus? Mogu li se svo troje žrtvovati za dobrobit svoju i svojih potomaka? Na dobrobit čovječanstva?


E, da bi doznali odgovore na ta pitanja , morate pogledati film. Mene je film podsjetio na sadašnju političku situaciju. Imamo dva partijska bloka koji se bore oko naklonosti naroda, države. Imamo političare koji moraju razmišljati dugoročno. U biti, mi to nemamo. Jer niti jedan od tih političara ne razmišlja dugoročno. Misle samo na kratko, na vlastitu dobit. Kako i kad će ga umočiti i kako vlastitim partijskim drugovima i rodijacima dodijeliti položaj, moć, vlast, novac.....

Sve ostalo može ići u 3 P.M. po njima.
Naravno, imamo i narod koji o tome ne razmišlja, već se manje više ponaša poput žene iz filma, pasivno, ni ne sluteći što se događa i do čega sve može doći.

Čisto onako, prođe mi sve to kroz glavui gledajući film.....

Uglavnom, sretan vam Dan neovisnosti. Uz želje da ne budemo ni ova žena ni ova dva muškarca.
Teško je.

Oznake: Z kao Zacharian, neovisnost