Ja sam život,ljubavi moja.
Život je,mili moj,cjelovitost.Život je čas kada se sretnu jedan muškarac i jedna žena zato što pristaju jedno uz drugo,jer imaju nešto jedno s drugim,kao što ima kiša s morem,jedno se uvijek vraća drugome,sastavnica su jedno drugome,preduvjet postojanja onoga drugog.Iz takve cjeline proizlazi nešto što je skladno,i to je život.
I zato se bojiš toga,i života i cjelovitosti,jer se čovjek ničega ne plaši toliko,pa čak ni otrova ni vješala,kao samoga sebe,tajne s kojom se ne usuđuje suočiti.A hoće li,ljubavi moja,nakon toga biti dobro?...Ne znam.No bit će jednostavno,sve će biti mnogo jednostavnije.A mi ćemo na tim dvjema pozornicama,u postelji i u svijetu,postati saveznici koji sve znaju o sebi,ali i o publici,i više nas neće mučiti strah.Jer ljubav je urota i savez,ne samo groznica i zavjet,suza i krik,silno ozbiljan i čvrst savez.A ja ću se držati toga saveza,sve do smrti.
Toliko puno htijenja u meni vrišti
i kad bih mogla,
kad bih smjela pustiti ih na slobodu,
toliko bi novih svjetova nastalo,
a dali bih tada imala sebe?
Želja za istovremenim posjedovanjem
i puštanjem duše da se hrani.
Onako željno,gladno,krvnički.
Da se poji do zasićenja
koje je uvijek nedovoljno,neispunjeno.
Ne bez posljedica.
Dali mi je zbilja potrebno shvaćanje
ili je to samo nasušna potreba
za priznanjem dijelova koji su ostali
i vriju pod površinom
nestrpljivi da se oslobode okova.
A čemu?
Ima li smisla
ta neprekidna borba sa jastvom
kad znam
da će mi donijeti samo žarkiju žeđ.
Filozofija vremena
neće me izvući niti spasiti.
Samo će me gurnuti
još dublje
u tamne ponore bez dna.
Daj mi smirenosti da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti,
Hrabrosti da promijenim stvari koje ne mogu prihvatiti
I mudrosti da sakrijem tijela onih koje sam danas morao ubiti
jer su me raspizdili.
Također mi pomozi da pazim na čije ću prste danas gaziti
jer oni mogu biti povezani s guzicama koje ću sutra možda morati ljubiti.
Pomozi mi da uvijek dajem 100 posto na poslu:
12posto ponedjeljkom
23posto utorkom
40posto srijedom
20posto četvrtkom
5posto petkom
Kad imam stvarno loš dan
I kad mi se čini da me svi samo žele raspizditi,
Pomozi mi da ne zaboravim da su
Potrebna čak 42 mišića da se namrštim,
A samo 4 da im pokažem srednji prst.
AMEN
Lako je povjerovati da se cijeli svijet zaustavio,ako je stao za vas.No smetlar je pokupio smeće i ostavio kantu na cesti,kao i uvijek.Računi uredno stižu u poštanski sandučić.Vjerovali ili ne,život teče dalje.
Možda postoji neki vremenskiperiod u životu koji utabate poput puteljka.I bez obzira što vam se dogodi poslije,uvijek se onamo vraćate.
Ako se usredotočite na postavljanje nasipa od vreća s pijeskom uz rub plaže,lakše ćete zaboraviti na tsunami koji prijeti.
Pokušajte se ponašati ikako drugačije i poludjet ćete.
< | studeni, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Moje šupljozofije
Blog.hr
Foxxyy
Slučaj i nus pojave
Mislim,dakle...uživaj danas:)
Slatka kao grijeh
Blog od kukuruzne svile
http://borneot1.blog.hr/
Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te ne voditi.
Jednostavno idi pored mene
i budi moj prijatelj.