Činim najbolje što mogu.
No vidim da to ponekad nije dovoljno dobro.Uz toliko tuge i jada oko nas primjećujem da čak ni oni koji imaju zapravo nemaju.Ako je sreća stanje uma,zašto je tako teško dostižna?Najlakše je lupetati o mogućnostima i upornosti.Često nije dovoljno.Kad se zagledam u te mile plave okice željela bih mu skinuti zvijezde s neba,a znam da mu ne bi značile,da ih ne bi shvatio.I to me boli...paklenski boli.Ne očekujem niti priželjkujem čuda.Samo bih htjela moći učiniti nešto malo više.Da bude bolje i lakše.Zašto mene zapadne uvijek najteži način i najtrnovitiji put.Preko trnja do zvijezda-ma baš.
< | lipanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Moje šupljozofije
Blog.hr
Foxxyy
Slučaj i nus pojave
Mislim,dakle...uživaj danas:)
Slatka kao grijeh
Blog od kukuruzne svile
http://borneot1.blog.hr/
Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te ne voditi.
Jednostavno idi pored mene
i budi moj prijatelj.