Anđele moj,
mili moj,gdje si?
Kome da sada plačem na ramenu
kad tebe nema?
Tko će brisati moje suze
svojim poljupcima?
Zar si me doista ostavio
da se sama borim sa sjenkama?
Ne mogu bez tebe...
Trebaš mi.
Želim da si tu
jer moja je duša opet ranjena.
Ti si jedini znao kako pobijediti,
kako pronaći snagu
kad svuda nastane pustoš.
Ti si mi pokazao dugine boje.
Anđele moj
trebam te...dođi...
Sanjarim o tvojem nježnom zagrljaju dragi.Da se privijem uz tebe dok me ljubiš u kosu,čelo usne.Da osjetim tvoje ruke na svojim ramenima,grudima,bokovima.Da me nježno i odlučno privučeš k svojem toplom tijelu.Da uđeš u mene polako,željno,s uzdahom.Da me imaš,da me posjeduješ,da sam tvoja.Da te osjetim duboko u sebi dok drhtim od strasti i ushita.Da te gledam u oči dok nam se tijela gibaju u ritmu samo nama toliko poznatom i bezvremenom.Dok lebdimo prema savršenstvu.
Kiša lije.Tmurno je i sjetno.Pušim uz čašu crnog vina.Slavim jesen.Boli me ova nježna tišina i tiho udaranje kiše o stakla.Boli me tiha prolaznost života i svaka misao koja putuje k tebi.Tvoj mi je lik pred očima ljubavi.Sapela me neka čudna,jasna i oštra bol.Obnevidjela sam od miline tvojih riječi,tvojih slatkih uzdaha.Rođena sam za čekanje...tebe dragi.Ispijam vino.Gasim cigaretu.I vraćam se iluziji života.
U nekoj bezimenoj sobi bezimenog grada,stojimo ti i ja.Jedno nasuprot drugome.Gledamo se u oči,duboko,ispitivački.I znam...i ti znaš.Grlim te i ti grliš mene,onako toplo,čvrsto i nježno,s dušom.Ljubiš me i ljubim te,gladno,ljubavnički,posjednički.Tijelo uz tijelo,srce uz srce...kao grmljavina.Dišemo isprekidano...duboko...želeći.Spuštaš me na krevet.Dodiruješ me usnama,rukama,tijelom.I ja ti uzvraćam.Ushićuješ me.Onim što jesi i što činiš,onim što osjećam.I znam da znaš.Predajem se potpuno...samo tebi.I želim još...i još...i da nikada ne prestane.Ništa mi drugo nije važno.Samo ovaj naš mali komadić svemira.Jer drugačije ne može i ne ide i ne smije.Kradem te opet...i ponovno...i moj si.Ovaj trenutak i sada.I učinit ću to opet.Kradem te od života...jer ja sam kradljivica.
Rekao si da me želiš i meni je to bilo dovoljno da poludim.Opet i ponovno.Tvoje tijelo me dočekalo sa nekim žarom dok sam ti se predavala,ushićeno,željno,puna goruće vatre u sebi.Tvoje su me ruke zarobile čvrsto i posjednički dok si me gladno ljubio.Osjećala sam svaki tvoj nasrtaj duboko i želeći još i još.Gledao si me duboko u oči i kao da sam potonula u tebi jednako kao i ti u meni.Čisto,jasno,žestoko,do kraja.
Život se ne mjeri sekundama nego trenucima koji su ti oduzeli dah.
Kad bi znao...a znaš
da su mi jutra s tobom najljepša.Ukradeni trenuci bliskosti.Tvoj topli zagrljaj u kojem se topim i predajem tebi.
Kad bi znao...a znaš
da drhtim od slasti u tvojim rukama.Volim tvoj jasni pogled u koji uvijek uronim potpuno i do kraja,jer ne mogu drugačije.
Kad bi znao...a znaš
da me taj mali komadić svemira čini toliko živom i toliko tvojom dok ti uzdišem na usnama
moje jedino posebno
Od naše ljubavi i sreća,
Gle zvijezde su večeras veće;
A šum što dopire iz grada,
Nije l' ko pjesma vodopada?
O,to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.
U ljubavi bih s tobom,draga,
Nestati htio ja bez traga.
Dobriša Cesarić
< | listopad, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Moje šupljozofije
Blog.hr
Foxxyy
Slučaj i nus pojave
Mislim,dakle...uživaj danas:)
Slatka kao grijeh
Blog od kukuruzne svile
http://borneot1.blog.hr/
Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te ne voditi.
Jednostavno idi pored mene
i budi moj prijatelj.