wendy37

utorak, 31.03.2009.

bez naslova

Djetinjstvo nije od rođenja do izvjesne dobi,pa u izvjesnoj dobi dijete odraste i riješi se svega što je djetinjasto.
Djetinjstvo je kraljevina u kojoj nitko ne umire.
Edna St. Vincent Millay

Doživjela sam više iskustva bliske smrti nego što bi mi s pravom pripadalo;na takvo se što nikada ne možeš zaista naviknuti.
Ipak,činilo mi se neobično neizbježnimšto sam se opet suočila sa smrću.Kao da doista nosim biljeg kobi.Izbjegavala sam je i izbjegavala,ali stalno se vraćala po mene.
Ipak,ovaj put je bilo toliko drugačije nego prije.
Može se bježati od nekoga koga se bojiš,može se pokušati oduprijeti nekome koga mrziš.Sve moje reakcije bile su usmjerene protiv takve vrste ubojica-nemani,neprijatelja.
Kada voliš onoga tko te ubija,ne preostaje ti izbor.Kako da bježiš,kako da se boriš,kada bi time naudila voljenoj osobi?Ako je vlastiti život sve što možeš dati voljenome,kako ga ne bi dala?
Ako je to netko koga istinski voliš?
Stephenie Meyer

31.03.2009. u 20:06 • 0 Komentara • Print • #

subota, 28.03.2009.

---

Opet subota.Ne stignem preko tjedna za tipkovnicu.Nevjerojatno ali istinito.Danas sam čeprkala po dvorištu ko kokoš.Malo tu malo tamo.Cvjetnjak sam uspjela urediti.Barem nešto.Slijedećih dana se moram baciti na pranje prozora.Kako zanimljivo i nadahnjujuće.Pronašla sam poslić na par sati u jutro dok je L.u vrtiću.Neznam koliko ću i dali ću izdržati jer je tempo ubitačan.Ja kao ja,uvijek si moram nakopati nešto dodatno.Da nebih slučajno uživala u dodatnom vremenu za sebe.Poslije ću kukati i žaliti se-kako tipično.Da me netko drugi gurnuo u to,odgrizla bih mu glavu.Ha,ha!Baš sam luda.Valjda me puknulo proljeće.

28.03.2009. u 18:06 • 2 Komentara • Print • #

subota, 21.03.2009.

---

Malo me ima pa me malo nema.Vrijeme leti strašnom brzinom i ponekad mi se čini kao da mi dan nije dovoljno dugačak.Kad nebih morala spavati možda bih onda stigla napraviti sve šta trebam i još pronaći vremena za svoje sitne radosti koje mi hrane dušu.To mi najteže pada.Kao da neprekidno nekud trčim i svejedno ne stižem.Rekli su mi prijatelji da je to zato jer patim od sindroma kontrole.Nebih rekla da je tako.Pokušala sam pustiti da se stvari same riješe i da ja ne brinem o svemu,da pustim da drugi učine nešto.Nije uspjelo.Poslije sam morala dvostruko zapeti da nadoknadim propušteno i neučinjeno.Zanimljivo je to što zapravo nisam neki perfekcionist nego jedino previše toga treba biti učinjeno .No dobro,dosta njorganja.Budem nekako.Moram!Uproteklom razdoblju su se neke stvari izdogađale na pozitivnim pomacima i zbog toga sam neizmjerno zadovoljna.To mi dokazuje da sam ipak sposobna iako se ja ne doživljavam dovoljno.Rezultati se vide.Ide na bolje,a to je u ovim vremenima koja su navodno u banani velika stvar.Nakon svega BRAVO JA!

21.03.2009. u 09:58 • 0 Komentara • Print • #

subota, 07.03.2009.

bez naslova

Evo vratila sam se napokon.Nevjerojatno koliko ni je nedostajalo pisati svoje šupljozofije.Očito sam se navukla na srebrni ekran. U međuvremenu sam pročitala brdo knjiga(što pametnih,što bedastih) ali ipak mi je trebalo ovo.Dogodilo se da je kompjuter jednostavno rekao-meni je dosta-i umro.Dok smo skupili potrebne rekvizite proteklo je nešto vremena.No sada sam tu.Pozdrav veliki svima od mene!

07.03.2009. u 07:24 • 1 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>